VELIKI POVRATAK DINAMOVCA KOJI JE DOŽIVIO PEH U DRESU HRVATSKE 'Moj tip napadača je Mandžo! A Bruno može igrati u bilo kojoj momčadi svijeta'

Sandro Kulenović slomio je metatarzalnu kost još 18. listopada prošle godine na utakmici Gorica - Dinamo (2:4). Ušao je u igru umjesto Mislava Oršića u 66. minuti, no samo tri minute kasnije morao je napustiti teren. Pri jednoj akciji Dinama nezgodno je doskočio na desnu nogu i došlo je do puknuća.

Stradao je nakon prve akcije koju je imao na utakmici. Ozlijedio se u tjednu kad je zabio hat-trick za mladu reprezentaciju u pobjedi protiv San Marina 7:0. Bio je to nevjerojatan peh za mladića koji se vratio u Dinamo iz varšavske Legije i koji se s pravom etiketira kao centarfor koji će obilježiti buduće razdoblje maksimirskog kluba.

Teški mjeseci

U nedjelju je bio ozarena lica, vratio se na travnjak nakon skoro četiri mjeseca izbivanja. Opet se igralo s Goricom, njegov križni put trajao je od Gorice do Gorice. Trener Nenad Bjelica uveo ga je u igru u 68. minuti. Nakon ogleda ga je trener Modrih pohvalio, kazavši da je unio živost u igru momčadi, da je Dinamo s njim i Majerom koji je ušao na startu drugog poluvremena izgledao bolje.

Goran Sebelic / CROPIX

Protiv Gorice vratili ste se nakon dugo vremena, trener Bjelica vas hvali, kako ste se vi osjećali na terenu?

- Ako moram birati pravu riječ onda neka bude - sretno. Teško su mi pali ovi mjeseci u kojima sam bio odvojen od travnjaka i lopte i jedva sam čekao da zaigram.

Zimske pripreme proveli se u individualnom radu, trčali oko igrališta dok su ostali trenirali s loptom, to je vjerojatno loše iskustvo?

- Mislim da nema goreg za nogometaša kada mora raditi ‘na suho’ i nizati kilometre dok je lopta zabranjena. Istrčao sam impresivan broj kilometara, a cijelo vrijeme mi lopta na pameti. Ne znam kako sam izdržao.

Nakon utakmice s Goricom, na posudbu u Inter otišao je Komnen Andrić, na istom ogledu ozlijedio se Mario Gavranović. Za pretpostaviti jest da će Sandro sad imati otvoreni prostor za minutažu. Pitamo ga koliko utakmica očekuje do kraja prvenstva, koliko prilika?

- Teško mi je pričati o tome, još manje nagađati. Trener je taj koji odlučuje, na meni je da se izborim za što veću minutažu i opravdam povjerenje. Svaki je trening novi izazov i prilika da uvjerim trenera da sam spreman. Tako to prihvaćam i tako se ponašam.

Jeste li si zacrtali kakav cilj, koliko pogodaka biste željeli postići do kraja ove sezone?

- Ma nemam nikakvih ciljeva jer oni stvaraju opterećenje. Kamo sreće da krenem s pogocima, ali teško da mogu reći brojku kada ne znam koliko ću igrati.

Mandžukićev stil

Nekako su predviđanja da će vaša prava karijera u Dinamu krenuti početkom iduće sezone. Predviđeni ste za nasljednika Brune Petkovića. Možete li to postati?

- Teško pitanje. Gledajte, svakom igraču je potrebno vrijeme za adaptaciju. Meni možda manje jer je Zagreb moj grad i Dinamo moj klub, ali ova ozljeda me malo unazadila. Što se tiče nasljednika, Bruno je još uvijek tu i ne bih htio ulaziti u takve usporedbe.

Kad smo već kod Petkovića, kakvo je vaše mišljenje o hrvatskom reprezentativcu?

- O njemu govore njegove igre, golovi i status reprezentativca. Bruno je igrač koji može igrati u svakoj momčadi na ovome svijetu. To odgovorno tvrdim i potpisujem.

Vi ste ipak tip ala Mario Mandžukić. Mnogi kažu da baš podsjećate na njega? Jeste li kopirali koju Mandžinu akciju, neki potez?

- Sviđa mi se Mandžukićev stil. Ta energija i moć ponavljanja… Kada ga gledam imam osjećaj da za njega ne postoji izgubljena lopta. No, ne želim nikoga kopirati. Želim biti svoj.

Tko je od današnjih napadača špica po vašem ukusu,tko je najbolji na svijetu?

- Ima ih puno i zaista mi je teško nabrajati da ne bih nekoga preskočio. Mislim da u nekih Top 10 svjetskih napadača razlike mogu biti samo one iz osobnog ukusa. Nekome je nabolji stil od Ibre i njega će staviti na vrh, nekom je bolji Aquero…

Čujete li se još s nekim iz varšavske Legije? Koliko vam je pomogao boravak u Poljskoj?

- U kontaktu sam s nekim igračima, s Antolićem sam se vidio kada je bio u Zagrebu. Iskustva su pozitivna. Mislim da mi je pomogao boravak u inozemstvu prije svega na mentalnom planu. Očvrsnuo sam i vidio drugu stranu u kojoj ne teče med i mlijeko kako neki misle. Nije baš da prođeš granicu i da je sve bajno kao što većina očekuje.

Sanjam Ligu prvaka

Prije nego što ste svojevremeno iz Dinama otišli u Poljsku, pa nakratko u Juventus, zabili ste Realu Madridu za mladu momčad. Sanjate li da opet zabijate Realu u Ligi prvaka, možda već slijedeće sezone?

- Sanjam da uđemo u Ligu prvaka i tamo se veselimo. Hoće li zabiti Bruno, Orša, Petko, Gavro ili ja, manje mi je bitno. Nogomet je kolektivan sport i najbitniji je rezultat. Nikada neću staviti osobnu statistiku ispred klupske.

Kojem treneru biste zahvalili najviše za vaš dosadašnji doseg u karijeri?

- Radio sam s puno dobrih trenera i u omladinskoj školi Dinama kao što je recimo Jozo Bandić s kojim sam uživao surađivati, te u inozemstvu. U Legiji sam radio s čak 5 trenera i kod posljednje dvojice sam imao ozbiljniju ulogu, ali ističem da mi je žao što sam se ozlijedio baš kod trenera Bjelice, koji je sigurno dimenzija više na sve trenere s kojima sam dosad radio. Ponudit ću sve od sebe da mu se nametnem i pokažem koliko mogu - zaključio je Kulenović.

Kakav je Sandro Kulenović privatno? Ima li neki hobi, izlazi li često, kakvu glazbu sluša, s kime iz momčadi se najviše druži...

- Definitvno volim svoj mir, ostanem doma ili se vidim s prijateljima, ali najveći hobi mi je kod kuće igrati PlayStation ili čitati neku knjigu. Od drugih sportova tu je definitivno košarka, koju pratim iz dana u dan. Imam super odnos sa svim suigračima, tako da nema potrebe izdvajati nekoga.

IGOR CVITANOVIĆ Može biti Petkovićev nasljednik

Screenshot: Instagram

Sandro Kulenović i hajdukovac Tonio Teklić (desno) u dresu Hrvatske

Sandro Kulenović kaže da voli način igre Marija Mandžukića, bivšeg proslavljenog hrvatskog reprezentativca. Mnogi ga i uspoređuju s Mandžom, kažu da njih dvojica gaje sličan stil igre. O toj usporedbi Kulenovića i Mandžukića jučer smo porazgovarali s najboljim strijelcem Dinama u samostalnoj Hrvatskoj, Igorom Cvitanovićem.

- Iskreno, nikad nisam volio takve usporedbe. Svaki igrač ima nešto posebno svoje, tako da uspoređivati nije baš uputno. Ali kad već pitate, da, ima nešto slično u igri Sandra Kulenovića i Marija Mandžukića. Istina je to...

Cvita će kazati gdje se najviše mogu usporediti Kulenović i Mandžo...

- Obojica su veliki radnici na terenu. Također, obojica se vole ‘fajtati’, za njih nema izgubljene lopte. Rade mnogo za momčad, od njih momčad ima višestruke koristi, ne samo u napadačkom, već i defenzivom smislu. Presingom će stiskati suparničku obranu, stalno biti u naletu.

Kaže nam bivši Dinamov golgeter da su, kad je napad u pitanju, obojica dobri u igri glavom.

- Kulenović ima visinu, bilo bi zaista šteta da ne zna zabiti pogodak glavom. Treba svakako naglasiti da je Sandro još mlad, ima tek 20 godina. Sad protiv Gorice se vratio nakon ozljede, vrijeme je pred njim, bit će pravi napadač, još jedan od igrača koji je ponikao u Dinamovoj školi.

Može li biti legitimni nasljednik Brune Petkovića ako hrvatski reprezentativac ode na ljeto?

- Definitivno Kulenović može biti adekvatni nasljednik Brune Petkovića. Ali, ne treba mu time raditi opterećenje, niti odmah očekivati da će to postati. Jer, ponavljam, on je mlad. Tako mladom igraču kao što je on neće biti lako nastaviti tamo gdje je stao reprezentativac poput Petkovića. Ili ako hoćete Gavranovića. Mlad je igrač, s njime treba biti strpljiv i onda će sigurno sve doći na svoje - zaključio je Cvitanović. (do)