Ovog trena vodeća Rijeka ima i najviše šansi da 2021. zaključi kao lider prvenstva. Najmanje prilika da to ostvari ima Dinamo jer zaostaje 5 bodova za Riječanima i imat će utakmicu manje (kao i Hajduk). Kako se po rasporedu moraju međusobno sastati Rijeka - Osijek, odnosno Hajduk - Osijek, Splićanima i Osijeku će biti teško godinu zaključiti kao lideri. No, koliko je to ugodan status pogotovo za četrdesetak dana pauze, uz još 17 odnosno 18 ispita, neku presudnu važnost za definiciju odnosa konkurencije baš i nema…
Činjenica da se u prosincu “velika četvorka” okupila unutar pet bodova zaslužuje ipak drugačiju pozornost u odnosu na relacije prošlih godina. Činjenica jest i očigledni natjecateljski pad forme Modrih. U smiraj godine dinamovci imaju iza sebe u pravilu šest mjeseci utakmica u HNL-u, Europi, te veći broj njih u raznim reprezentacijama. Od srpnja je za nositelje igre bilo 40-ak utakmica, što je 7-8 mjesečno. Novost da je izostala kvalitetom (a ne kvantitetom) odgovarajuća reakcija kluba na bitno oslabljivanje kadra nametnula je korištenje gotovo uvijek istih igrača, koji sada tome plaćaju (iscrpljenost) ceh.
Dinamo znači ima određene olakšavajuće okolnosti za neuobičajen natjecateljski mu status, a ima i utakmicu manje (s Istrom), s čijim bodovima bi bio na dva boda od lidera Rijeke. Po navedenim stvarima, unatoč svim težinama trenutka, Dinamo je i dalje u statusu prvog favorita za konačnog pobjednika prvenstva. Neprijeporno je, naime, da u Maksimiru i dalje imaju najbolji roster od svih prvoligaša. Uostalom, po kredibilnom kriteriju vrednovanja TM-a, Dinamova momčad vrijedna je 110 milijuna eura, Hajdukova 30, Osijekova 29, a Rijekina tek 20 milijuna eura. Te vrijednosti nisu nastale iz ničega i od jučer. Istina je da su one podložne promjenama, ali ukazuju na relacije igrača u najboljim izdanjima, što znači da ovisno kako će momčadi igrati u drugom dijelu sezone (sa 16 kola), tako će se nazrijeti u kojem smjeru idu sva takmaca za naslov.
Drugim riječima, ako Dinamov kadar bitno podigne razinu forme nakon pauze i osvježenja, a što bi bilo logično, oni ostaju prvi favorit za naslov. No, ako se to ne dogodi, primjerice, ako trener, tko god bude bio, ne uspije podignuti aktualni kadar, ili ako izostane neko nužno kvalitativno pojačanje da se kompenzira one koji su otišli, Dinamo će zbilja teško izdržati nalete, ovaj put tri predatora.
Teret imperativa
Šanse tih takmaca ovog trenutka su više ili manje na istim razinama. Euforija koja prati Hajduk bitno pojačava odjek njegovih dosega, tim prije što je ona nastala pobjedama na Rujevici i u Maksimiru. No, Hajduk je na Poljudu izgubio od Osijeka i Rijeke, a ostaje mu još tri derbija s Dinamom. Za Bijele, pogotovo u kontekstu mentaliteta u okruženju, slijedi ogroman pritisak očekivanja. Zaključe li godinu s pobjedama nad Lokomotivom (Zg) i Osijekom na Poljudu, hajdukovcima će se nametnuti imperativ osvajanja naslova. Kako će se nositi s tim teretom, ovisit će kojim će ritmom teći natjecateljski put Hajduka.
Rijeka nominalno ima najmanju vrijednost momčadi, što oslikava procjene koje su Riječane popratile u početak sezone. Razvoj sezone je pokazao da je Rijeka, zahvaljujući i taktičkom pristupu trenera Tomića, vrlo efikasna momčad, te je na tom tragu promijenjen i njen status. Ona se pokazuje “prisutnom” u raspodjeli šansi za naslov. Tomić i njegova momčad, međutim, imaju jedan važan teret ambiciji. Nedovoljna je širina inače vrlo dobrog kadra, pa bez obzira na to što nisu opterećeni europskim kupovima, oni troše resurse glavnih igrača s kojima kompenziraju svoju slabost u obrani. Ako netko od udarnih vedeta, kao Drmić ili Murić, Ampem, Pavičić, izostane, onda su već u problemu. Svaki izostanak u obrani je još veći problem. Rijeka puno daje golova, ali ih puno prima. Za naslov se omjer primljenih pogodaka mora smanjiti, a to se jednostavnije može riješiti i pojačavanjem u pauzi.
Jedini klub bez naslova, Osijek, nekako se oslobodio samo stvorenog pritiska da moraju biti prvaci. I kao da je javnost to percipirala kao potvrdu uvjerenja da nisu spremni za iskorak te da su postali toga svjesni. Bit promjene javnih pristupa u Gradskom vrtu je zapravo imao obrnutu motivaciju, i kako se pokazuje, barem do sada, ispunio je cilj te olakšao opterećenja izazova Bjeličinoj momčadi. Dojam je da Osječani igraju odveć zakopčani u defenzivnim zadacima, te da bi za ritam borbe za prvo mjesto ipak trebali biti hrabriji i nešto raznovrsniji u ofenzivnom dijelu. Samo tako može se napraviti iskorak u igri, koji je potreban da se nametnu ostaloj trojki u trci za naslov. Ono što nam se čini kao nasušna potreba Bjelici to je barem jedan klasni igrač, koji bi donosio prevagu u kriznim trenucima utakmica i tako podigao cijelu momčad.
