Samuel Edouk, novi igrač Hajduka, koji je potpisao prošloga tjedna, nada se nastupu u Varaždinu, debiju za svoju novu momčad. Iako ima dres s brojem 11, koji je imao Franck Ohandza, nije dovoljno upoznat s njegovim likom i djelom u Hajduku, a u kući Bijelih nadaju se da bi morao biti pojačanje. Otkrio je da se njegovo prezime čita Edouk, upravo kako se i piše, a ima i nadimak…
- Prijatelji me zovu Samo, kažete da je to “only” u prijevodu, možda ću ga onda promijeniti, ha-ha. Ne želim biti Only, onda je bolje Samuel.
Tek ste ovdje desetak dana, hrvatski je sigurno težak, jeste li što naučili?
- Jedino “kako si”.
Čekalo se dosta na vaš potpis, bili ste u Splitu, kako je bilo dok je trajalo to čekanje? Je li bilo kakvih sumnji da neće sve ići zacrtanim putem?
- Ne, nije bilo nikakvih nedoumica, bilo je samo pitanje vremena, a ja sam znao da će sve biti u redu. To je nogomet, mora se sve srediti prije nego što igrač potpiše, priključi se momčadi i počne igrati.
Kako ste doživjeli ispadanje od Gzire koje ste gledali s tribina?
- Prije utakmice smo normalno svi mislili da ćemo pobijediti. Ali, nažalost, nismo. To je nogomet. Dogode se stvari koje ne očekuješ. Možda je trener odmarao neke igrače za utakmicu koja je bila na rasporedu u nedjelju, ali u globalu nismo imali sreće. Kao što sam rekao, događa se to u nogometu.
Turski mediji su pisali o interesu Bešiktaša… Jeste li imali kontakt s njima?
- Da, jesam, ali imao sam još ponuda. No izabrao sam dolazak ovdje jer sam htio promjenu. U Turskoj sam bio tri godine.
Zbog čega ste željeli otići? Tamo biste sigurno više zarađivali?
- Istina, ali sam mislio, ako igram ovdje, imat ću priliku otići kasnije u veće klubove. Zato sam odlučio doći. Također zato što su navijači fenomenalni i radi se o jako dobrom klubu. Sretan sam što sam ovdje.
Da razriješimo dvojbe… Jeste li krilo ili klasični napadač?
- Više sam krilo, mogu igrati sedmicu, jedanaesticu, desetku i devetku. Što god da trener odluči.
A koja vam je najdraža pozicija?
- Lijevo ili desno krilo, ali kažem da mogu igrati i povučenog napadača. Ovisi o trenerovoj taktici. Ja sam nogometaš, ispunit ću sve trenerove zahtjeve.
U nedjelju je gostovanje u Varaždinu… Koliko mislite da biste mogli igrati?
- Zasad ne znam. Ja sam profesionalac, posao mi je trenirati, biti fit, jer nisam odradio predsezonu, no dok sam bio ovdje, odlazio sam u teretanu. Za tjedan dana mogao bih biti skroz spreman.
Može li to biti problem, činjenica da niste prošli pripreme?
- Mislim da ne, jer sam jako dobro radio u teretani. Na treninzima radim naporno, na treneru je da odluči, a zna se da imamo GPS, sve se može provjeriti.
Došao je novi trener, u novoj ste momčadi, a želio vas je bivši trener koji je otišao…
- To je nogomet, no ja ću uvijek davati sve od sebe na treningu, nametati se treneru. Dugo sam u nogometu, treba raditi i zgrabiti priliku. Mislim da to neće biti problem.
Možete li igrati centralnoga napadača neko vrijeme?
- Naravno da mogu. Kao nogometaš uvijek vjerujem u sebe. Moram zapeti još jače na treninzima i mislim da ću moći.
Što smatrate svojim najjačim oružjem na terenu?
- Udarac, dribling i sprint.
Što ste znali o Hajduku prije dolaska?
- Imao sam priliku gledati utakmice protiv Evertona, posebno onu koja se igrala na Poljudu. Nije bilo posebnog razloga, kao nogometaš moraš gledati i druge utakmice. Nisam tada razmišljao o dolasku ovdje, no tako se dogodi u nogometu, ne mogu reći da se sjećam imena nekog igrača.
Niste jedini Nigerijac u Hajduku, u drugoj momčadi je i mladi Stephen Chinedu.
- Da, tako je, upoznao sam ga prije nekoliko dana.
Kako ste doživjeli Tursku osobno, po vašem učinku?
- Igrao sam s puno dobrih igrača, bilo je to dobro iskustvo.
Kasimpasa je s vama u momčadi bila na vrhu lige, a kada ste otišli u Erzurum, a Diagne u Galatasaray, uslijedio je pad…
- Mislim da nisu pronašli najbolje zamjene. Događa se.
Koliko često ste u Nigeriji?
- Idem kada su stanke u natjecanjima, svako ljeto i zimu, dva puta godišnje. Imam obitelj, koja ponekad dolazi me vidjeti. Otac, majka, dvije sestre i dva brata. Također imam djevojku koja je iz Kenije. Oženit ćemo se do kraja godine, pa će ona doći u Split.
Svojedobno ste za nigerijski klub Dolphins zabili šest golova u jednom susretu? Pamtite li tu utakmicu?
- Naravno, mislim da sam imao sreće tada. Igra jedanaest igrača, a ja sam zabijao. To je bilo jako dobro, jedini sam to uspio u nigerijskoj ligi, to je rekord koji će teško netko srušiti.
Jeste li gledali utakmicu između Hrvatske i Nigerije u Rusiji?
- Da, naravno, a nakon toga sam navijao za Hrvatsku. Išlo im je jako dobro, bila bi zaista promjena da su uspjeli osvojiti Svjetsko prvenstvo. Šteta što su izgubili, ali bilo je jako dobro.
Zašto ste navijali za Hrvatsku?
- Jer su igrali dobar nogomet, otišli su jako daleko, što nije nitko očekivao. Da me netko prije pitao, rekao bih Njemačka, Brazil, a ovo je bilo iznenađenje za sve. Navijao sam također i zbog Predsjednice koja je lijepa. Tada sam je prvi put vidio. Bilo je čudesno, navijači su također bili odlični.
Je li to jedan od razloga zbog kojih ste došli u Hrvatsku?
- Ne, došao sam zbog momčadi za koju se nadam da će postići ciljeve.
Što vam nedostaje iz Nigerije, prije u Turskoj i sada ovdje? Hrana, vrijeme, obitelj, prijatelji…
- Teško mi je reći jer sam već dugo izvan Nigerije. Kada sam prvi put otišao, nedostajali su mi hrana i vrijeme. Dugo sam vani i mogu se naviknuti na novu sredinu. Vrijeme u Splitu je OK, ali je jako vruće, čak i više nego u Nigeriji. Što se jela tiče, sve jedem, ne radim razliku. Pijem sok od naranče, sokove općenito, kavu ne volim, gorka mi je. Riba mi se sviđa.
Poznato je da ste kada ste odlazili iz Nigerije potpisali za dva kluba, jedan norveški i Salzburg. Bila je to prava transfer saga?
- Bio sam mlad i neiskusan, neki menadžeri su me krivo savjetovali, a iz Dolphinsa me nisu puštali, ali bilo je to zbog neiskustva, pogreška.
Upoznati ste s Hajdukovim ciljevima, borbom za prava dva mjesta… Što kažete na to?
- Mislim da možemo to postići, imamo jako dobru momčad, mlade i talentirane igrače. Došao je novi trener, naravno da se nadam. S moje strane, želim postići što više golova kako bi pomogao ekipi, te kako bismo ostvarili cilj.
Koliko možete postići golova u 35 preostalih utakmica prvenstva?
- Mislim da mogu više od 15, rekao bih 18, to bi bilo odlično. To je moja meta.
Mnogi vas uspoređuju s Ohandzom koji je bio omiljen…
- Različiti smo, on je on, ja sam ja. Drugačiji smo.
Imate jedan nastup za reprezentaciju?
- To ovisi o izbornicima, ali mislim da ću biti pozvan za sljedeće utakmice. Moram raditi teško da bih igrao dobro.
Je li vam cilj igrati u nekom od europskih većih klubova?
- Da, to je jedan od razloga zbog kojih sam došao ovdje. Ako budem imao dobru sezonu, sigurno ću imati ponuda iz Njemačke ili Italije.
'Majka je bila učiteljica, ja sam dobar u matematici i fizici'
Imate li neki hobi?
- Ako imamo popodnevni trening, onda ujutro idem u teretanu, ne želim uzalud trošiti dan. Ponekad u slobodno vrijeme odspavam ili igram video igrice. Ne volim puno izlaziti. Da imam obitelj ovdje, sigurno bih više.
Što vam obitelj radi u Nigeriji?
- Majka je bila učiteljica, sad je u mirovini, a otac je inženjer strojarstva, radi u jednoj tvrtki. Jedan je brat u školi za inženjere, jedan je liječnik. Ja sam jedini koji igra nogomet.
Kakvu glazbu volite?
- Volim nigerijsku, dosta je slušam. Ali u slobodno vrijeme najčešće igram FIFA-u.
Da niste nogometaš, što biste bili?
- Ne znam… Možda učitelj ili strojarski inženjer. Dobar sam u matematici i fizici.