Dinamo je zabio, Dinamo je pobijedio. Zadnjih tjedana i to je postala vijest, jer Modri se muče, Jovićević će reći – očekivano. Mučili su se i u Zaprešiću do 60. minute, ali napravili ono što se od njih ipak očekuje. Mario Ćuže je zabio nakon 241 minute posta, toliko se Modri nisu radovali pogotku.
To je, zapravo, Dinamu i bilo najvažnije, zaustaviti taj negativan trend, taj niz bez pogotka i pobjede, bez obzira što je Inter najslabija momčad lige i što se u startu očekuju uvjerljivije pobjede Modrih, očito u ovom razdoblju forme i sezone ne možemo od Dinama očekivati više.
Dinamo je nakon tog pogotka ipak izgledao bolje nego u prijašnjim susretima, mogao na kraju pobijediti i s većom razlikom, mogao je Inter u završnici do boda, no tri boda je Dinamo napokon osvojio, odmorio je Jovićević igrače za kudikamo važniji dvoboj s Rijekom na Rujevici, derbi je ipak derbi i ulog uvijek veći.
Ono što je obilježilo ovu utakmicu svakako je startna Dinamova postava. Poručio je njome Jovićević da i dalje misli eksperimentirati i testirati svoje igrače, da mu je to dugoročno važnije od rezultata. Pa je u prvoj momčadi bilo novih igrača poput Hrvoja i Šutala, ukupno sa čak sedam igrača iz Dinamove nogometne škole (Hrvoj, Šutalo, Franjić, Moro, Kulenović, Ćuže, Marin), takvih se utakmica sigurno nećemo previše nagledati.
Ćuže je bio junak, ne samo zbog gola, a spomenuti Tin Hrvoj se posebno istaknuo u debiju, što se ovoga puta ne može reći za Marina.
Hrvoj se nekoliko puta odlično probio po svojoj desnoj strani i stvorio nekoliko opasnih situacija pred protivničkim golom, te općenito bio jako angažiran. Bio je jedno od najugodnijih iznenađenja večerašnje utakmice, ali i inače, otkad se nakon pauze priključio prvoj momčadi. Kvalitetu redovno pokazuje i na treninzima, i s njegovom su prilagodbom prvoj momčadi na Maksimiru jako zadovoljni.
No, ono što večeras nije uspjelo jest razigrati Kulenovića, štoviše, jedini preostali Dinamov napadač u Zaprešiću se propisno ispromašivao. Posebno je upečatljiv bio promašaj prije pogotka odluke, kad je bio sam, lopta na glavi, već su je svi vidjeli u mreži, međutim pucao je pokraj gola. Očito je kako Kulenoviću taj gol, prvijenac koji još nije zabio, stvara pritisak, no odjednom je postao najvažnija napadačka igla Modrih, treba mu dati nešto vremena.
Jedan detalj također bismo istaknuli. Naime, na klupi Modrih i ovaj je put bio Izet Hajrović. Kao i na svakoj utakmici dosad. I nikad ne ulazi u igru, čak ni u Zaprešiću. Koja je uopće daljnji Hajrovićev smisao u Maksimiru, očito je da na njega u Dinamu više ne računaju, osim na popunjavanje zapisnika.
Sad Jovićeviću slijedi Rujevica, najveći ispit dosad. Sigurno će opet ponešto eksperimentirati, međutim treba tamo Dinamo odigrati pravu utakmicu, pokazati neki novi napredak i iskorak. Za utakmicu u Zaprešiću ipak se može reći da je ispunila svrhu.