Ima tome već dvanaest godina da grupa splitskih sportskih novinara organizira humanitarnu aktivnost nazvanu Tona hrane za beskućnike. U tom razdoblju su prikupili vrijednosti od gotovo 135 tisuća eura ili, po starinski, dohvatili su prvi milijun kuna.
Tomislav Gabelić, Blaž Duplančić, Marin Maljković i Bernard Jurišić djelima su, a ne parolama, iskazali socijalnu osjetljivost za sugrađane čija je sudbina teška. Pomoć je ovog prosinca, uz priloge klubova, sportaš(ic)a, raznih tvrtki, dostigla prag 40-ak tisuća eura, što će Udruzi MoSt, koja brine o beskućnicima i socijalnoj samoposluzi, biti od ogromne važnosti u ispunjenju svoje misije. Svaka čast splitskim kolegama na toj akciji koja je prigodan okvir Adventu, odnosno, božićnom duhu…
U Splitu i okolici dakako da je Hajduk duhovna hrana svakodnevice. Nogomet ima tu snagu, a kada je okruženje takvog temperamenta, onda isti postaje još moćnijeg utjecaja na urbanu atmosferu. U smiraju 2023. godine Hajduk je lider HNL-a. I možda niti jednom u proteklih 18 godina ta atmosfera nije bila realnijeg iskoraka u kontekstu željenih ostvarenja. Izostanak titule prvaka na splitskom kalendaru stekao je punoljetnost.
Puno se toga dogodilo u Hajduku u tom razdoblju u svekolikom funkcioniranju, samo je natjecateljska neispunjenost imala neželjeni kontinuitet. Pa kada bi se u dobrim fazama sezone Bijeli rezultatski izdigli, ta žudnja za uspjehom i slavljima u pravilu bi se uhvatila u masovnom odjeku nadanja “kako je to ta sezona”. Po pristaše Hajduka, 18 godina te klackalice, nadanja i razočaranja, doista su frustrirajuće. No ono što bijelo okruženje čini posebnim, to je suprotan efekt. Kad veliki klub (pre)dugo nije u ritmu povijesnih tradicija, očekivale bi se rezignacije, raspadi sustava, zahlađenje emocija i gubici energije privrženosti. Oko Hajduka je sve suprotno i to je vidljivo kroz rekordne brojke članstva (preko 100 tisuća), ali i posjeta Poljudu. U devet domaćih susreta polusezone bilo je u prosjeku 21.826 gledatelja, neusporedivo više od ostatka lige, gdje prvi sljedeći domaćin jest Osijek s prosječno 7685 gledatelja…
Ako je i točno da je Dinamo izgubio na kvaliteti (nedodirljivosti), točno je i to da se Hajduk našao spremnim da tu situaciju iskoristi
Fenomenologija privrženosti Hajduku više nije vijest, ali jest natjecateljska konkurentnost za titulu. U ovoj sezoni su natruhe te konkurentnosti realnije nego ikad od posljednje titule 2005. godine. Hajduk ide na božićne blagdane kao lider, pitanje je samo s kojom prednošću nad Dinamom. To je već velika novost. Brojna su tumačenja da je Dinamov kvalitativni pad doprinio drugačijem odnosu na vrhu, što djelomično stoji, prije svega u bodovnim odnosima. No usporedili smo lanjsko doba (18 kola) s aktualnim, pa došli do zanimljive spoznaje. Dinamo jest manje bodovno učinkovit (sa 77,7% pao na 69%), ali je Hajduk podigao lanjski učinak sa 70 na 74%. To ukazuje na tijekove zbog kojih Bijeli imaju prednost od sedam bodova, doduše, uvjetnu uz dvije utakmice više. No Modri tek moraju dobiti Lokomotivu i Varaždin u zaostalim utakmicama…
Bijeli u odnosu na lani (poredak Dinamo 42, Hajduk 38) imaju još razlika. Splićani daju manje golova (25-35), ali zato ih i manje primaju (10-20). Livaja je lani imao na kontu 12 golova i 7 asistencija, sada je omjer 7-3, što slijedom rezultata dodatno ukazuje da je Hajduk momčadski bolji. I što je također vidljivo, Hajduk natjecateljski kontinuirano napreduje. Od 2020., kad je bio peti, Hajduk se dizao redom na četvrto, pa dva puta na drugo mjesto, da bi sada držao lidersku poziciju. Dakle, korak po korak i naznačuje se iskorak. Što, naravno, ne znači da je na putu šampionskog slavlja nakon pola prvenstva. Trenutak, međutim, ukazuje da su Bijeli za drugu polovicu spremni za tu borbu.
Sve vrijeme dok su se ti koraci napredovanja događali, u sjeni neispunjenosti završnog trijumfa, puno je prozivki bilo na račun čelništva kluba, predsjednika Jakobušića i pogotovo sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Vrtuljak šest imenovanja s pet imena (Tramezzani, Gustafsson, Dambrauskas, Karoglan, Leko, Karoglan) snažio je dojam lutanja. No naposljetku, rezultati ukazuju da Hajduk bilježi uspone.
Toliko osporavani Nikoličius je startao u siječnju 2021. Od tada je Hajduk na dovođenje igrača potrošio oko 4,5 milijuna eura (Krovinović 1,5, Žaper 1, Ferro 0,5, Mlakar 0,3, Kalik 0,3, Grgić 0,3 i Mikanović 0,075), a u istom razdoblju ostvario je blizu 40 milijuna eura transfera (L. Vušković 13,8, Biuk 6,5, M. Vušković 4,2, Ljubičić 2,9, Jurić 2, Nejašmić 1,25, Grgić 0,75, Čolina 0,65, Jakoliš i Jairo 0,5, Atanasov 0,4, Kreković i Vuković 0,2). Razlike su iznimno vidljive kod Mlakara (plus 3,2 milijuna), ali i u drugim situacijama je uloženo oplođeno. No znakovit je podatak da je od 2021. u Hajduk došlo niz igrača bez odštete (Livaja, Benrahou, Uremović, L. i N. Kalinić, Diallo, Moufi, Šarlija, Dajaku, Odjidja, Elezi, Lučić), koji su danas akteri vodeće momčadi…
Ako je i točno da je Dinamo izgubio na kvaliteti (nedodirljivosti), točno je i to da se Hajduk našao spremnim da tu situaciju iskoristi. To se nije dogodilo ljetos, nego je proces koji traje nekoliko godina i na čiji tijek sada pada sasvim drugačije svjetlo. Bitka za naslov, kako god završio nedjeljni derbi, vodit će se do kraja prvenstva. To je velika promjena za HNL, u kojem je korak po korak Hajduk uhvatio prvi veliki iskorak…