U razgovoru za SN je sportski direktor Dinama Marko Marić tretirao (i) pitanje razvoja mladih igrača. Na pitanje koje bi trebalo biti više retoričko, ima li u HNL-u igrača za Dinamo, odgovorio je potvrdno. Jer je to i logičan odgovor. U više navrata tretirali smo maksimirskih petnaestak godina dominacije, u kojima su najbolje prodaje bile igrača iz domaće radinosti. Jesu li bili seniori iz drugih klubova, ili su kao mladi igrači dovedeni u omladinsku školu, ili su izvorni izdanak te škole, svejedno, bili su to i natjecateljski i najbolji transferni poslovi Dinama. To i nije čudno, jer kad su pitanju strani igrači, čas (mladim) izuzecima, oni koji dolaze u HNL nisu transferno konkurentni. Tek su rijetki natjecateljski presudni...
U posljednjih 3-4 sezone primjetan trend deficita konkurentnosti i kod mladih domaćih kadrova. Je li problem u slabijem radu omladinskih škola? Je li problem ukidanje B momčadi prvoligaša u drugoligaškom prvenstvu? Marko Marić, kao i još nekoliko trenera koji se temeljitije fokusiraju na razvojna pitanja, iznose različite teze.
Zajednički im je refleks “stručni stav”. Umjesto u sporadičnim medijskim istupima, kudikamo bi za HR nogomet bilo bolje kada bi sve stručnjake, koji imaju reference i iskustva, netko okupio unutar sustava HNS-a. Na taj način bi, institucionalno i razvojno vjerodostojnije, mogli raspravljati o svim stručnim problematikama te tako promišljati strateški najbolje pravce razvijanja igrača.
Formiranje nove lige
Kao primjer takvog pristupa možemo uzeti svojedobni prijedlog vrlo iskusnog Ilije Lončarevića, na temu zaštite razvoja talenata nakon juniorske dobi. Lončarević je isticao kako je bolje formirati ligu za igrače do 21 (22) godine, koja bi omogućila lakše premošćivanje kritičnog razdoblja prelaska iz juniora u seniore te zbog dobi (21-22) logičniji filter i procjenu tko ima koji domet.
Možda bi na nekakvom stručnom raspravljanju netko uspio argumentirati da to ne bi bilo dobro i predložilo drugačije rješenje. Kamo sreće da imamo takvo tijelo na kojem će treneri bistriti teze i vizije što je najbolje za HR nogomet, a ne da im se u kakofoniji “modernih medija” tematika gazi zbog tabloidnih potreba i pristupa.
Mladih igrača u Hrvatskoj, još uvijek dovoljne količine za izvlačenje kakve-takve kvalitativne supstance, ima po klubovima. Problem je što upravo zbog sustavnog zanemarivanja struke, njenih postulata i podređivanju volji laičkih upravitelja klubova, saveza ili trgovačkim interesima, mnogi potencijali nestaju. Ili ih zanemare u omladinskim kategorijama, ne prepoznaju na prijelazu iz juniora u seniore.
U posljednjih godinu i pol dana pulski prvoligaš ima preko 30 igrača u državnim selekcijama (i kod žena). I počeli su ozbiljno transferirati mlade igrače
Struka je ključna da ih prepozna onda kada klupski laici, ili i ne baš vidoviti, ali interesno poslušni treneri, propuste tinejdžera s potencijalom. Klub je taj koji mora taj proces razvijati i osigurati mu uvjete te vrijeme. Savez je taj koji mora prilagoditi sustave natjecanja koji će najbolje oploditi rad omladinskih škola. Kad jedan od tih faktora ne funkcionira, onda cijeli sustav trokira. Niz je znakova koji ukazuje da taj naš sustav treba resetiranje...
Poklapanje okolnosti
Jedan primjer kako stvari mogu (pro)funkcionirati, unatoč dekadama stereotipnih i laičkih kvalifikacija, dolazi iz Pule. Gdje se dugo tretiralo kako Istra ne može stvoriti seniorskog igrača, nema nadarene djece jer navodno lijepo žive pa su lijeni za rad i slično. Otkako su došli Baski i sustavno ulažu u omladinsku školu, eto kako i u Puli i Istri niču kvalitetni mladi igrači. U posljednjih godinu i pol dana pulski prvoligaš ima preko 30 igrača u državnim selekcijama (i kod žena). I počeli su ozbiljno transferirati mlade igrače.
Prije par godina najskuplje plaćeni hrvatski kadet bio je Rocco Žiković, kojeg je Istra za 2 milijuna prepustila Red Bull Salzburgu. Još je za ovu temu rječitiji primjer Maura Perkovića. Kad je u siječnju 2023. ondašnji akter Dinamove uprave, Krešimir Antolić, na inzistiranje ondašnjeg trenera Ante Čačića, konkretizirao Perkovićev dolazak u Maksimir, čulo se podosta prozivki te stručne procjene, i snebivanja oko cijene transfera, 2 milijuna. Pogotovo iz polunove uprave koja je nastavila voditi Dinamo. Otišao je Čačić, došao je Igor Bišćan, kod kojeg je Perković igrao u početku, ali ga je od travnja parkirao na klupu i “zaboravio”.
Uz “milijun” profita Dinamo ima i igrača od 21 godine koji je među najkonstantnijima u formi i doprinosi borbi za naslov prvaka i Kup
Kažu nam iz Istre da su u ljetošnjim razgovorima oko prelaska Monsefa Bakrara u Dinamo, dobivali ozbiljne packe od Dinamove delegacije “jer su im utrapili Perkovića”, a što je posljedično značilo dvije stvari. Prvo da to nije igrač za Dinamo, a drugo da je višestruko preplaćena odšteta. Tako su i mediji većinom reflektirali stavove. Treći faktor priče bio je valjda da Istra smanji apetite za Bakrara. Više kao poklapanje okolnosti Perković je kod Sergeja Jakirovića vremenom stekao startno mjesto i kao lijevi bek.
Dinamo je prodao nezadovoljnog Ljubičića za tri milijuna. Uz “milijun” profita Dinamo ima i igrača od 21 godine koji je među najkonstantnijima u formi i doprinosi borbi za naslov prvaka i Kup. Perković se pokazuje itekako isplativa investicija. Iz manjeg kluba HNL-a, i kao potvrda kako potencijali postoje, ali ih treba znati prepoznati i sa stručnom procjenom uložiti u njih.. I da, Bakrar je umjesto za 500 tisuća rente, umjesto u Dinamo otišao u MLS. New York City je platio 2 milijuna...