Bijelo-plavi, koje tako uspješno vodi Nenad Bjelica, opet su na domaćem terenu osvojili očekivane i željene bodove. A nisu do njih ovoga petka došli lako.
- Uvijek je najteže igrati baš takve utakmice, kada svi unaprijed već u mislima ubilježe pobjedu. Ne, stvarno nije bilo lako igrati s Lokomotivom i doći do tog cilja. Na kraju ili pri kraju igre imali smo još neke izgledne prigode, koje su našu pobjedu mogle učiniti uvjerljivijom, izraženom i s većom razlikom u broju pogodaka, ali i ovako je ona zaslužena i vrijedna - izjavio je trener Bjelica.
Dojam je stečen da je u nekim razdobljima igre njegove momčadi bilo praznog hoda. I sam je to uočio iako to, naravno, ne naziva jednakim riječima, pa je povlačio poteze koji su pridonijeli stabilnosti djelovanja svojih učenika.
- Reagirali smo kako treba. Utakmicu smo počeli u formaciji 3-5-2, a kada smo locirali probleme izvršili smo neke izmjene u momčadi i u drugom poluvremenu imali raspored 4-1-4-1. To je učvrstilo defenzivu i osiguralo obranu, a djelovanje momčadi je bilo vrlo dobro. Prije toga zapinjalo nam je u kreaciji, ali mi, odavno sam to objasnio, imamo mogućnost prilagodbe svemu u igri što je potrebno - kazao je Bjelica.
I opet je pogledao unaprijed. Iako, on ga je odveo dalje nego inače, budući da će na iduću utakmicu čekati dva tjedna zbog stanke u prvenstvu koja je osigurana za potrebe reprezentacije.
- Jako je dobro što na tu stanku idemo poslije važne pobjede i samim tim u pozitivnom ozračju koje je kod nas i inače takvo. Prvo ćemo se koji dan odmoriti, onda tjedan koji je pred nama iskoristiti za regeneraciju, pa prionuti pripremama za nastavak prvenstva i gostovanje u Puli - objasnio je Bjelica.
Makar se to iz konačnog rezultata nadmetanja Bijelo-plavih i Lokomotive baš i ne vidi, činjenica je do su pobjede došli teško, ali u potpunosti zasluženo. I pri tome potvrdili svoje već dobro znane vrijednosti. Kao momčad, ali i pojedinci koji u HNL predvode u poretku statističkih pojedinačnih dosega. Tako je argentinski napadač Ramon Mierez postigao već osamnaesti ligaški pogodak, Petar Bočkaj upisao devetu asistenciju, a vratar Ivica Ivušić petnaesti put u ovom prvenstvu svoju momčad sačuvao netaknutom.
Ipak, najviše je ovacija i čestitki nakon utakmice s Lokomotivom dobio mađarski reprezentativac Laszlo Kleinheisler. Pogodak koji je postigao za vodstvo Bijelo-plavih detalj je koji potvrđuje ne samo njegovu igračku klasu, već i onaj zbog kojeg je nogomet toliko obožavana igra.
- Nevjerojatan je Laszlo. On je čini se naumio sebi priskrbiti nagradu Puskas (priznanje FIFA-e za najbolji gol u sezoni, op.a.). Čovjek ne može zabiti normalan gol i daj Bože da tako i potraje. A moram pohvaliti i Miereza. Kada krene u skok i loptu udari glavom, izvjesno je da ćemo se radovati njegovom golu - izjavio je vezist prvoligaša s Drave Josip Vuković.
On je, pak, u početnu postavu Bijelo-plavih ušao nakon što je iz svih opcija zbog ozljede izostao Vedran Jugović. No, Vuković je svoj dio posla odradio. Ne s osobitim umjetničkim dojmom, to se od njega ni ne traži, ali vrijedno i racionalno. Oku promatrača sa strane i ne osobito upadljivo, a momčadi i te kako korisno. I time je još jednom potvrđena snaga Osijeka u kvaliteti i širini igračkog kadra, zajedništvu i karakteru koji obilježava baš sve, i one koji igraju, i one koji ostanu na klupi za pričuve. Svi dišu i žive kao jedan, svi se jednako raduju svakom uspješnom potezu onih na travnjaku, postignutom pogotku i ponajviše rezultatskom uspjehu.