STRANCI ODLUČUJU HRVATSKOG NOGOMETNOG PRVAKA Umjesto 'purgera' i 'naše dice' opet imamo multinacionalni derbi

U posljednjih godinu i pol pali su rekordi o broju inozemnih igrača u najvećem hrvatskom derbiju, okršaju Dinama i Hajduka. Najviše ih je dosad u početnim sastavima bilo 13, a ukupno ih je najviše 16 nastupilo na derbiju! Te bi brojke mogle biti srušene već u nedjelju na Poljudu, jer svakako možemo očekivati da će u sastavima Plavih i Bijelih biti više od deset inozemnih startera.

U plavom će dresu vjerojatno početi ova sedmorica: Stojanović, Rrahmani, Ademi, Doumbia, Soudani, Hajrović i Gavranović, dok će u pričuvi biti Gojak, Lecjaks, Cekici, Gabriel... A Splićani bi mogli spremno odgovoriti s Borjom Lopezom, Fomitschowom, Savvasom, Hamzom, Gyurcsom, Futacsem i Saidom, tu su još Almeida, Memolla, Filip, Ismajli...

Sve raniji odlazak naših mladih i nadarenih nogometaša još i kako utječe na ovakav izgled najvećeg hrvatskog derbija. Teško je zadržati domaće talente pred bogatim zovom Europe i onda se, kako bi se održala kakva-takva kvaliteta, dovode mahom prosječni stranci, koji u našem nogometu ipak čine nekakvu razliku, budući da u financijskom smislu dvije trećine klubova ne može parirati Dinamu, Hajduku, Rijeci i Osijeku.

Malo je stranaca bilo u Prvoj HNL u prvim godinama nakon osamostaljenja. Logično, jer onda su jezgru klubova činili iskusni i provjereni nogometaši koji su stasali u bivšoj državi, a i vrijedila su drukčija pravila igre, Hrvatska nije bila članica EU, pa su mladi igrači mogli biti vezani čvršćim ugovorima nego dosad. A danas je, primjerice, Dinamu lakše dovesti Olma iz Barcelone (iako je to raritet!), nego zadržati Pjacu! To je posljedica famoznog slobodnog tržišta, koje je uvijek odgovaralo isključivo velikima i bogatima, to je zapravo samo maskirana fraza iza koje se načelno krije pljačka malih i siromašnih.

CROPIX

Istina, reći će netko, pa naši klubovi dobivaju milijunske odštete za prodaju svoje mladosti. Točno. Ali, koliko bi ti igrači vrijedili da ostanu u klubu do, primjerice, 26. godine? Da je Dinamo mogao zadržati svoj sveti triling Modrić - Ćorluka - Eduardo i čekati da sazriju u plavom dresu, odštete bi neprijeporno bile višestruko bogatije! A i klub bi zacijelo ostavio opipljiviji trag u Europi, valjda bi napokon dočekao i proljeće u nekom od europskih kupova...

Nažalost, vremena su takva kakva jesu i umjesto “purgera” i “naše dice”, u nedjelju ćemo na Poljudu opet gledati multinacionalni okršaj u kojem će svoje predstavnike imati Slovenija, Albanija, Mali, Makedonija, Alžir, BiH, Švicarska, Španjolska, Mađarska, Njemačka, Grčka, Gambija, Italija, Kosovo... Ovo nije ksenofobičan tekst, štoviše, nego samo odražava (ne samo našu) nogometnu stvarnost. Uostalom, bili bismo licemjerni kad bismo bili protiv stranaca u našem nogometu, a istodobno se ponosimo hrvatskim igračima u velikim europskim klubovima...

CROPIX

Stranci su, dakako, dobrodošli! Ali, stranci koji su bolji od domaćih igrača, stranci koji će donijeti kvalitetu više. To kod nas, u većini slučajeva, nažalost, nije tako. Dinamo je prvi posegnuo za tim receptom, nakon prodaje vlastite supstance, znao je itekako pogoditi sa strancima i dovesti pojačanja (Eduardo, Sammir, Tonel, Cufre, Etto, Soudani, Henriquez, Olmo...), ali u posljednjih desetak godina bilo je znatno više promašaja i bačenog novca na sumnjive prolaznike kroz maksimirsku svlačionicu. A uopće ne treba ni spominjati kakvi su sve likovi prodefilirali splitskom rivom...

Damjan Tadic / CROPIX / CROPIX

Jedan od onih koji je svakako opravdao dolazak u Dinamo, bio je Brazilac Etto. U Maksimiru je proveo šest godina i odigrao deset prvenstvenih derbija...

- Prvi put odjenuo sam Dinamov dres baš na utakmici s Hajdukom. No, nisam ušao u igru, gledao sam derbi s klupe. I odmah sam shvatio da su to doista posebne, najveće utakmice! Danima se pričalo o derbiju, ozračje je bilo fantastično... I čini mi se da su derbiji u to moje vrijeme bili bolji nego što su sad. Bilo je više kvalitete, borbenosti i neizvjesnosti, kako u Splitu, tako i u Zagrebu - kaže Etto.

Otvoreni autobus

Koji derbi posebno pamtite?

- Najdraži derbi nije mi bio u prvenstvu, negu u Kupu, 2009. godine! U prvoj finalnoj utakmici u Zagrebu pobijedili smo 3:0, mislili smo da je gotovo, a onda je Hajduk u Splitu pobijedio također 3:0! I tada nas je spasio vratar Tomislav Butina, obranio je 11-erce Rossi i Andriću i uzeli smo “kantu”. Taj mi je derbi draži od onoga kad sam u Splitu zabio gol za 1:1 - priča Etto i dodaje:

- A od prvenstvenih se derbija najradije sjetim onoga u Zagrebu 2007. godine. Hajduk nam je u zadnjem kolu praktički došao čestitati na osvojenom naslovu, pobijedili smo 3:0, Eduardo je zabio hat-trick! Kakva je to proslava bila, u otvorenom smo autobusu prolazili kroz grad, oduševljeni su Zagrepčani izašli na ulice i pozdravljali nas! Uz mene su onda u Dinamu bila još četvorica Brazilaca (Sammir, Eduardo, Carlos i Anderson Costa, op. a.), plesali smo sambu po zagrebačkim raskrižjima, lupali po bubnjevima... Nažalost, sad je ozračje u ovom gradu drukčije i žao mi je što se tako nešto više ne može ponoviti.

A kakav će biti nedjeljni derbi?

- Neizvjestan! Nikad se u derbiju ne može prognozirati pobjednik. Hajduk se dignuo, Dinamo je malo “pao” i sad je bolje raspoloženje u Splitu. Najveći adut Splićana je ovaj razigrani Mađar Gyurcso, stvarno je opasan, a u Dinamu najviše očekujem od Soudanija, on je prava “crna mačka” za Splićane. Hajduk ima priliku pobjedom zakomplicirati prvenstvenu utrku, međutim ostanu li moji Plavi neporaženi, stavit će već jednu ruku na pokal namijenjen prvaku! Nadam se da će tako i biti, te da neće biti nikakvih nereda i da će svi biti fokusirani isključivo na nogomet - kaže Etto, koji je ostao živjeti u Zagrebu, na Žutom brijegu. Nakon dva sina (Joaquim 9,5 godina i Gabriel 5,5), supruga Anja rodila je prije osam mjeseci i kćer Beatrice...

Ardijan Kozniku osjetio je draž igranja velikog derbija za oba kluba, po pet utakmica odigrao je i za Dinamo i za Hajduk, no dva je gola zabio samo u majici Splićana. I Kozniku smatra da su derbiji u njegovo vrijeme, u 90-ima, bili bolji...

- Nek’ se nitko ne uvrijedi, ali onda su igrači bili kvalitetniji. Pa u Hajduku sam igrao s Asanovićem, Bilićem, Bokšićem, Štimcem..., u Dinamu s Prosinečkim, Mujčinom, Vidukom... danas nema ni približno tako dobrih igrača, ni u jednom klubu. Evo vam jedan primjer. Uvijek su inozemni menadžeri dolazili na derbije, manje je bilo menadžera nego danas i dolazili su ciljano gledati određenog igrača. Ali, onda je bljesnuo neki drugi igrač, pa još jedan i još jedan, na kraju se nerijetko dogodilo da su uz onog igrača zbog kojeg su došli, menadžeri kaparili još dvojicu-trojicu igrača nakon derbija! A to je danas definitivno nemoguće...

CROPIX

Najdraži derbi?

- Svaki kojeg sam igrao i za Dinamo i za Hajduk! Doista ne mogu izdvojiti neki derbi posebno kao najdraži...

U posljednje su vrijeme stranci igrači odluke u derbijima. Kako će biti u nedjelju?

- A tko to može znati? Inozemni će igrači zacijelo opet biti u prvom planu, Gyurcso je u Hajduku u sjajnoj formi, a o Dinamovu Mr. Derbiju, Soudaniju, ne treba trošiti riječi. Alžirac ne oprašta, njemu je i polušansa dovoljna da zabije gol. Ali, ne vjerujem da će odlučiti pojedinac, prevagu će donijeti momčadski duh, kolektivna igra izbacit će raspoloženog pojedinca. Dinamo dolazi s pet bodova viška, odgovara mu remi i ne izgubi li, jako će se približiti naslovu. S druge, pak, strane, Split se “zapalio”, znam kakvo je sad raspoloženje u Hajduku! Bit će urnebesno ozračje na tribinama, Dinamo će doći u “bijeli pakao”, Hajdukovi će nogometaši “ginuti” za pobjedu, koja ih ostavlja u utrci za naslovom. Favorita u derbiju nema, iako bih možda malu prednost dao Hajduku zbog domaćeg travnjaka, zbog fanatične publike. I nek’ pobijedi bolji, nek’ to bude pravi derbi, da vidimo dobar nogomet i bio bih najsretniji kad ne bi bilo nikakvih incidenata - poručuje Kozniku.