Ipak nema optimizma, maksimirski derbi bio je tek bljesak igre Hajduka. Utakmica s Lokomotivom još jednom je potvrdila konstantu i kontinuitet. Nažalost, Lokomotiva je Hajdukova realnost.
U tom dvoboju vidjeli smo izdanje koje je izgledalo kao neki “deja vu”. Poput prošlojesenskih dvoboja sa Šibenikom i Goricom na Poljudu. Usudit ćemo se kazati, čak i lošije, jer unatoč činjenici da su imali gotovo cijelu utakmicu za hvatanje zaostatka, hajdukovci nisu uspjeli nijednom zapucati u okvir vrata Krševana Santinija.
Pritom kapetan Caktaš nije iskoristio jedanaesterac. Već treći put ove sezone, ukupno peti kazneni udarac kojeg su promašili hajdukovci u aktualnom prvenstvu (plus Jairo i Jradi). Da, sve smo to već vidjeli, nema nikakve novosti osim što na klupi više nije ni Vukas ni Primorac, nego Tramezzani. Ali, i to smo odavno konstatirali, nije trener ključni čovjek Hajdukove priče ove sezone. Četiri su trenera prodefilirala klupom, svaki je imao neku osobnost pristupa, ali promjene su bile tek u početnoj fazi. Svaki od četvorice je dobro krenuo, ali nije nastavio u pobjedničkom ritmu. Zato je Hajduk nakon 17 utakmica na 39% učinka, nagnut prema donjem dijelu poretka, sasvim daleko od povratka u vrh.
Nije slučajno
Prije deset dana, nakon Šibenika, još se gledalo prema Gorici i Rijeci, ali poslije Lokomotive mora se misliti i koliko su bodova skupili Varaždin, Istra i društvo s dna. Jer, koliko god to zvučalo teško i dramatično, ali Hajduk je bodovima i kontinuitetom slabe forme pao na šesto mjesto. Nije slučajno...
Tramezzani je dobro počeo, dobio u Šibeniku čvrstom igrom, u Maksimiru se predstavio hrabrim izdanjem, ali kada je došla utakmica u kojoj je trebao naplatiti solidne izvedbe, ostao je bez bodova. Slično kao i njegovi prethodnici.
Kronični problem
Vukas je izgubio u Velikoj Gorici, a potom sasvim potonuo s dva uzastopna poraza, domaćim od Šibenika i na gostovanju u Puli. U toj seriji promašili su Bijeli dva kaznena udarca, oba na gostovanjima. Zatim je Primorac imao Osijek na dlanu, ali je Jradiju obranio Ivušić s bijele točke. Naposlijetku, Tramezzani ima tri boda iz tri susreta s napomenom da ponovno nije iskorišten kazneni udarac u porazu od Lokomotive.
U svemu izrečenome može biti tek malo peha, ali kontinuitet slabih izdanja i pogotovo dekoncentracije pri izvođenju jedanaesteraca nikako nije slučajnost. Jer, ako Hajduk ne uspije u 90 minuta pucati u okvir vrata protiv slabašne Lokomotive, koja je u prethodna dva susreta primila sedam golova, onda je jasno da nema ni peha. Jasno je da je u pitanju kronični problem.
Listopadski poraz od Šibenika držao se kao najlošije izdanje ove sezone, a onda je došla Gorica i s 4:2 poslala Bijele zamišljene na zimski odmor. U međuvremenu je došao i novi trener koji je na trenutak ponudio optimizam, ali da se može i lošije od jesenskih izdanja, pokazao je dvoboj s Lokomotivom, koji je preuzeo primat najlošije izvedbe u aktualnoj sezoni.
Pomaka nema
Gdje je rješenje? Četiri su trenera probala, svi su igrači dobili šansu, ali pomaka nema. Tramezzani je naglasio “promjene moram napraviti odmah, nisam tu da pripremam sljedeću sezonu”. Međutim, igrački kadar s kojim raspolaže razvidno neće Hajduk pomaknuti prema vrhu. Dapače, izvjesniji scenarij jest da ćemo do kraja sezone gledati ovakve bezlične utakmice. Zato bi prva zadaća Tramezzanija bila filtriranje kadra i upravo priprema nove sezone. Fokus na Hrvatski nogometni kup kao natjecanje u kojem se može makar pokušati napraviti rezultat kroz neke bljeskove, a preko prvenstva pronaći kadar za sljedeću sezonu. Čemu se drugome nadati nakon serije poraza i loših izdanja ove sezone jer Hajduk je momčad koja trenutno ima najlošiju formu u HNL-u.
Pomalo nevjerojatan niz piše Hajduk, u zadnjih šest utakmica Bijeli su uzeli tek tri boda! Uspjeli su pobijediti samo Šibenik, a izgubili su pet utakmica, s Rijekom, Goricom i Lokomotivom na Poljudu, te Varaždinom i Dinamom u gostima. Tri od 18, učinak od mizernih 17%. Za usporedbu, u istom razdoblju Istra je uzela pet, a Varaždin i Lokomotiva po sedam bodova.