Vladi se obično daje 100 dana za analizu, ali prolazno vrijeme mjeri se već na 30. Prvi mjesec je uvijek indikator zbivanja, pokazatelj smjera djelovanja. Kako u vladama, tako i u klubovima čiji rad javnost prati s istim žarom kao i najviše državne institucije. Hajduk svakako spada u red takvih klubova, a činjenica da su Bijeli prije mjesec dana dobili novog predsjednika otvorila je niz tema, pitanja, rasprava...

Što je Lukša Jakobušić napravio u prvih 30 dana na čelu Hajduka?

Vraćanje digniteta

Pitanje je tako lagano, ali i odgovor. Uradio je Jakobušić toliko da je svima olakšao analitički posao. Krenuo je u zahtjevne promjene, praktički okrenuo klub naopačke. Primjerice, tko je prije dva mjeseca mogao pomisliti da će se kompletno promijeniti struka, da će Primorac voditi Bijele, a Jakobušić sjediti sa Šukerom u HNS-u i dogovarati nova gostovanja reprezentacije Hrvatske na Poljudu. Puno je promjena napravio Jakobušić, od kadrovskih, statusnih pa do onih najtežih, promjena u razmišljanjima. Ali, od početka je slutilo, mirisalo na nešto veliko, posebno...

Ovog ljeta Jakobušić je slovio kao legitimni nasljednik predsjednika u ostavci Marina Brbića. Ali, dva člana Nadzornog odbora nisu bili za Jakobušića. Benjamin Perasović nije pak htio uzeti predsjednika nadglasavanjem, pa je raspisao natječaj. Nakon dva mjeseca, pritisnut očitom skromnošću izbora, odlučio se prekršiti sva pravila. Pokucao je na vrata čovjeka koji nije ispunjavao formalne uvjete, ali je znao kojim putem treba podizati Hajduk.

- Vjerujem da je ovo dobro za klub, ali ne znam koliko je dobro za vas u Nadzornom odboru - odgovorio je Jakobušić.
Time je pokazao put i glavnu misao vodilju. Samostalnost u odlučivanju na prvom mjestu. Uz to je išla i jasna poruka “svi su dobrodošli, ali svatko ima svoja prava i dužnosti”.

- Želim moćan Hajduk kojem hoću vratiti dignitet kroz funkciju predsjednika - poručio je Jakobušić u startu, a zatim dodao:

- Ne tražim ni 100 ni 10 dana. Znam put, znam sve. Za početak sam sve rekao, slijede razgovori sa Stanićem, Kepčijom, Primorcem, pa sljedeći tjedan s veteranima. Očekujem i razgovor s Našim Hajdukom, s Gradom također. Sa svima ću razgovarati. Gledat ću da radim drukčije i bolje, ali morat znati, ja sam netko tko lomi. Navikao sam donositi odluke. Svatko se treba korigirati radi Hajduka.

Život od trofeja

Korekcija je krenula nakon samo četiri dana, i to ne zbog toga da se nešto novog događa, već zbog rezultata. Četvrti dan mandata smijenio je šefa struke, nominalno Brbićeva savjetnika, Marija Stanića. Šesti dana je smijenio sportskog direktora Kepčiju, zatim otpustio trenera Harija Vukasa i naposljetku izabrao Boru Primorca za trenera. U manje od tjedan dana promijenio je ključne ljude struke, povjerio ekipu Bori Primorcu u kojeg ima najveće povjerenje u nogometnom sektoru i krenuo u razgovore. Prvo s navijačkim udrugama, Našim Hajdukom i Torcidom. Zatim s veteranima, pa je sjeo s gradonačelnikom Splita Androm Krstulovićem Oparom i na kraju došao do sjedišta HNS-a. Bez puno pompe i velikih najava javnosti je poručio “na moju inicijativu sutra se sastajem sa predsjednikom HNS-a”. Mora se priznati, neobična lakoća izvedbe. Neobična za uvjete u kojima je Hajduk proteklih godina funkcionirao opterećen odnosima iz prošlosti, opterećen svime osim svojim rezultatom. I pritom zatvoren u male lokalne okvire. No, Jakobušić je došao prije svega pokrenuti rezultat prve momčadi. I danas se dobro sjećamo njegove rečenice koju je izrekao na druženju s navijačima u doba dok je bio dopredsjednik.

- Mi nismo kulturno-umjetničko društvo, mi smo nogometni klub i živimo od rezultata. Živimo od trofeja!
Vaterpolo i nogomet nisu dva sporta koji imaju identični put do vrha. Manja konkurencija, manje novca... sve je drukčije, ali je cilj isti.

- Velika je razlika biti prvi ili drugi.

Tu je ključni detalj Jakobušićeva razmišljanja u ulozi predsjednika Hajduka. Moćan Hajduk znači Hajduk na prvom mjestu. Ne drugoplasirani. Samo prvi. Zato se na startu uhvatio rješavanja sportskog segmenta. Hajduk na petom mjestu kao prošle sezone? Tako nešto neoprostivo je za čovjeka Jakobušićeva profila. Jer, s takvim rezultatom svjestan je da je negdje gadno pogriješio. Ili je pogrešno birao ili je pogrešne ljude slušao, ali svjestan je da je peto mjesto rezultat koji se Hajduku jednostavno ne smije dogoditi.

Probudio klub

Jakobušić je krenuo odlučno, hrabro i bez kompromisa. U prvih mjesec dana vratio je nadu da bi Hajduk mogao ponovno ući u borbu za sam vrh. I što je još važnije, da bi se u skoroj budućnosti mogao naći na vrhu. Osam godina od drugog do petog mjesta, sedam godina bez trofeja. Uspavali su se ljudi, kao da su se navikli na neka treća, četvrta, čak i peta mjesta.

Jakobušić je u samo mjesec dana probudio klub, uhvatio se najtežih pitanja od kadroviranja do odnosa kluba sa svim segmentima poslovnog i sportskog života. Ali, i Jakobušiću je jasno da najteži dio posla tek dolazi. Izbor trenera za duge staze, izbor sportskog direktora i podizanje kluba na svim razinama. Na početku ima visoki “palac gore”, ne samo u medijskoj ocjeni, već i u navijačkim razmišljanjima. Ali, kao i nogometašima na terenu, dokazivanje predsjednika Hajduka je kontinuiran, svakodnevni zahtjevni proces.