Ako se čemu nadamo u 2019. kad je hrvatski nogomet u pitanju, onda je to da neki mladići, talentirani igrači, kojih imamo pregršt, zakorače na najveću pozornicu. Da malo-pomalo zauzimaju mjesta i u A reprezentaciji, nametnu se kao budući nositelji igre Vatrenih. Nikola Vlašić i Josip Brekalo već su postali dio te priče, na pragu je i Borna Sosa, možda bi taj trenutak već dočekao i Nikola Moro da nije bilo teške ozljede.
Ali dvojac u koji će posebno biti uprte oči ovog proljeća - naravno, i u budućnosti - jesu Lovro Majer (20) i Luka Ivanušec (20). Dečki već godinama intrigiraju, pokazuju talent, ali i prolaze uspone i padove, no upravo 2019. mnogi vide kao godinu u kojoj bi trebali lijepo eksplodirati. Igrali su zajedno u Lokomotivi pa su im se putevi razdvojili, Majer je otišao u Dinamo i, na neki način, Ivanušecu ostavio svoju ulogu glavnog igrača na Kajzerici.
Nezgodna ozljeda
Ivanušec je protekle jeseni uistinu imao dobrih partija, dok je “mali” Majer u Dinamu naišao na prepreku, tešku ozljedu koja ga je udaljila od terena čitavu polusezonu. I sad je u teškoj situaciji, nije se lako nametnuti u Bjeličinoj momčadi u trenutku kad su rezultati izuzetni, čeka ga puno iskušenja na proljeće.
S druge strane, Ivanušec je i u jednoj UEFA-inoj analizi označen kao jedan od onih mladića koji bi u novoj godini mogli skrenuti pozornost na sebe. Lokomotiva je dobar dio polusezone igrala odlično, rezultati su bili sjajni, ali kad se pogledaju brojke, Ivanušecove nisu na razini onih koje je lani u istom dresu imao Majer. U 18 utakmica (računajući i Kup) Ivanušec je zabio dva gola i tome dodao četiri asistencije. Nikad nećemo saznati kako bi izgledala Majerova jesen da nije bilo te ozljede, kao i kako bi izgledao Ivanušec da je on došao u Dinamo.
Kao što su se prije petnaestak godina povlačile usporedbe između Nike Kranjčara i Luke Modrića, tko je bolji i na kojoj poziciji, tako se i zadnje dvije-tri godine često polemizira i uspoređuje njih dvojicu, Ivanušeca i Majera.
Tko je bolji igrač, tko će je povukao bolji potez, Majer koji je došao u Dinamo ili Ivanušec koji je ostao u Lokomotivi?
- Prvo, ne znam zašto mi uvijek uspoređujemo igrače, nije to potrebno. Pogotovo što njih dvojica nisu isti tip igrača - reći će Ferdo Milin, trener koji ih je obojicu - Ivanušeca više, Majera manje - trenirao u mlađim selekcijama. I vjeruje da su, ukupno gledajući, obojica na dobrom putu.
- Ivanušec se razvija jako dobro, ispravna je bila odluka da ostane u Lokomotivi. Majera je ozljeda zaustavila u razvoju, ali i u takvim se trenucima može puno toga naučiti - preispitati trening, život, naučiti biti strpljiv... Poznavajući njegov karakter, ne bojim se ni za njegovu budućnost. Inače, Ivanušec je više osmica nego desetka, igrač koji igra u dva smjera, koji stvara višak jedan na jedan i jako dobro dolazi iz drugog plana. Majer je pak plemeniti igrač, s rijetko dobrom lijevom nogom, usporedio bih ga po tome s Mlinarićem, Asanovićem, Računicom... On je igrač koji razigrava momčad. Zapravo, njih su dvojica sjajan tandem - misli Milin.
Jako su mladi
Teško je dakle dati odgovor na pitanje tko je bolji igrač i koji je od njih dosad više napredovao. Majera je zaustavila ozljeda, kao što je i lani Ivanušec imao problema, pa je teško lovio kontinuitet. Obojicu ih dobro poznaje i Jerko Leko, ne tako davno i igrač Lokomotive, a sad trener juniorske momčad, ali naravno, stalno prati i Tomićevu momčad. Odmah se složio s Milinom da Ivanušeca i Majera ne treba uspoređivati.
- Ivanušec ima drskost i moć, odličan je jedan na jedan, radi višak, a Majer, jednostavno, sasvim drugačije vidi igru. Oni su, zapravo, jako kompatibilni igrači, mogu se sjajno nadopunjavati. Znajući kakvi su u glavi, kakvi su karakteri, uvjeren sam da će jednog dana zajedno nositi hrvatski nogomet i reprezentaciju - misli Leko ne bježeći od postavke da su se obojica našla ili se nalaze pred zamkama koje trebaju preskočiti da bi taj konačan napredak i došao.
- Ivanušec je, na neki način, s Majerovim odlaskom dobio slobodu. Koju je Lovro imao u Lokomotivi, ali će je u Dinamu teško imati kad se vrati. E sad, Ivanušec često misli da zato što nema Majera on mora biti taj koji će uzeti loptu, dodati, zabiti, riješiti utakmicu. Čini mi se da u igri ponekad sam sebi radi najveći pritisak, da ga to sputava. A on ne mora uvijek napraviti taj završni potez, on je tu da stvori višak, otvori prostor... No to će, vjerujem, doći s iskustvom. Mladi su još ti dečki, puno je izazova pred njima.
Kako Leko vidi Majerovu poziciju u Dinamu? Kad se razgovara o njemu, često se govori da nema ustaljene defanzivne navike, a bez toga je danas nemoguće igrati nogomet na visokoj razini.
- Ma nije to baš tako... Majer kad hoće igrati defanzivu, onda je i kvalitetno igra. Jasno, nije isto igrati u Lokomotivi i Dinamu, u Dinamu su očekivanja veća i naravno da mu se neće biti lako vratiti nakon ozljede, a uza sve moraš biti bolji u tom defanzivnom dijelu nego što si bio. Za jednu desetku, takav tip igrača, to je možda i dodatno opterećenje da se mora vraćati tako da se dokazuje i obrambeno. I zato je Majeru sad najpotrebnija podrška kluba i trenera, moraju mu dati vremena, biti strpljivi, a on će se, kad to osjeti i dobije samopouzdanje, sigurno vratiti. I trkački i igrački, na sve načine.
Vrhunac u lipnju
Nitko, znači, iz nogometnog miljea ne dvoji da je pred obojicom zanimljiva karijera. Bez obzira na to što su mnogi njihovi vršnjaci već u inozemstvu, dio A reprezentacije, dok oni tek moraju preskočiti neke prepreke i(li) konačno eksplodirati.
- Ako sve bude u redu, ako budu zdravi i dobiju povjerenje trenera, obojica će napraviti karijeru, siguran sam - kazao je još jednom Leko.
Bez obzira na to što nisu isti tip igrača i ne gaje isti nogometni stil, Ivanušec i Majer teško će kroz karijeru pobjeći od usporedbi. Zasad osciliraju, malo je u prednosti jedan, malo drugi, a možda baš ovo proljeće bude razdoblje njihove apsolutne afirmacije i skidanja svih upitnika. S vrhuncem na Euru U-21 u lipnju!