Uoči posljednjeg kola i završnog ispita Hajduka u borbi za Europu postavlja se osnovno pitanje, a to je s kakvim će stručnim i igračkim kadrom Bijeli krenuti u novu sezonu. Prirodno, sve ovisi o rezultatu, jer je jedna stvar da Hajduk stekne pravo kvalifikacija za Konferencijsku ligu, a sasvim druga kad poslije dugog niza od 15 godina ne zasluži europsku scenu.
Pod pretpostavkom da će Bijeli ostvariti cilj, logika je da vodeći tandem Luka Jakobušić i Mindaugas Nikoličius po svaku cijenu zadrže ključne figure uzleta Hajduka, od prežaljenog što se tiče nastupa u Europi do kluba koji je nadoknadio golemu bodovnu razliku: minus 15 od Gorice, odnosno minus deset od Rijeke.
I zato se u slučaju da Hajduk uspije mora priznati da je kreator uspjeha u toj nemogućoj misiji bio trener Paolo Tramezzani. Bijeli su pod njegovim vodstvom u 21 utakmici osvojili 40 bodova i u tom razdoblju nadmašili Goricu (31) i Rijeku (28). Signor Paolo, dosegne li četvrtu poziciju, zaslužuje naklon i ostanak.
Ključ je i u nogama Marka Livaje koji je još jednom dokazao kvalitete i, što je najvažnije, kako za njega tako i za klub, okanio se nekih svojih ispada koji su ga značajno opterećivali. U 13 prvenstvenih utakmica zabio je pet golova uz šest asistencija i izravno utjecao na osvajanje čak 23 boda.
I u preostalim utakmicama bio je glavni igrač, onaj od kojeg su protivnici strahovali, a suigrači se hrabrili. Jednaku zahvalnost trebaju izraziti i Lovri Kaliniću. Zato je sudbonosno pitanje u budućnosti "bijelih" hoće li Livaja i Kalinić ostati. Što se tiče Livaje, koji je u najboljim godinama, sigurno je da ima pretendenata za njegov angažman, ali će teško dobiti ponudu od značajnih klubova u odnosu na Livajinu trku. Možda mu je bolje ostati u Hajduku i povesti momčad u borbu za trofeje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....