Nakon što smo vidjeli kako Dudu “leti” i zabija, šaljemo mail u Kijev - počnite gravirati “Croatia” na ploču za ždrijeb 2. prosinca. Ne, nije gotovo, posebno to u glavi moraju držati izbornik i igrači, ali tu smo, na koji centimetar. Lako je moguće da već kolo prije kraja čekiramo vizu, kao i za SP 2006. i EP 2008.
Luka Modrić je detonator, a Eduardo da Silva ponovno je bio realizator. I to ne isključivo golova, nego i igre. Samo da ga zdravlje posluži... Ipak, koliko god trijumfalna, atmosfera u Maksimiru bila je povremeno i mučna. Rijetko je publika na takav način Vatrenima okrenula “palac dolje”. Najbolja komparacija datira s dvobojem protiv BiH davne 1997. A svi dobro pamtimo kako je ta priča završila, euforijom i broncom na SP-u u Francuskoj.
Prvo poluvrijeme odgledali ste s klupe, a onda ste demonstrirali kako igra klasni napadač u dobroj formi.
- Meni te priče da sam sada u formi, a prije kao nisam bio, ništa ne znače. Nisam do utorka zabio niti jedan gol u ovim kvalifikacijama, ali pogledajte moju statistiku. Bio sam zamjenjivan u 60., pa 70. minuti, ulazio i s klupe... Da bih figurirao kao čovjek koji rješava utakmice, moraš na terenu provesti cijeli susret. Zašto ne bih zabio u 90. minuti? Koliko se utakmica odlučuje pred kraj. Čim u nekom dvoboju nisam u početnoj postavi Šahtara novinari u Hrvatskoj pišu “ne znamo zašto, što se s Dudom događa, i slično”. A možda se samo radi o tome da Lucescu mnogo rotira, ili me jednostavno odmara. Sad sam dao dva gola, međutim, daleko mi je važnije što smo izborili pobjedu.
Često smo čuli zaključak “Eduardo više nije kao nekad”. Je li ovo povratak “pravog Dudua”?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....