I dalje je miran ovaj prijelazni rok, barem u odnosu na neke prijašnje, kad se svakoga dana znalo nešto događati, dolazak, odlazak, bilo što.
Zasad, osim Rrahmanija u jednom i Pinta u drugom smjeru - ništa. Priča se i dalje svodi na isto, želja je dolazak lijevog beka i Luke Ivanušeca.
Luka Ivanušec s loptom
I dok na pitanje o Ivanušecu svi, službeno i neslužbeno odgovaraju kako bi “to trebalo biti riješeno”, već tijekom nadolazećeg tjedna, oko lijevog beka još nema konačnog rješenja. Nenad Bjelica ne želi previše pričati o prijelaznom roku, jer imena ionako neće reći, a sve ostalo svodi se na isto: tražimo, gledamo...
Tako i dalje Dinamov trener svakodnevno gleda potencijalne nove igrače, uzima mobitel, razgovara sa suradnicima. I onima u Zagrebu i onima u Moravskim Toplicama. Kako čujemo, svakodnevno na Dinamovu adresu stigne nekoliko imena igrača od raznih menadžera, igrača koji bi možda mogli doći u obzir za popunjavanje te pozicije.
Kakve igrače preferira Bjelica? Ima više faktora koji utječu na konačan odabir, apsolutna kvaliteta i nije jedini kriterij. Idealno bi bilo da je igrač s “ovih prostora”, netko tko zna jezik, ako k tome zna i Dinamo još bolje, da se može što prije i bolje prilagoditi u novoj momčadi.
Jasno, kao i kod svih igrača koje selektira Bjelica bitan je karakter, a idealno bi bilo i da je neki rastom malo viši igrač. Jer, očito su u Dinamu primijetili da je obrambena linija u prosjeku dosta niska i da je i to bio razlog što su prošle sezone Modri primali dosta golova iz prekida. Pa kad već Theophile i Dilaver nisu “neboderi”, da barem lijev bek bude igrač koji će im pomagati u skoku. No, dakako da je teško pronaći igrača svih tih karakteristika, onoga koji bi baš po svemu odgovarao Bjeličinim idealima, pa će možda Dinamov trener “križati” plusove i minuse i u dogovoru s Upravom pronaći idealnog lijevog beka.
Dinamo skupna
Vremena nema puno, svakim danom priprema ova momčad odmiče u fizičkoj spremi od onih kojih nema, ali Dinamo ne žuri. Ne žele u Maksimiru dovesti nekoga samo da bi ga doveli i ispunili formu, svi žele da taj koji dođe bude doista pojačanje a ne da samo popuni rupe.
Inače, prije no što se reprezentativci potpuno uključe u rad s momčadi i počnu konkurirati za utakmice, situacija po pozicijama je ovakva; za desnog beka “tuku” se Pinto i Šitum, no sad ulaze u kadar Moharrami i Stojanović, pa bi Šitum trebao, zasad, biti konkurencija Leovcu na lijevoj strani. No, tamo je i mladi Gvardiol, koji istovremeno “prijeti” i četvorici starijih stopera. Na tim pozicijama barem zasad je sve jasno, Dilaver, Theophile, Lešković i Perić četvorka je koja bi trebala iznijeti najveći dio sezone.
Dino Perić
Gužva u napadu
Franjić je dosad bio jedini zadnji vezni, dobro, ponekad mu se pridruži Gjira, ubrzo će u puni pogon i kapetan Ademi, a kad se vrati Šunjić, jasno je koja će dvojica voditi glavnu riječ. Premda je, jasno, moguća i ona varijanta u kojoj će Šunjić igrati povučenije, a Ademi isturenije.
Na desnoj strani, dok potpuno ne uđe Kadzior, Hajroviću je glavni konkurent Baturina, Đurasek je alternativa Atiemwenu, Ćuže i već spomenuti Gjira bore se za svoje mjesto pod suncem. No, povratkom More, Gojaka, Majera, a možda i Olma te dolaskom Ivanušeca, tu će gužva biti poprilična pa za mlade asove još manje prilika i minuta.
Na lijevoj strani Oršića “pritišće” Marin, čak i Atiemwen, dok je u napadu trojac Petković-Gavranović-Andrić. E, tu bi mogla biti posebno velika bitka za minute i golove, jer, sva trojica su startala od početka, svi su zdravi, spremni, gladni pogodaka. Nemaju previše prava na pogrešku i promašaje, ta će borba biti intrigantna, odlučivat će nijanse. Pogotovo između Petkovića i Gavranovića, oni su trenutno ipak ispred Andrića.
