Zvižduk! Ne onaj s Bukovca autora Zvonimira Milčeca, već onaj sa zapadne tribine. Nije bio jak, ali je ipak bio dovoljno decibela koji su pokazali što Dinamovi navijači misle o igri Dinama protiv Osijeka. Igra Jovićevićeve momčadi bila je ‘tanka’ poput porcije u menzi. Nije prvi put.
Drugo poluvrijeme protiv Varaždina, jedva izborena pobjeda u posljednjoj minuti protiv Slavena Belupa, poraz od Lokomotive bez postignutog pogotka, dva neodlučena rezultata protiv Gorice i Osijeka bez postignutog pogotka... Možda i najgori mogući podatak, samo jedan udarac u okvir vrata u sudaru s Osječanima na Maksimiru! Za onu rubriku ‘vjerovali ili ne’.
Guranje niz stepenice
Dinamo ne igra dobro, zapravo i ta konstatacija je eufemizam, Dinamo igra loše, baš jako loše. Naravno, kad momčad igra loše, onda kritike poput oštrice mača sijeku trenera. Javnost odmah postavlja pitanje: “Je li Jovićević trener za Dinamo?”
Poznajući povijest maksimirskih događanja, novinar koji dugi niz godina prati ovaj klub mora posegnuti za nekom rečenicom klupske uprave, postaviti onaj jednostavni i toliko puta ponavljani upit kad stigne kriza: “Stoji li Uprava iza trenera?”
Nismo dobili odgovor. Osim onog ‘off the record’ koji je glasio:
“Čvrsto stojimo iza trenera!”
No, nitko imenom i prezimenom nije želio stati iza te rečenice, niti sportski direktor Zoran Mamić, niti itko iz već spomenute klupske Uprave. Kad malo bolje promislimo, ta rečenica o tome kako Uprava stoji iz trenera i nema velikog smisla. Koliko puta samo smo čuli tu rečenicu nakon koje su treneri bili gurnuti niz stepenice...
Poraz manje od Bjelice
Zato idemo ipak činjenično i objektivno pogledati Dinamovu proljetnu priču. Ljudi imaju kratko pamćenje, ponekad i demenciju. Jeste li se sjetili kako je bivši trener, čovjek koji je s Dinamom autorizirao ogromne uspjehe startao ovog proljeća? Krenuo je pobjedom u Koprivnici protiv Slavena Belupa (2:0), ali je onda na Rujevici izgubio u četvrtfinalu Kupa od Rijeke (0:1), Dinamo se na taj način oprostio od mogućnosti osvajanja jednog trofeja.
Nakon toga je kod kuće pobijedio Goricu s 2:0, da bi potom ‘legao’ protiv Osijeka u Gradskom vrtu (0:1). Nakon toga je u Maksimiru stigla mršava pobjeda protiv Intera (3:2). Dakle, nakon zimskih priprema u pet prvih proljetnih utakmica, Bjelica je ubilježio dva poraza, onaj protiv Rijeke je bio itekako koban i težak.
A sjećate li se kako je Dinamo igrao u tim početnim proljetnim utakmicama? Također slabašno, u onom poznatom Dinamovu ‘proljetnom kodu’. Dakle, matematika je jasna u svojih pet početnih proljetnih utakmica Jovićević ima poraz manje od Bjelice.
Ali onda, nakon tih pet utakmica u kojima smo se također pitali zašto Dinamo igra tako loše, Bjelici i plavim dečkima je krenulo. Rijeku su razbili na Maksimiru s 4:0, Hajduk dobili na Poljudu s 2:0, te prije početka korona-krize Istru u metropoli s 2:0.
Hoće li sad napokon tako krenuti i Jovićeviću? Naime, nakon gostovanja kod Intera u sljedećem kolu Dinamo ide u goste Rijeci te dočekuje Hajduk. Praktički ista priča koju je imao i Bjelica. Eto prilike za Igora da sve kritike gurne niz liticu. Ukoliko ponovi Bjeličinu priču, onda više neće biti zvižduka, niti ćemo postavljati pitanja stoji li Uprava iz njega....
Stvarati bilo kakve konkretne sudove oko Jovićevićeva trenerskog opusa nakon ovog proljetnog starta za sada nema smisla i posve je preuranjeno. Mogli bismo kazati i neozbiljno. Kao prvo, stanka zbog pandemija trajala je dulje nego što inače traje stanka između dvije sezone. Nadalje, kad se ulazi u novi sezonu, ide se na pripreme. Sada ih nije bilo, oni korona-treninzi daleko su od pravih priprema. Doduše, nije to problem samo Dinama, nego svih, ali valja napomenuti.
Problem s Oršićem
Jovićević je preuzeo momčad nakon sukoba igrača s Upravom oko plaća, nije to bila poticajna situacija. Modri su matematički osvojili naslov prvaka, sasvim je jasno da motivacija više nije na onoj najvišoj razini, to je sasvim logično. Nema ni Danija Olma, koji je bio jedan od krucijalnih likova momčadi. Uostalom, i Bjelica je početkom proljeća imao problema zbog njegova odlaska u Leipzig.
Stigao je i problem Mislava Oršića, kojem treba duže razdoblje da uđe u formu, rekli bismo da “kasno pali”. Bilo je povuci-potegni oko Theophilea koji je zbog nećkanja oko potpisa ugovora bio katapultiran u drugu momčad, vidljivo je kako je ispao iz forme. Nema ni, kod Bjelice uglavnom standardnog Petra Stojanovića zbog ozljede, Gavranović je otišao.
Također, Jovićević miksa momčad s mladim dečkima, protiv Osijeka je, recimo, startao s Đirom, Gvardiolom i Marinom, ušao je i Franjić. Želi vidjeti kako se ti mladići snalaze kao starteri u jakim utakmicama. Konačni cilj je spremiti momčad za početak europskih kvalifikacija.
Ovaj tekst nije zamišljen kao stvaranje alibija Igoru Jovićeviću, ali stvari jednostavno tako stoje. Štošta se toga iskompliciralo. To sve, naravno, ne znači da Modri moraju izgledati tako blijedo. Mišljenja smo da na neki način Jovićević tek sad starta kao trener Dinama. Jer pred njim su zahtjevni derbiji s Rijekom i Hajdukom, tu će se vidjeti je li dosadašnji Dinamov i trenerov opus samo posljedica svega nabrojenog ili je problem ozbiljniji.