Od deset naših prvoligaških klubova, u četiri je involviran inozemni kapital. Rijeka, Osijek, Istra i Gorica klubovi su koji svoj život temelje, ili olakšavaju, novcem stranih investitora.
Ne treba uopće isticati važnost novca, domaćeg ili stranog, u svim segmentima života, a sport je u Hrvatskoj među posljednjima otvorio vrata inozemnim investitorima. Nakon prodaje banaka, velikih tvrtki, tvornica... nogomet je također postao zanimljiv stranim ulagačima i malo-pomalo inozemni je kapital ušao i u pore Prve HNL.
Dobre i loše strane
Direktor Rudeša, Tomislav Knežević, ima bogato iskustvo u suradnji s inozemnim investitorima, budući da je njegov klub bio jedan od hrvatskih pionira u toj simbiozi. Podsjetimo, španjolski je, odnosno baskijski kapital, bio jednu godinu u Rudešu, nakon što je Deportivo Alaves dogovorio s Rudešom strateško partnerstvo, u kojem se Alaves obvezao da će pomoći našem klubu oko marketinga, komunikacija, prodaja ulaznica kao i u sportskom segmentu, a ugovor je potpisan s Baskonia-Alaves Groupom, koja je i vlasnik Alavesa. Knežević kaže:
- S Alavesom nas je spojio prof. Igor Jukić, inače vlasnik tvrtke Biotrening, koji je bio glavni kondicijski trener u Alavesu i preporučio je Baskima ulaganje u naš klub. Njihov je motiv bio jasan - naša je zemlja, ali i regija, nepresušno vrelo nogometnih talenata, a oni imaju novac i znaju kako ga uložiti u razvoj tog talenta. A nama je novac trebao za “goli život” i svaka ponuda bila je dobrodošla. Razgovori su počeli kad smo bili drugoligaši, oni nisu inzistirali na našem plasmanu u Prvu HNL, ali kad smo izborili plasman u prvoligaško društvo, poslali su jamstveno pismo da će se pobrinuti za naše financije i imali smo osiguran i miran prvoligaški život. Ali nisu željeli kupiti klub, nego su inzistirali na partnerstvu - kaže Knežević i nastavlja:
- Međutim, prilikom ispitivanja našeg tržišta, uoči potpisivanja ugovora s nama, pogriješili su u nekim potankostima. Gledali su, primjerice, neke utakmice na kojima je bilo 100-tinjak gledatelja i stvorili su dojam da se kod nas igra loš nogomet. Pa su onda suradnju zamislili drukčije od nas - nakanili su testirati svoje mlade igrače, zamislili su da im Rudeš bude razvojni poligon za njihove nadarene, ali neiskusne i posve neafirmirane igrače! A mi smo očekivali da će nam poslati nekoliko iskusnih igrača, uz koje bi stasali talenti iz Hrvatske i susjednih zemalja, koje bi ovdje pronašli skauti. Pa se dogodilo da smo prvih mjeseci u svlačionici imali neke njihove igrače lošije kvalitete, Španjolce i Kolumbijce, bio je, sjetimo se, jedan srednji branič koji je te jeseni zabio pet autogolova!
Kako je u praksi funkcioniralo to partnerstvo?
- Bilo je i dobrih i loših strana, ali na kraju to ipak nije funkcioniralo, jer su postojale tri strane u partnerstvu, Biotrening, Rudeš i Alaves. Imali smo “slučaj Budimir”, pa “slučaj Jeličić”, kad se nismo mogli složiti treba li trenera smijeniti ili ne... Uglavnom, krajem isteka prve ugovorne godine, oni su počeli razmišljati o odlasku i uspostavili su kontakt s Istrom. I tu im ne mogu ništa zamjeriti, na njihovom bih mjestu jednako postupio. Sad su u Puli apsolutni vlasnici kluba i rade što hoće, a kod nas su bili samo jedan od tri partnera...
Zašto nisu kupili Rudeš?
- Zato jer svi mi u Zagrebu čekamo Dinamovu privatizaciju, pa da vidimo kako će to izgledati, da doznamo što se to prodaje i kupuje... K tome, Rudeš nema adekvatan stadion, što je usko povezano s publikom. Uz najbolju priču, na našim utakmicama teško da može biti više od tisuću gledatelja! A u Puli bi ih trebalo biti barem 3000...
Koje su bile dobre, a koje loše strane njihova ulaganja u Rudeš?
- U drugom dijelu sezone vidjeli smo kako se radi u ozbiljnom, profesionalnom klubu, što je pokazao i rezultat. Radili smo po španjolskom modelu, igračima nije ništa nedostajalo, sve je bilo organizirano na vrhunskoj razini. A loše su strane vezane uz njihovo nepoznavanje mentaliteta, pa jednako rade i u Puli, kao što su radili kod nas. A nije isto raditi u nogometu u Zagrebu i u Puli, da ne govorim o razlikama između Španjolske i Hrvatske, odnosno Francuske, u kojoj imaju Sochaux. Nije isto voditi Istru i Sochaux... Čini mi se da premalo vjeruju domaćim ljudima iako su moja iskustva u suradnji s njima bila vrlo dobra.
Preplatili igrače
Koliko su uložili te sezone u Rudeš?
- O brojkama ne mogu govoriti, to je bila i ostala poslovna tajna...
Ipak, recite nam jesu li uložili više od dva milijuna eura?
- Ne.
Rudeš slavlje
A jesu li na kraju poslovali s gubitkom ili su imali zaradu?
- Teško je odgovoriti na taj upit. Gledajte, oni su strahovito mnogo novca potrošili na plaće igrača i kad sad sve to sagledam, mogu reći da su ih preplatili. Ti igrači nisu kvalitativno sve to odradili, nisu pokazali da vrijede koliko su plaćeni, budući da su, čini mi se, podcijenili našu ligu. A bili su plaćeni po španjolskim standardima, jer je njihov ugovor bio s Alavesom, pa je onda klub odlučivao gdje će taj igrač igrati i dokazivati se. Usput, moram reći da su se po dolasku šokirali kad su vidjeli plaće igrača u našim klubovima - od brutalno niskih, kao što je bilo u Rudešu, do basnoslovno velikih svota nekih igrača u Dinamu ili Osijeku, oni ni u Alavesu toliko nisu plaćali svoje igrače!
Pomogli nogometu
Hajduk - Rudeš
Je li njihovo ulaganje pomoglo Rudešu i hrvatskom nogometu?
- Svakako! Pomogli su i Rudešu, sad pomažu Istri. Prije nekoliko godina, prema nekim računicama neki je klub mogao izgurati Prvu HNL s godišnjim proračunom od otprilike sedam milijuna kuna, tim bi se novcem zatvorila financijska konstrukcija. Ali sad, kad su se uz Dinamo i Hajduk, u financijskom smislu etablirali Osijek i Rijeka, pa Gorica, Slaven Belupo, Lokomotiva i Istra, siguran sam da se bez 15 milijuna kuna ne može preživjeti u Prvoj HNL! Mi smo, uostalom, prošle sezone potrošili oko devet milijuna kuna i vidjeli ste gdje smo i kako završili. I na taj su način Španjolci podigli financijske standarde u našem nogometu. I baš me zanima kako će to u novoj sezoni pratiti Inter i Varaždin, posebno sad kad već dvije godine nema novca od Dinamova plasmana u Ligu prvaka, tih 3,5 milijuna kuna za sve je naše prvoligaše golem novac - govori Knežević.
Neki klubovi u koje su ‘ušli’ stranci
RIJEKA
Talijanski naftaš i vlasnik tvrtke Social Sport, Gabriele Volpi, svojim je ulaganjem spasio klub od propasti, a prije godinu i pol dana vlasnik Rijeke je postala tvrtka Damira Miškovića, Teanna Limited.
ISTRA
Prvi je vlasnik bio Rus Mihail Ščeglov, potom je klub otkupio Amerikanac Michael Glover, a sad cjelokupno vlasništvo ima Baskonia-Alaves Group.
OSIJEK
Klub je od financijskog kraha spasio Ivan Meštrović, koji je s mađarskim partnerom Lörincom Meszarosem kupio od Grada većinski paket dionica i ulaže u klub i novi stadion.
GORICA
Litavski investitor i bivši košarkaš Gintaras Staniulis zasad ulaže u Goricu oko pola milijuna eura godišnje, što klub može koristiti kako hoće, ali od svakog transfera igrača Staniulis dobiva postotak, koji je proglašen poslovnom tajnom, kao i cijeli ugovor.
RUDEŠ
Jednu je godinu španjolska Baskonia-Alaves Group sudjelovala u strateškom partnerstvu sa zagrebačkim klubom.
Neki klubovi u koje (još) nisu ‘ušli’ stranci
INTER
Već nekoliko tjedana traju pregovori vodstva zaprešićkog kluba s turskim investitorima o višegodišnjem ulaganju.
HAJDUK
Prije nekoliko godina, prije nego je kupio Istru od Ščeglova, za Hajduk je bio zainteresiran Amerikanac Michael Glover. Ali ondašnji gradonačelnik Splita, Ivo Baldasar, pod pritiskom Našeg Hajduka i Torcide, odbio je ponudu za prodajom većinskog paketa klupskih dionica, koje su u vlasništvu Grada.
ŠIBENIK
Ovaj je drugoligaš prije dvije godine bio korak do prodaje Litavcima koji su sad involvirani u Goricu, ali dogovor na kraju nije ostvaren. Ovih je dana, pak, aktualna priča da će indijski poslovni ljudi iz Paramount Groupa od Grada otkupiti 95 posto klupskih dionica.
CIBALIA
Bilo je upita za kupnju dionica od investitora iz Austrije, Njemačke, Japana i Nigerije, ali sve je propalo ispadanjem iz Prve HNL vinkovačkog kluba, koji je u vlasništvu Grada.