DINAMOV KUT: Mr. Derby postao Mr. Promašaj
Sudac Pejin pogriješio je ne sankcioniravši Leticu zbog igranja rukom izvan svog kaznenog prostora u Dinamovoj akciji koja je prethodila Hajdukovom golu i tu nema dvojbe - Modri su teško oštećenI.
Međutim, bez obzira na tu sudačku pogrešku, dinamovci nisu izgledali dobro. Nisu ni taktički, ni psihološki bili spremni za El Croatico, od prve minute djelovali su nervozno, nepovezano, često su griješili, ukupno, odigrali su jako lošu utakmicu. Već dugo nismo gledali momčad Dinama koja je igrala tako siromašan nogomet, lišen bilo kakve ideje, maštovitosti, konkretnosti.
Nedostajala je i igra po boku, Lecjaks i Rrahmani nisu uopće prijetili prema naprijed. Na terenu su igrači Marija Cvitanovića pokazivali upravo ono što je bilo zabranjeno na zimskim pripremama. Napucavali su dugačke lopte, umjesto da su igrali po travi, ono što su vježbali. Nadalje, nije bilo ni transformacije igre na kojoj je inzistirao Cvitanović, sve je nekako bilo “ho-ruk”, pokušavalo se na silu, nisu se nalazila rješenja za Hajdukovu igru.
Takva prezentacija na kraju je autorizirala i kardinalnu grešku Leškovića i Livakovića koji su kod gola Hajduka reagirali kao zbunjeni amateri. Sva ta velika nervoza i česta zbunjenost Plavih rezultirala je potpunim kolapsom koncentracije napadača. Mr. Derby Soudani jučer je bio Mr. Promašaj, jer je zapucao tri sjajne prilike, koje on inače zabija zatvorenih očiju. Gavranović je u istom stilu izveo jedanaesterac, promašio je sve. Svi ti veliki gafovi vratara, stopera i napadača bili su očito posljedica nedovoljne pripreme za derbi. Umjesto da igraju mirno i bez pritiska s obzirom na veliku bodovni razliku, Modri su željeli na silu slomiti Hajduk, očito su ga se, iako su to negirali, plašili. Tako je eto, trener Mario Cvitanović doživio prvi poraz na klupi Dinama, ali jako, jako bolan poraz. Ako je već trebao izgubiti, nije sigurno želio da to bude baš protiv Majstora s mora. (D. Olivari)
---------------------------------------------------------------------------
HAJDUKOV KUT: U tri su mjeseca srušili sve najveće
Nema Hajduku slađe pobjede nego nad Dinamom u Maksimiru, još jednom je matirao najvećeg rivala na njegovom terenu. Razlika na ljestvici smanjena je na devet bodova, tračak sunca da prvenstvo za Majstora s mora nije izgubljeno pojavio se na obzoru. Daleko, ali puno je kola do kraja. Željko Kopić u osam utakmica došao je do sedme pobjede, srušio je sve najveće protivnike, u tri mjeseca atmosfera i perspektive otišli su na daleko više razine. U prvenstvu, a posebice za Kup... Međutim, Bijeli su u Maksimiru pobijedili s dva vrsna igrača Leticom i Ohandzom u utakmici koju su apsolutno mogli i izgubiti, ne bi im bilo pametno poletjeti…
Ako je ovo bio test gdje je današnji Hajduk s Kopićevim potpisom, konačan odgovor nismo dobili. Izašli su oprezno kao da je s druge strane Real Madrid, defenzivno, tek na trenutke bi demonstrirali agresiju pa iz oduzetih lopti stigli do naznaka šansi, no ni po čemu Hajduk nije pokazao da ima definiranu i moćnu igru. Zato što je niti nema, ili je nije imao hrabrosti demonstrirati, ostalo je u zraku. S malo povezanih akcija, bez udaraca po golu praktično do Ohandzina pogotka iz kontre.
Zaključak nakon zagrebačkog poslijepodneva: više Hajduku zbog prestiža i navijačkog ponosa vrijedi trijumf nad najljućim rivalom, zbog kojeg će barem nekoliko dana svaki fan Bijelih s osmijehom na licu ići kroz sve životne probleme, nego što je odigrao utakmicu koja bi sugerirala da bi u ljeto mogao nešto više napraviti u Europi. Pod Kopićem su organiziraniji i discipliraniji, dakako s određenim limitima nekih pojedinaca, i posjeduju goropadnog Ohandzu čija moć je fantastična za hrvatske travnjake, ali trebat će još mnogo puta zasukati rukave da bi to bili tempo i struktura igre s kojima bi se nastavio kontinuitet rezultata za proboj, jednog dana, na vrh HNL-a. No, Hajduku sada ide. Baš mu ide... (D. Antolić)