Smjena Tomislava Ivkovića u Lokomotivi , ukupno 11. u tekućoj sezoni MAXtv Prve lige, hrvatske je prvoligaše barem u jednoj kategoriji dovela na vrh Europe.
Kao i prije dvije sezone, kada je u tadašnjoj Ligi 12 bilo ukupno 13 otkaza ili ostavki, HNL je trenutno jedino vodeće ligaško natjecanje na Starom kontinentu u kojem ima više trenerskih rošada nego klubova. Da je strpljenje ovdašnjim šerifima nepoznat pojam svjedoči usporedba s najboljim europskim ligama, kao i ligama susjednih zemalja.
Nema strpljenja
S točno 16 smjena u 16 klubova od početka sezone, mađarska Nemzeti Bajnoksag je trenutno jedina liga koja se približila neslavnoj kvoti HNL-a. Blizu su i Srbija (16 klubova, 14 smjena) te Slovačka (12/10), dok je svaka paralela s ligama “petice” gotovo bespredmetna.
U Francuskoj su, primjerice, ove sezone zabilježene točno tri smjene u 20 klubova. Potjerani su Claude Makélélé (Bastia), Alain Casanova (Toulouse) i Jean-Luc Vasseur (Reims). Iako su Lens i Metz teoretski već ispali iz Ligue 1, njihovi predsjednici nisu osjetili potrebu zahvaliti se trenerima Kombouaréu i Cartieru. Na ovim ste prostorima pak samo u Hajduku od veljače mogli izbrojati četiri “asa” na klupi: Igora Tudora, Stanka Poklepovića, Gorana Vučevića i Harija Vukasa.
Mirno u Maksimiru
Usporedbe s ligama iste veličine dodatno naglašavaju kratak vijek hrvatskih “jogurt-trenera”. U slovenskoj su Prvoj ligi ove sezone podijeljena četiri otkaza, a u austrijskoj Bundesligi svega tri. Vremenski, prosjek je HNL-a jedna smjena svakih 27 dana, i to u situaciji kada inače najstrastveniji kolekcionar trenerskih glava Zdravko Mamić miruje već 19 mjeseci, otkad je na kormilo GNK Dinama instalirao vlastitog brata.
Da je drugačije, bilo bi neobično. Hrvatski su treneri već naviknuti da apliciraju za posao čije je jedino trajno pravilo “danas jesi, sutra nisi”. Kada sljedeći put iz usta čelnika nekog domaćeg kluba čujete riječi poput “kontinuitet” i “dugoročno rješenje”, sjetite se da se u posljednjih pet sezona u HNL-u dogodilo ukupno 86 smjena.