Vatreni u boljim klubovima nego prije četiri godine. Napredovala čak devetorica!

U reprezentaciji vjeruju da je Bad Tatzmannsdorf katapult s kojeg se visoko leti, tu se bildaju optimizam i samopouzdanje, a karma 2008. i dalje je usađena u glavama “preživjelih”. Slaven Bilić u hotel Avita iskrcao je jučer samo jedanaestoricu istih nogometaša koji su prije četiri godine bili među osam najboljih u Europi. Ta brojka potvrđuje ozbiljno restrukturiranje koji je odradio, pogotovo za državu dimenzija Hrvatske. Sve u hodu, gotovo nečujno...

Tragična kapitulacija od Turaka “kod Beča” sasjekla je ekipu u uzletu, koja se dugo nije oporavila, praktično do slatkog revanša usred Istanbula. Ako je to Rubikon Bilićevih Vatrenih, u Poljskoj će ponovno biti na štihu, orni nastaviti ondje gdje su na Prateru stali.

No, jesu li današnji reprezentativci članovi dovoljno respektabilnih klubova za velike priče kao 2008. ili tek više ili manje uspješni radnici u ekipama drugog ranga, često je pitanje.

U “kopanju” za što je moguće meritornijom usporedbom, poslužili smo se rejting-listom Uefe, po kojoj se određuju nositelji za njezina natjecanja. Obuhvatili smo Top 200, na način da prvi na ljestvici dobije 200 bodova, drugi 199, treći 198... a 200. jedan bod. Kod onih koji ne egzistiraju na međunarodnom planu stavili smo koeficijent države, osim ako se ne radi o drugoligašima. Oni su ostali na nuli. Pokazalo se da današnju Hrvatsku čine nogometaši čiji su klubovi znatno bolji nego prije četiri godine.

Moguća 23-ojica, po vlastitoj procjeni jer izbornik još nije objavio popis, imaju 3065 bodova, u prosjeku po igraču 132,5. Prethodna, iz 2008. držala je 2858 bodova iliti 124,4 po pojedincu. Od 11 imena, računajući i spornog Nikolu Kalinića, čak devetorica su napredovali, bilo da im se klub skočio u rankingu ili su pronašli uspješnijeg poslodavca. Samo dvojica, Pletikosa i Rakitić pretrpjeli su pad promjenom odredišta. Umjesto u Spartaku i Schalkeu nalaze se u Rostovu i Sevilli.

Poigrali smo se i s početnom postavom, jednom od onih koje su nastupile u Austriji te jednom od aktualnih s minulih treninga. Što nikako ne znači da će taj sastav istrčati kontra Republike Irske. I na tom planu u prednosti je trenutačna garnitura, pri čemu je tek ponešto pomoglo što je zagrebački Dinamo doživio osjetan uzlet. Dakle, prosječan hrvatski reprezentativac ovoga je časa član 69. kluba po Uefinoj ljestvici, isto vrijedi i za početnu jedanaestoricu. Bitno je što svi iz udarnog ešalona doista i igraju. To je za kompletnu ekipu za osam mjesta bolje nego u Austriji (77.), a kad je u pitanju startni “vod” čak za 14 pozicija (83.).

Netko će reći “tek 69. u Europi”, ali Hrvatska nije Španjolska, Njemačka, Nizozemska, Engleska, Italija ili Francuska, krenemo li komparirati veličinu adresa na kojima borave naši i njihovi aduti, kao i utjecaj na igre i rezultate, ne trebamo ni putovati u Poljsku. Međutim, Kockasti su i 1996., 1998. i 2008. kad su prolazili skupine na najvećim natjecanjima, po tom kriteriju bili “skupljači lopti”. Znamo da Vatreni, ako pruže najbolje od sebe, “pomiču planine”, koliko god masivne bile. Zato nam je uoči Poznanja i Gdanjska daleko značajnije gdje su u odnosu na spomenute turnire, mogu li ponoviti takvu kvalitetu, zanos i ponos. Rivali su opaki, no i takvi teško se nose s lukavošću, srčanošću i igračkim genom Hrvata kad su pravi.