Vida o sukobu s Gomisom: 'Mogao sam se i naguravati, ali bi rekli da tučem crnce!'

Kapu s glave gotovo i ne skida, ali ima alibi, u Međugorju je hladno, bura je gadna stvar. Ipak, sakriti se ne može, otkriva ga vesela narav, kad se već pitate tko je to ispod komada vune, čujete neku doskočicu ili šalu. Domagoj Vida definitivno nije izgubio dobro raspoloženje, iako su za njega kraj prošle i početak ove godine bili posebno stresni. Prvo onaj Lyon i ona slika koja je obišla svijet, namigivanje Gomisu i optužbe za puštanje utakmice. Postao je obilježen, otad je šutio, nije se oglasio ni priopćenjem. Osmijeh se, dakle, vratio...

- Pogodilo me to, naravno, bio sam malo tužan i malo ljut na medije, jer nisu stali u moju obranu. Mnogi me poznaju dovoljno da znaju kakav sam, da ne bih ni svojoj mami pustio. Ali dobro, to je iza mene. Počele su nove pripreme, idemo dalje, u nove pobjede - pokušao je Vida prekinuti razgovor o toj tužnoj večeri.

Ali ne ide to samo tako jer rane su još svježe. U Dinamu se jednostavno i dalje više priča o Lyonu i svemu što je ta utakmica donijela, nego o onome što slijedi. Samo je nedostajalo još ono namigivanje Gomisu i interpretacija toga događaja u svjetskim medijima, kao da i bez toga nije bilo dovoljno loše.

- Taj je mig potpuno krivo protumačen. Bio je to znak u stilu 'stani malo’. Ja sam prvi uzeo loptu, on je rekao 'daj mi loptu’, a ja odgovorio 'daj polako, nema žurbe’. Mogli smo se mi tamo naguravati, ali čemu, što bi onda bilo, rekli bi ljudi da sam rasist, da tučem crnce! Bila je to normalna situacija kakvih ima u svakoj utakmici, nema u njoj ništa sporno. A priče o puštanju i namještanju nemaju nikakve osnove.

Sigurno vam je puno ljudi zamjerilo tu izvedbu protiv Lyona, optužbe na račun cijele momčadi bile su nedostatak truda i zalaganja?

- Uvijek ima ljudi koji svašta govore, ali što ćete, 100 ljudi 100 ćudi. Ima tu svega, ali ne opterećujem se. Kroz jedno uho uđe, kroz drugo izađe, više se ne obazirem tko mi što dobacuje.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!