Ovog ljeta, dok se momčad Šibenika još dobrano slagala, mnogi su na Šubićevcu stalno govorili “moramo dovesti Marina Jakoliša”! Jedan od najgorljivijih zagovornika njegovog povratka bio je predsjednik Jure Zoričić, također i Hrvoje Kulušić, koji je i operativno odradio veliki dio posla. Očito su u Šibeniku znali da bi im mlađi od braće Jakoliš bio kapitalac za novu sezonu. A Marin se samo potrudio čim prije tu neskrivenu želju i povjerenje ljudi sa Šubićevca opravdati...

Samo neka potraje

Brojke govore sve, u sedam utakmica HNL-a Marin Jakoliš je postigao četiri gola uz četiri asistencije i MVP je dosadašnjeg dijela sezone. MJ je na naslovnicama svih medija, novinari se trude lijepiti mu razna imena, kolege iz Splita u čudu pitaju “kako to Jakoliš igra kao lud kod vas”? I dok na Poljudu u čudu gledaju raskošna izdanja Šibenčanina, navijači na Šubićevcu su dobili svog novog heroja i ljubimca.
- Ma, lipo mi je, uživam u svemu. Samo neka potraje - kaže nam Marin Jakoliš, kojega ovih dana zovu sa svih strana.
U kratko je vrijeme pokazao kako će biti važna karika u Šibeniku. Je li očekivao da će sve to ići tako brzo i eksplozivno?
- Da nisam znao da ću igrati dobro i da ću pokazati svoje pravo lice, ne bih ni inzistirao na dolasku u Šibenik iz Hajduka. Doduše, nitko nije mogao pretpostaviti da će to ići tako brzo…
Gdje je tajna te renesanse, jedne od većih u HNL-u posljednjih godina?
- Već sam puno puta rekao kako mi povjerenje puno znači. To sam u Šibeniku dobio od prvog dana, od ljudi iz kluba, navijača, grada i suigrača. Kao ekipa smo brzo kliknuli, zbližili se i kada smo gubili nije bilo krivih pogleda, kritika… Znali smo da će se jednom početi otvarati i, evo, krenulo je.

Imamo dojam da vas je trener Rosas sve “pustio s lanca” i da ste jedva čekali svi pokazati što i koliko znate?
- Doslovce tako, dobro ste rekli. Izgledamo kao pušteni s lanca, rastrčani, borbeni, igramo jedan za drugoga, trčimo, nema iskakanja. Klapa smo na terenu i izvan njega. Svi su dosad bili u nekom grču, a s trenerom Rosasom smo dobili to razumijevanje i slobodu. On razumije naš mentalitet, bio je i sam igrač i to odličan. Naravno da izvršavamo njegove zadatke, ali od centra prema suparničkom golu je totalna sloboda, igramo svi špicu, desetku, krila. Ne želi nas ograničavati, što nam očito odgovara. I brojke govore sve - zabili smo 12 golova, najviše od svih u ligi!
Odličnim igrama i rezultatima porasle su i ambicije kluba. A gdje Marin vidi Šibenik ove sezone?
- Kada sam dolazio u Šibenik, u razgovoru s predsjednikom Zapatom i njegovim suradnicima rečeno mi je kako im je cilj da Šibenik igra značajniju ulogu u HNL-u. Da ih puka borba za ostanak ne zanima. Meni se to svidjelo, ta njihova vizija. S obzirom na to kako igramo, kakva je atmosfera, nitko ne govori o borbi za ostanak, a hoće li to biti borba za peto, šesto ili neko drugo mjesto, to je sada manje važno. Po meni je najvažnije Šibenik maknuti iz konteksta kluba koji će se samo boriti za ostanak, a da Šibenik to može pokazao je već u prošlosti, kada je imao važnu ulogu u HNL-u, Hrvatskom kupu, kada je igrao u Europi…

U Šibeniku su odmah znali

Zanimljiva je priča oko Marinovog ugovora o posudbi. Hajduk i Šibenik su dogovorili posudbu do kraja ove sezone, s time da Hajduk na polusezoni može svog napadača povući natrag. No, ako Šibenik do tada uplati iznos otkupne klauzule (200.000 eura plus PDV), Jakoliš postaje igrač Šibenika. A, koliko znamo, vlasnici šibenskog prvoligaša će uplatiti taj iznos, to su imali namjeru i prije nego što su vidjeli kako je MJ krenuo u narančastom dresu.

- Kada je krenula priča oko mog dolaska u Šibenik na posudbu, ubačena je ta opcija oko mogućnosti da Šibenik otkupi moj ugovor od Hajduka i ja sam na to pristao. Meni ugovor kao ugovor nije toliko presudan, bitno mi je da igram. Mislim da su u Šibeniku odmah znali da me žele otkupiti jer su to i ispregovarali. Meni je sada najvažnije da se ova lijepa priča nastavi, da dođemo do zime, pa će se onda to rješavati. Svi ćemo onda biti pametniji, i ja, i Šibenik i Hajduk, pa ćemo vidjeti što je najbolja opcija za koga.
Čuje li se sa svojim donedavnim suigračima u Splitu?
- Svakako, čujemo se nakon svake utakmice, s nekima sam posebno vezan prijateljskim odnosom poput Čoline, Simića i Livaje, čujemo se na dnevnoj bazi. Naravno da im je drago da me krenulo, čestitaju mi. Ali, oni su uvijek govorili da će mi jednom krenuti i da je to bilo samo pitanje vremena. Ostali smo prijatelji, oni to gledaju malo realnije, vide neke stvari koje ja ne vidim. Eto, i ja sam s njima pričao nakon Rijeke, razmjenjujemo mišljenja.
Ima li zezanja tipa “zašto nisi ovako igrao u dresu Bijelih”?
- Ima svašta, zezancije, ali opet kažem da su oni bili uvjereni da ću proigrati u Šibeniku, govorili su mi da se u meni nešto krije, ali to tek treba izaći van.
Hoće li im Marin uzvratiti zezanciju ponekim golom kada uskoro Hajduk dođe na Šubićevac?
- Ha, ha… Zezamo se i oko toga, ali to su više neke naše interne zezancije.
Marinu često nije bilo do šale na Poljudu, od omalovažavanja, nepovjerenja, pa čak do onog incidenta kada su mu na obiteljskoj kući u Šibeniku osvanuli uvredljivi grafiti. Vjerojatno mu je milijun puta došlo da kaže “kupim se iz kluba i idem ća”?
- Ma, bilo je u ove dvije protekle godine puno i lijepih, i manje lijepih stvari. To su bila vremena kada atmosfera u klubu nije bila na razini i kada sam ja ispao nekakav Pedro. Nakon tog incidenta svi su stali iza mene, klub, suigrači i navijači, onaj najveći broj navijača iz Splita. To su napravili rijetki pojedinci. Kada izgubiš u Hajduku, o tome se priča sedam dana, glave su dolje, atmosfera nikakva. Ali, drže te veze i prijateljstva sa suigračima. Ja iz Splita želim pamtiti samo lijepe stvari, a bilo ih je. One ružne se zaborave i treba se okrenuti budućnosti. A, ova sadašnjost je nešto u čemu sada uživam...

Malo je nedostajalo

Može li ta budućnost biti još ljepša eventualnim pozivom izbornika Dalića u A reprezentaciju? Naime, Marin jakoliš je igrao u svim reprezentativnim selekcijama osim u onoj najvažnijoj?
- Kada bi se nastavilo s ovakvim nastupima, naravno da bih razmišljao o tome. Ali, ja sam već ostvario do sada jedan san, nastup s U-21 reprezentacijom na Euru, gdje sam doslovce iz ničega došao do tog velikog natjecanja. Tada sam još igrao u Admiri, bio među 20 igrača i izborio se za mjesto u sastavu. I tada sam osjetio tu draž velikog natjecanja, organizacije, igranja za reprezentaciju i naravno da te želja zove naprijed, da ideš još više, da ponoviš to i u A reprezentaciji.
Razlog za dodatno zadovoljstvo u Šibeniku je i igranje sa starijim bratom Antonijem?
- Iako smo do sada bili članovi istog kluba u tri navrata, u Šibeniku, Hajduku i Belgiji, tek smo sada postali baš suigrači i to u Šibeniku, što nam je obojici iznimno drago. Antonio se pomalo diže, u prve 2-3 utakmice bio je pomalo ukočen, ali, evo, protiv Istre je odigrao odlično. I naprijed, ali i u fazi obrane. On to ima i bit će veliko pojačanje za Šibenik ove sezone.
Zamalo ga je brat promovirao u strijelca?
- Eh, da, malo je nedostajalo. Ali, nema veze, bit će drugi put. Malo ću ja njemu asistirati, malo on meni, i bit će to sve O.K. – kazao nam je super raspoloženi Marin, koji na Šubićevcu zaista igra sezonu života.