Mnogi će Dinamu dati najveće šanse za naslov prvaka i ove najnapetije sezone. No, ako smo prethodnih godina, osim 2016./17. kad je Rijeka nizala serije pobjeda, proljetni put Modrih često mogli opisati kao špalir posipan cvijećem jer imali su momčad dotjeranu poput bečkog fijakera u odnosu na HNL jednoprege, neke su se stvari promijenile. Četiri kluba gotovo poravnata stoje u startnom bloku, a mediji ih predstavljaju legitimnim kandidatima za pobjednika. Dinamo drži 22 titule prvaka Hrvatske, no rijetko je kada u zadnjih 17 godina bio tako mali favorit.

Lani su mu Nenad Bjelica i Osijek ozbiljno zaprijetili, ali ovaj put imaju veće šanse. Dinamo je prošle godine nudio jaču i momčad i klupu na kojoj se nalazio stožer Zorana Mamića, a sada je Željka Kopića… Bijelo-plavi su se osnažili Mijom Caktašom i dobili na “kubikaži” gdje je trener najviše želio, iako bi Bjelica rado doveo i Kristijana Lovrića. Međutim, Mađari imaju ručnu kočnicu na klupskom računu, mogao je trošiti koliko je zaradio prodajom Petra Bočkaja. Što nije bilo dovoljno za Goričine apetite…

Dinamo i Rijeka već u nedjelju igraju prvi od derbija iako ćemo pravu najavu moći napisati tek nakon što 15. veljače padne zastor na prijelazni rok. Bitne potencijalne transfer-bombe još nisu dobile epilog. Bez konačnog popisa tko će sve režirati proljeće teško je davati preciznije postotke šansi. Titula je “grumen zlata” jer prvak dobiva gotovo sigurno mjesto u jednoj od UEFA-inih liga i milijune eura, koji mogu sezati od pet-šest do tko zna koliko, možda trideset, možda i više, a drugima ostaje neizvjesno i sklisko europsko ljeto u borbi za barem dijelom takvog kolača.

Dinamo, Osijek i Rijeka imaju po 40 bodova, Hajduk 35, ali Splićani i Zagrepčani ostali su nam dužni jedan derbi na Poljudu i matematički je sve otvoreno. Na tablici njihovih međusobnih dvoboja Osijek je osvojio 10 bodova iz sedam utakmica, Hajduk ima osam iz šest, a Dinamo i Rijeka po šest, pritom su Zagrepčani igrali samo pet puta, dok je družina s Rujevice imala šest nastupa. To govori da su važni dvoboji licem u lice, ali barem jednako toliko i rezultati s ostatkom Lige. Lokomotiva, Gorica, Šibenik, Istra 1961 i Slaven Belupo igraju bezbrižno proljeće jer do Europe ne mogu, a ispada samo jedan, taj će zacijelo biti Hrvatski dragovoljac. Međutim, upravo činjenice hoće li protiv svih iz vodećeg kvarteta biti jednako disponirani za natjecanje, kao i na koji način će im pristupiti kandidati za prvaka, mogle bi presuditi čije će glave biti okrunjene i tko će postati kraljevi 2022. godine.

Apel za poštenjem

Čuju se špekulacije po nogometnim kuloarima o tome tko bi od njih mogao za koga ili protiv koga igrati, međutim, i za te klubove, a pogotovo za dignitet i ugled našeg prvenstva od kojeg svi žive, jako je bitno da misle samo na svoj rejting i odrade sve pošteno do kraja. Čak i kad im bodovi nisu nužni.

Modri su branitelj naslova, Osijek izaziva, ali i Hajduk otvoreno najavljuje boj za prvi pehar prvaka od 2005. godine. Kako Bijeli tek rade na rješavanju pojedinih manjkavosti u ekipi, koje su posebno izražene u obrani, njihove šanse najteže je procijeniti. Po izjavama Riječana stekao bi se dojam da za titulu mare kao pas za petu nogu, njihov je fokus na Kupu u kojem imaju polufinale na Rujevici s Osijekom i nadaju se završnom ogledu na Poljudu s boljim iz dvoboja Hajduka i Gorice. No, budu li ih pratili rezultati, i Riječani ipak u tišini snivaju da se nađu u prilici potući se za sam vrh u završnim kolima… Pod najmanjim su pritiskom, što se može pokazati i kao prednost.

Velika odgovornost je na sucima koji znaju zabrljati, ali i na ostalim akterima jer krenu li masovno krivce za svoje neuspjehe tražiti u drugima, bit će zle krvi. Voljeli bismo da nam svi zajedno prirede HNL proljeće za pamćenja, a ne za zgražanje, kako znaju.