Prije odlaska na božićne blagdane na Rujevici smo razgovarali s hit trenerom HNL-a Simonom Rožmanom. Izgleda da su Slovenci sretna karta za Riječane. Zanimalo nas je puno toga, i kako mladi stručnjak gleda na nogometna pitanja, ali i da ga dodatno približimo kao osobu hrvatskoj javnosti.
Petnaest mjeseci je trener Rijeke. Koju ocjenu bi dao tom razdoblju?
- Bit ovoga što radim nije da budem najbolji u Hrvatskoj, nego da dam najbolje od sebe. Tako se ponašam - kazao je Rožman i podsjetio kako je krenula njegova riječka etapa.
- Puno smo toga morali u hodu napraviti, u prvenstvu smo bili blizu vrha, a osvojili smo Kup. Trofej mnogo znači za ovaj klub, predsjednika, Upravu, navijače, grad… za sve. Normalno, i za nas stožer i igrače. Afirmirali smo veći broj mladih nogometaša. U novu sezonu ušli smo praktički bez priprema, a tijekom prijelaznog roka transferima koji su napravljeni zadovoljili smo potrebe kluba s financijske strane. Rezultat na domaćoj sceni je zadovoljavajući, a u Europskoj ligi fantastičan. Kad pogledaš s kojim smo klubovima igrali, jer vrijednost igrača tri naša suparnika je preko milijardu eura, razlika u odnosu na nas je ogromna. Vidiš da teško pašeš s njima, ali na terenu smo pokazali stav i gard koji smo htjeli. Na svim utakmicama osim u Alkmaaru bili smo blizu uspjeha, da bi finiš bio fenomenalan s bodom u San Sebastianu i pobjedom nad AZ-om u trenutku dok su se oni borili za prolaz dalje. Kad podvučemo crtu moramo biti sretni jer smo "tvrtka" koja ispunjava ciljeve.
Jeste li osobno zadovoljni?
- Sigurno. Ako govorim o igri, jasno da bih htio da smo na terenu još brži i okomitiji, ali morali smo se i malo prilagoditi. Puno smo toga naučili i dobili iskustva, izvukli smo blizu maksimuma.
Igrači napreduju, a koliko vrijede? Koliko, recimo, igrački vrijedi Robert Murić? Može li iz Rijeke opet u veći europski klub ili je ovo njegov limit?
- Glavna točka svega što radimo, i to sam rekao dečkima, jest da ih spremimo za višu razinu. Nije samo Murić, imamo dosta igrača koji mogu napredovati. Apsolutno. Ne treba preskakati stepenice i reći kako su za lige Petice, ali jesu za viši srednjeeuropski rang, koji te potom može s još malo dodatne kvalitete dovesti do onoga što svi moji igrači sanjaju. Oni koji stvarno ulažu u profesionalizam, a to znači spavanje, prehranu, individualne treninge i analize, pristup da će svaki trening odraditi sto posto..., postajat će bolji. U cijeloj ovoj regiji vidim da je za sportaše enigma što je to profesionalizam. Mnogi sebe smatraju profesionalcima ako dođu na posao i ne prave probleme ukoliko ne igraju, no za mene je to puno više. I jako dobro se plaća, ako sve napraviš da uspiješ. Brojni su poput Murića koji imaju potencijal, a mi ih tjeramo da bi došli do te razine.
Tko je pod vašim vodstvom najviše napredovao?
- Bitno je što su mladi dobili spoznaju da nemamo nikakvih problema staviti ih u prvi plan ako su spremni. Stekli su povjerenje u pravilan rad. S druge strane, imamo igrače koji su već bili vani, no nisu postigli što su željeli poput Halilovića i Andrijaševića. Oni su također napravili veliki iskorak zato što su postali lideri, lokomotive koje vode cijelu momčad. Oduševljen sam s njima. Imali smo Piresa, koji je stigao iz Hoffenheima i mislio da će ovdje biti lako, a kad je shvatio da ne može, upao je u veliki problem. Teško mi je kazati jednog mladog koji je napravio najveći iskorak, iako, recimo, Štefulj je dobar primjer. Pandur je praktički iz juniora preko nas brzo otišao u Italiju, Nevistić je stigao iz Varaždina i po broju obrana je prvi golman Europske lige, tu je Smolčić…
Menalo je u četiri završne utakmice sezone bio strijelac. U zadnji čas je doveden iz Dinama na posudbu.
- Luka je prihvatio ono zbog čega je došao. S puno rada i odricanja se izborio. Ima puno potencijala, a sad će sam odabrati hoće li se pomiriti da mu je razina na kojoj se nalazi dovoljna i početi "hvatati krivine“ ili će dodatno zapeti. Tu dolazimo do izražaja mi treneri. Ja "režem glave“ da ne dopustim pad motiva i pristupa. To vrijedi i za Murića. Pisalo se svojedobno da imam nešto protiv njega, a to nikako nije bila istina. No, ukoliko se njih dvojica s ovim gdje su danas zadovolje, oni će biti na najvećem gubitku.
Muriću ste dali znatno više minutaže.
- U startu je bio dosta labilan. Ako je u ponedjeljak nazrio da u subotu neće biti u početnom sastavu, već se predao u radu. Pogled profesionalizma bio je pogrešan. Možda je čak i korona pomogla jer događalo se da šestorica otpadnu i u zadnji čas ulaze drugi. Shvatili su da moraju trenirati i biti na maksimumu jer može se nešto takvoga dogoditi. Kad je neke stvari prihvatio, sam je sebe gurnuo u tu ulogu da igra više. Napravio je u sebi prekretnicu.
Vidite li među mlađima kao što su Nevistić, Smolčić… i potencijal za A reprezentaciju?
- Imamo pet-šest igrača u rosteru mlade reprezentacije, to je sito prema odabranom društvo 30-35 nogometaša koliko izbornik A vrste rotira. Po meni Hrvatska ima strašnu reprezentaciju, oni jednom mogu postati njezin dio, ali prvo će morati otići u inozemstvo i tako se potvrditi.
Rasli ste u Europskoj ligi, šteta što je došao kraj, da su bila još četiri kola možda biste se uključili u borbu za viši plasman?
- Još bolji bismo dojam ostavili da smo igrali u najkvalitetnijem sastavu. Igrači su dobivali na samopouzdanju kad su vidjeli da su konkurentni u nekim segmentima igre. Da, nama bi bilo super da možemo odigrati još nekoliko utakmica i bili bismo samo kvalitetniji.
Kazali ste da su vaša intimna razmišljanja bila 7-8 bodova, je li to rečeno samo u svrhu ohrabrivanja momčadi?
- Uvijek sam pretjerano optimističan. To me gura dalje da pokušavam učiniti stvari koje su iznad realnog. Zato smo postavili taj totalno neobjektivan cilj, iako bismo s jednom pobjedom više na kraju bili tamo.
Koji je plan do kraja sezone? Je li Rijeka sposobna osvojiti naslov prvaka?
- Želimo ići preko svojih mogućnosti. Ne bismo bili sportaši kad ne bismo sanjali o tome. Bit će zanimljivo. U odnosu na prošlu godinu, dobro je što Dinamo nije toliko pobjegao. Cilj kluba je jasan, to je Konferencijska liga. Nismo se predali za prvo mjesto, ali ako smo realni, Dinamo je strašno dobar. Osijek isto jako puno ulaže i mora to rezultatski pokriti. Tu su i Hajduk, i Gorica…
Već 19. siječnja novi je ogled s Dinamom na Maksmiru?
- Praktično nemamo pripreme, radit ćemo svega dva tjedna. Potom ćemo opet biti u ritmu srijeda - subota jer imamo pet zaostalih utakmica. Već me sad boli glava kad pogledam raspored. Opet, pokazali smo da možemo držati kontinuitet igre. Mislim da neće prva utakmica odlučiti, pred nama je još 25 susreta i jako puno bodova.
Imate li božićnu želju od predsjednika Damira Miškovića kad je u pitanju prijelazni rok?
- Sigurno da želimo još najmanje dva igrača - odgovorio je barićevski pa nastavio:
- Tražimo tranzicijske igrače, a što se tiče natjecateljskih motiva volio bih da svi ostanu. No, mi smo klub koji se samofinancira i transferi su uvijek mogući. Nije mi to problem jer prvi dan smo tako dogovorili. Bitno je da dobro reagiramo što se tiče dolazaka, da uzmemo mlade momke željne rada i stvorimo energetski moćnu momčad.
Imate tek 37 godina. Kad ste odlučili - bit ću trener?
- Jako rano. Kao kadet Celja bio sam u seniorskoj ekipi kao perspektivan igrač, ali već tada aktivno sam pratio rad i ponašanje trenera. Zanimale su me vježbe. Odmah nakon juniora išao sam na fakultet za učitelja sporta i sa 20 godina počeo raditi s klincima od šest godina. Moja karijera traje već 17 godina. Prošao sam sve selekcije od U-6 do U-18 i dobro je to iskustvo. Vidio sam da me to veseli. Morao sam odlučiti hoću li potpisati profesionalni ugovor s Celjem ili uzeti stipendiju za nadarene. Novac nije odlučivao, školovanje mi je bilo na prvom mjestu. Nogomet sam doživljavao kao preveliki rizik jer Celje je imalo dobru ekipu i trebao bih čekati godinu-dvije za afirmaciju. Tada je umrla moja želja za profesionalnim nogometom, s 19 godina! Kasnije sam, dakle, samo još igrao iz gušta, rekreativno u trećoj ligi za Kovinar Štore iz svojeg mjesta Štore.
Jeste li imali trenerskog uzora?
- Puno me toga zanimalo i pitao sam... U Celju su treneri seniora bili toliko otvoreni da sam gledao sve njihove treninge, iako sam radio s U-6. Zapisivao sam si. Bili su Marijan Pušnik, Slaviša Stojanović, Pavel Pini, po meni vrhunski stručnjak Milan Đuričić, od njega sam jako puno naučio. Zahvalan sam im na tome. Odmah sam se pridružio forumima mladih trenera u Europi i tražio informacije sa svih strana. Slagao sam literaturu, pratio europski nogomet… Moj je put bio logičan za nekoga tko nije bio veliki igrač.
Potom je ispričao:
- Kad sam vodio momčad U-8, ponašao sam se jednako kao sada. Došao sam na trening sat vremena ranije, spreman, imao sam ga nacrtanoga, možda se tome netko sada smije, ali toliku sam imao strast i želju da sam htio biti najbolji trener U-8.
I prije nego što je službeno postao trener Celja, dobio je šansu u seniorskom nogometu.
- Ljudi možda ne znaju, ali kad bi neki trener otišao, u tri navrata sam radio s ekipom do dolaska novog. Nisam vodio prvenstvene utakmice nego treninge. Igrači su govorili da to super izgleda i tako mi je raslo samopouzdanje. Kad sam 2014. dobio u Celju pravu šansu, bio sam jako ponosan.
Od velikih svjetskih trenera čiji stil vam je najbliži - Guardiolin, Kloppov, Mourinhov?
- Filozofija Kloppa, gdje se puno toga događa na terenu, mi je najbliža. Guardiola me oduševio, pogotovo u Barceloni, kakav je imao utjecaj na društvo. Njegova riječ ima težinu daleko izvan nogometa.
Je li vas Matjaž Kek prvi htio dovesti u Rijeku?
- Kod njega sam bio nekoliko puta u Kranjskoj Gori na pripremama, gledao treninge, ali nismo se znali na način da bismo surađivali. Onda me je 2017. Rijeka zvala za trenera jer je postojala ideja da on bude menadžer engleskog tipa, a ja trener. Tada smo se zapravo najviše upoznali, otvoreno popričali… Nismo mi bili prijatelji, iz kluba su me zvali. Vjerojatno na njegov prijedlog. No, Rijeka se ipak nije odlučila za taj put, što je meni odgovaralo jer dobro mi je išlo kao treneru Domžala. Kad sam 2019. postao trener Rijeke, puno mi je pomogao i jako sam mu zahvalan. Ne samo on, nego i Igor Bišćan.
Komplimentira prethodniku...
- Skidam kapu Bišćanu za sve informacije. Kad dođeš u novo okružje jako je teško, iako sam pratio Rijeku sa strane. Velika je stvar kad ti netko ponudi insajderske informacije. Zahvalan sam mu jer nije praksa u nogometu da bivši trener otvoreno popriča s novim. Po tom pitanju bio je fantastičan.
Kažu da živite nogomet 24 sata dnevno. Što to konkretno znači? Gledate li utakmice tipa Liverpool - Tottenham, dakle, one koje se i ne tiču vašeg posla?
- Ta je teza medijski plasirana. Ne mogu živjeti nogomet 24 sata jer to sam naučio u Domžalama. Uzmem si vremena za šetanje, meditaciju… Moraš isključiti glavu. To je dobar savjet svim mladim trenerima. Što se meni dogodilo? U Domžalama sam doslovce izgorio, pao na pod i nisam se mogao micati. Toliko ti mozak strada… Želiš sve gledati, analizirati, pričati o nogometu sa svima, biti otvoren prema svima, ići čak igraču kući i reći mu "majstore, tako je i tako" ili ga zvati na mobitel. I jednostavno pukneš. No, da i sada živim za nogomet, to je istina jer praktično sam svaki dan na Rujevici. Europski nogomet pratim kroz analize. Primjerice, ako je ovog časa trend u Europi da se 75 posto golova postigne s nula do četiri pasa od oduzete lopte, zašto ne bismo razmišljali na taj način? Kako trenirati da to postignemo? Na tome radim, to za mene znači biti u nogometu 24 sata dnevno. Najmanje pratim medijski aspekt. Ne bavim se s time tko što piše, nego kako napraviti vježbu da budemo bolji.
Možete li sjesti uz televizor, recimo s kokicama, i pogledati utakmicu tipa Barcelona - Atletico?
- Ne mogu! Imam tu profesionalnu deformaciju, zato izbjegavam gledati utakmice. Kad se odlučim sjesti uz televizor, pratim neku konkretnu stvar koja me zanima. Imam deformaciju utoliko što razmišljam zašto sad nešto rade, a ne ono što svi vidimo da bi mogli. Toliko sam unutra da nisam u stanju samo sjesti i uživati u utakmici, veseliti se lijepom golu. Odmah se zapitam zašto je bio gol, gdje je ovaj stajao, zbog čega nije onaj nešto napravio… Izbjegavam to.
Znači li to da nemate klub za koji navijate?
- Svake godine sve manje navijam, a inače sam bio fan Milana. Zadnjih sezona divim se Liverpoolu, njegovom pritisku i agresiji. Naravno, u Sloveniji volim Celje jer to je klub iz mojeg kraja. Ali, otkad radim trenerski posao, na nogomet gledam na drugačiji način…
U HNL-u ste otrov za Hajduk. Je li to ispalo slučajno ili imate pik na Bijele s Poljuda?
- Slučajno.
Puno Slovenaca navija za Hajduk, čak i predsjednik UEFA-e.
- To je točno. Ali, slušajte ovo! Kad sam došao, predsjednik Damir Mišković mi je u zezanciji rekao: "Gledaj, dobij Hajduk pa ćeš imati mir cijelu godinu". Rijeka ima jako dobar skor s njima, ne znam zašto. Tako je bilo i prije nego što sam stigao. U Splitu je uvijek lijepo igrati, pogotovo kad su tribine popunjene, odlična je atmosfera. Rijeka ima poseban stav prema jadranskom derbiju i igra ga sa specifičnom energijom. Znam da te pobjede navijačima puno znače. Nadam se da ćemo nastaviti tako.