Ivica Šurjak nekoć je dijelio svlačionicu s Borom Primorcem u Hajduku. Zajedno su kreirali i prvi pogodak Hajduka na Poljudu davne 1979. kada je Šurjak izborio, a Boro Primorac pretvorio kazneni udarac u pogodak za pobjedu protiv Trabzonspora u Kupu prvaka. Danas Šurjak gleda Primorca u ulozi trenera Hajduka...
- I dajem mu punu podršku - u startu je naglasio Šurjak.
- Primorac ima golemo iskustvo, premda nije često sjedio uz Wengera, bio mu je važan čovjek u Arsenalu kojeg sam uživao gledati godinama. Zato vjerujem da će svojim iskustvom pomoći da se Hajduk podigne iz ove pozicije koja nas sve boli. Taj pogled na ljestvicu nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Kako ste vidjeli premijernu utakmicu Primorca, remi s Osijekom?
- Prvo poluvrijeme loše, a drugo budi nadu. Hajduk nema momčad za prvaka, međutim, ne smije biti peti-šesti. To ipak nije odraz kvalitete aktualne momčadi. Mora se više, tu nema spora, zato sam uz Primorca i očekujem da će Hajduk krenuti prema vrhu.
Ne može tako...
Kako komentirate činjenicu da Bijeli nisu iskoristili čak tri kaznena udarca u posljednje četiri utakmice?
- Ima tu i nesreće. Prva utakmica u Velikoj Gorici, bila je tada čudna izmjena Caktaša. Što ćeš mijenjati Caktaša zadnjih 10 minuta, ostavi ga u igri. Jer, dogodi se jedanaesterac i nema Caktaša da ga puca, a do tada je sve redom pogađao. Zatim s Osijekom, konfuzija oko toga tko će izvesti jedanaesterac. Ne zna se tko puca, njih više ima ambiciju. Ne može tako. Mora se znati tko puca. I nemam što prigovoriti Jradiju, htio je najbolje, ali nije uspio. Kada nešto loše krene, onda se teško zaustavi. Pobjeda bi bitno psihički podigla momčad, šteta što se to propustilo.
Protekli tjedan života Hajduka obilježile su kadrovske smjene u stručnoj hijerarhiji. Dugo ste radili na Poljudu nakon igračke karijere, kako iz toga kuta gledanja vidite poteze novog predsjednika Jakobušića?
- Puna podrška predsjedniku, nastupio je hrabro iako zna da će imati puno problema koje mora rješavati. Sve što je do sada napravio bilo je logično, jer uza sav respekt prema Kepčiji i posebno Staniću, nema se što predsjedniku kazati. Bio sam u klubu, znam kako je živjeti ako nemaš rezultat. Isprika navijačima, zahvali se i moraš ići. Falilo je samokritičnosti, morali su ljudi koji su zaduženi za struku imati tu karakteristiku. Ne sumnjam u dobre namjere Stanića, ali ako nemaš rezultat, a za rezultat si zadužen i odgovoran, onda se moraš zahvaliti. Hajduk ne možeš čekati dvije godine u takvom ritmu. Ma, pustio bih Stanića i pet godina kada bi jamčio rezultat, ali kako sutra jamčiti rezultat kada si peti. Došli su Stanić i Kepčija pomoći Hajduku, ali rezultat je tvoje ogledalo rada.
Što napraviti do kraja jeseni? Ili bolje rečeno, što očekivati?
- Treba stati iza trenera, to je prvo. Ne znam što je u glavi predsjednika, kakve su mu ideje primarno glede pitanja organizacije igračkog kadra koji treba razrijediti. Dosta je igrača kojima trenutno nije mjesto u Hajduku, ali čak i ova momčad bi trebala, uz lagano forsiranje mlađih iz vlastitog kadra, doći do drugog mjesta. Ne lete ni Rijeka ni Osijek, iako moram priznati da je Osijek puno dobio s Bjelicom. Osjeti se trenerov rad u Osijeku premda je kratko na klupi. Vidi se da sudjeluje u igri, da zna što radi. I u Dinamu me Bjelica ugodno iznenadio, odigrao hrabro ne respektirajući ni Anderlecht i Manchester City. Zbog takvog hrabrog pristupa bio mi je drag i Wenger s Arsenalom, baš zato vjerujem kako bi Primorac, uz kadar kojeg posjeduje, mogao usaditi taj mentalitet u ovu momčad. Da Hajduk igra presing drugima, a ne da trpi presing protivnika. Primorac može puno pomoći Hajduku.