Vahid Halilhodžić nije volio stil igre Ante Rukavine, koji mu je, uz to, opasno stao na žulj udarivši Ademija i više nije dobio pravu priliku. Princip je bio najveći Vahin neprijatelj, Rukavina je u finalu Kupa pokazao da mora igrati i to baš tamo gdje je sam i upozoravao, ne u špici, već negdje iza. Pogodak ga neće, ali Rukavina je bio lepršav, opasan, baš kakav treba biti. Doista nije bilo smisla toliko forsirati Sylvestra na Rukavinin račun, Tot je, definitivno, prekinuo to pravilo.
MORALES - niti protiv Varaždina nije bio pravi, osim dva-tri svjetlija trenutka. Dakle, ništa novo!
SAMMIR - kad je zdrav, usredotočen i motiviran, onda je najbolji Dinamov igrač, to je stara i dobro poznata stvar.
VRSALJKO - svi znaju kakav je, koliko je ta desna strana jak adut. Međutim, Vaha ga nije imao, bio je dugo ozlijeđen.
BEQIRAJ - Zabio je dva odlična pogotka, ali to se od njega i očekuje. U prvog ga je centarfora pretvorio upravo bivši trener.
BADELJ - Odigrao je odlično, bio kapetan. Nije mu ovo prva takva partija ovoga proljeća, imao ih je već nekoliko.
Nitko ne kaže da Tot nema zasluga za visoku pobjedu, naprotiv, nije lako preuzeti momčad u trenucima kad je u klubu otvorena fronta s bivšim trenerom, podići i momčad, koja je tri dana kasnije imala više od 20 udaraca na vrata. Jasno da je to i uspjeh mladog magistra nogometa, treba ga pohvaliti.