Šest godina je Vlado Čohar radio na stvaranju šampionske Rijeke. A sada to želi ponoviti s Osijekom. Priznaje kako nakon odlaska s Rujevice 2018. nije ni pomišljao kako će se jednog dana vratiti u nogometnu operativu.

- Otišao sam sretan. Sa svim stvarima koje smo postigli u Rijeci bio sam uvjeren da sam zaokružio neku svoju sportsku karijeru i krenuo u realni sektor. Međutim, previše me očigledno taj sport prati, dočekao me negdje iza ugla i evo me opet.

U Gradskom vrtu nije od jučer. Prije godinu dana došao je kao prokurist, odnosno, kako sam kaže, produžena ruka predsjednika Sakalja, a njegova je uloga od prije nekoliko mjeseci postala i službenom. Imenovan je, naime, direktorom i članom uprave. Do njegovog angažmana u projektu Osijeka došlo je, otkriva, igrom slučaja.

- Nakon što sam izašao iz nogometa počeo sam raditi u menadžmentu, a tvrtka za koju sam bio vezan ima poslovne odnose s glavnim sponzorom Osijeka. Izvjesno vrijeme smo surađivali s gospodinom Sakaljem i puno smo, gotovo svakodnevno, pričali o nogometnom klubu. Kada je on neočekivano postao predsjednikom, tada se sve intenziviralo. Imenovan sam prokuristom jer klub je već imao određenu strukturu, bilo je tada zamišljeno da ja budem produžena ruka gospodina Sakalja. Međutim, splet raznih okolnosti doveo je do toga da sam promijenio ulogu u strukturi kluba i da sam aktivnije uključen.

Sličnosti s Rijekom

Koliko je sličnosti u usponu kluba s Rujevice i Gradskog vrta?

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

- Od prvog trenutka je bilo jasno da je to jedna vrlo slična priča. U toj prvoj ekspanziji Osijeka ja sam već bio izašao iz nogometa i dvije godine mi nogomet nije bio u fokusu, tako da mi je teško reći gdje je nastao “kratki spoj”, ali nažalost nije postignut taj pozitivni efekt. Naravno da se uspjeh ne može postići preko noći, ali četiri godine je jedan lijepi period i možda je bilo za očekivati da se Osijek malo ozbiljnije potuče za prvo mjesto. Rijeci se uspjeh dogodio u petoj godini, ali je Rijeka već u drugoj postala značajan čimbenik, što Osijek nije uspio. Tek sada, dolaskom Nenada Bjelice, uspjeli smo se izboriti za poziciju broj dva u Hrvatskoj. S te strane gledajući, Osijek je malo zaspao, ali sve drugo kada se stavi na papir je vrlo slično, razlika je u detaljima. Ono što je bitno jest da ono što radi ekipa na terenu i što radi logistika je uvijek u nekom nesrazmjeru, a ja uživam u ovoj situaciji u kojoj je ekipa bolja od logistike jer to je predivno razdoblje za rad u klubu. Kada dođe do toga da je logistika savršena, a rezultata nema, to nikoga ne zadovoljava. Olakšavajuća okolnost mi je što Osijek tek treba napraviti taj iskorak i lijepo je sudjelovati u tome - veli Čohar.

Taj iskorak se očekuje na novom stadionu čija se izgradnja odužila i probila prvobitne, ruku na srce, teško ostvarive rokove.

- Svi smo očekivali da će stadion već biti završen, međutim, usporila se dinamika. Ono što je ključno da ljudi znaju jest da investitor nije odustao, da se događaju određeni procesi i da u svakom slučaju gradnja ide dalje. To je komplicirani kapitalni projekt i mi smo u klubu optimisti da će se u idućem periodu nešto pozitivno dogoditi i da će ljudi opet vidjeti nekakav napredak.

Tu je da pokaže put

Očekivani datum preseljenja s Gradskog vrta na Pampas je ljeto iduće godine.

- Nije realno da stadion bude završen do kraja ove sezone. S obzirom na dinamiku koja je vidljiva, očekujemo da bismo sezonu 2022./23. trebali početi na novom stadionu. Hoće li se već prva utakmica iduće sezone igrati na novom stadionu, druga ili treća, manje je bitno.

Stadion je potvrdio ozbiljnost ulagača, a njihove rezultatske ambicije angažiranje Nenada Bjelice. Uskoro će biti godinu dana otkako je promoviran na gradilištu stadiona na Pampasu.

- Ne mogu opisati kako sam sretan načinom na koji sve funkcionira, imamo predsjednika koji daje maksimalnu podršku i meni i Nenadu kao glavnom menadžeru. Bjelica ima svoje odgovornosti, a ja sam tu da mu budem maksimalna podrška. Naravno da je veliki teret na Nenadu, međutim, on je i navikao na to. Organizacija rada i dugoročna strategija kluba orijentirana je na to da on na svojim leđima nosi sav taj pritisak i vodi brigu o sportskom segmentu, igračkom kadru, razvoju mladih igrača... On je tu da nam pokaže put, a mi smo tu da ga podržimo jer smo uvjereni da je to ispravno. Naša strategija se neće mijenjati zbog dvije pobjede ili dva poraza, takve stvari su sastavni dio nogometa i nećemo zbog toga svakodnevno propitkivati svoje odluke. Znamo koji je cilj i gdje želimo vidjeti Osijek za tri ili pet godina, a za takav način promišljanja ne postoji bolja osoba od Nenada. Nenad ima našu bezuvjetnu podršku, ne samo zbog trenerske kvalitete, nego i zbog toga što je iz Osijeka, što razumije mentalitet. S Nenadom u Osijeku se sve poklopilo.

Vlado Cohar (skroz lijevo), Ferenc Sakalj (lijevo), Lorinc Meszaros i Nenad Bjelica

NK OSIJEK

A gdje to Osijek želi biti za tri, odnosno pet godina?

- U vrhu hrvatskog nogometa, a s time mislim svake godine izboriti plasman u Europu. Jako je bitno da Osijek ima konkurentnu ekipu i da se navijači i šira zajednica mogu nadati najboljem, a najbolje je vrh hrvatskog nogometa i igranje europskih utakmica.

Novi standardi

Na tom putu do vrha često se stječe dojam da je Nenad Bjelica ostavljen da se bori sam protiv stvari koje njegovu momčad dovode u neravnopravan položaj.

- Nažalost, ustaljen je način na koji klubovi funkcioniraju, a jedna od naših ključnih strateških odrednica jest da ćemo mi raditi drugačije. Znam kako se neki neće s time slagati, međutim, mi imamo jasno definiranu strategiju i znamo u kom smjeru idemo. Duboko sam uvjeren da je Nenad Bjelica toliko jak i toliko karizmatičan da mi teško možemo imati osobu koja će njega podržavati i braniti bolje nego što on to može sam. Mi zaista želimo postaviti neke nove standarde u hrvatskom nogometu. Uvjeren sam da uprave klubova, predsjednici, direktori... nemaju što tražiti u javnom prostoru, nemaju što komentirati situacije iz igre. To ne znači da mi u nekom trenutku možda nećemo biti nezadovoljni zbog nekih anomalija koje će se događati, ali pokušavat ćemo ih riješiti institucionalno. Vidjet ćemo hoće li se na tom putu pojaviti još neki klub koji će to podržati, pa će za dvije ili tri godine biti normalno da je to način na koji klubovi funkcioniraju.