U 25 godina pulskog prvoligaškog nogometa ne pamtimo bolje izdanje ovdašnje momčadi. U kontekstu trenutka, razlike u statusu između suparnika, mjesta odigravanja utakmice, ali i četvrt stoljeća kompleksa manje vrijednosti u sudarima s klubovima s druge strane Učke, nastup Istre 1961 na Rujevici bio je senzacionalan.
Ne toliko zbog rezultata, šestog remija ovog kluba na gostovanjima u Rijeci, koliko i pogotovo zbog igre i garda koji su igrači trenera Manola Marqueza pokazali na Rujevici. Činjenica da su Puljani imali više šutova u okvir gola, više šansi za pogotke, a da su im akcije bile tečne, tehnički više razine, s brzom kombinatorikom, izmjenom mjesta, ubacivanjima i proigravanjima, puno toga govori.
Marquez je šmeker
Iznad svega strši gard koji je ova Istra 1961 pokazala protiv drugog najmoćnijeg kluba u državi posljednjih godina. Naime, Zeleno-žuti su napali Rijeku, kontinuirano i agresivno remetili mir obrane i veznog reda Kekove momčadi, a svaki je njihov napad odavao dojam da se nešto opasno po domaći gol može dogoditi. Kruna te izvedbe došla je nakon Rijekina vodstva od 3:2, u trenutku kada bi se pulske momčadi poslovično predale i zadovoljavale tezom da su namučile favorita. Zašto je ova momčad izgledala potpuno suprotno u takvom trenutku, iako je u prva četiri kola izgledala uglavnom jalovo, ni izdaleka sposobno i za kakav preokret u tako jakim dvobojima?
Izvedba u Rijeci posljedica je onoga što je radišni i skromni trener Manolo Marquez, očiti nogometni šmeker, tjednima najavljivao. Čim se momčad malo uigrala, čim su se igrači koji su nedavno došli barem malo prilagodili novom kontinentu, državi, ligi i klubu, počeli su pokazivati bolji dio svojih potencijala. Oni su se nazreli već u drugom dijelu protiv Lokomotive, a raskošno su potvrđeni u Rijeci. Ovaj kadar Istre 1961 ima dovoljno kvalitete za mirniju plovidbu HNL-om, ima i vrsnog trenera koji se drži stručne logike i jako dobro čita igru, vrline i mane suparnika. Sada se nazire da može igrati moderno i opasno po protivnike, ali i iznimno dojmljivo, na radost navijača. Nakon 25 godina Istrini navijači, nakon svih frustracija koje su kulminirale prošlog proljeća, zaslužili su ovakav doživljaj. I to protiv Rijeke u regionalnom derbiju! Doživljaj da se momčad nametne, igra ljepše i bolje, stvara šanse i uspije impresionirati promatrače - to nema cijene! Za sve ostalo tu je “demagogija”...
Kapital samopouzdanja
Simbol te Istre 1961, koja nikako ne može biti slučajni bljesak, iako će još izvjesno vrijeme trajati selekcija i uigravanje, argentinski je napadač Ramos Mierez. U prve dvije utakmice (Osijek, Lokomotiva) dao je naslutiti da nešto ima. Asistirao je Ivančiću za gol protiv Lokosa, ali je iznad svega naznačio neke važne vrline. Mierez, koji fizički nije kao sidruni (181 cm), ide bez kompromisa u duele, odlično skače, sjajno čuva loptu i razigrava suigrače. No Mierez je i tip koji radi 90 minuta bez prestanka, agresivan je, nema straha i spreman se žestoko zakačiti s braničem. Kako je otresao stopere Rijeke, to je priča u priči. Na Rujevici je Mierez sve nevedeno pokazao u najljepšoj maniri. Dva se gola mogu svakome zalomiti, ali tako dominirati u igri, trpjeti udarce, ali i uzvratiti ako treba, to je snaga. Argentinac, kojem je tek 21 godina, takvim će pristupom postati neprijeporan ljubimac Drosine jer nema tog igrača koji se kida, a da ga publika ne zavoli. Još kada trese mreže i doprinosi iskoraku cijele momčadi...
Gard Ramona Miereza, koji, očito, nema nogometne komplekse i daje sve od sebe protiv bilo kojeg suparnika, okvir je gardu Istre 1961 u Rijeci. Navijači su oduševljeni i svakako će to za trenera Marqueza, igrače i projekt Baskonia-Alavesa biti snažan vjetar u jedra. Momčad koja jednom ovako igra, znači da može. I igrati, i nadigravati se, napadati, trčati u visokom ritmu, “pokefati” se na svakom dijelu terena. Kad se s takvim pristupom doživi i poraz, publika će svejedno biti zadovoljna. Zato, rezultat je donio bod, ali je igra donijela kapital samopouzdanja i povjerenja kao 10 bodova...