Bijeli su u srijedu preko sat i pol žestoko trenirali po kiši. Nisu posegnuli za toplom dvoranom, izašli su na pomoćni teren s umjetnom travom i pod Vučevićevom paskom i njegovih pomoćnika naporno radili. Dobro se zna kakvi su nogometni postulati novoga trenera, traži on od igrača brzu igru, prenošenje lopte bez mnogo dodira. Jedan, eventualno drugi, pa pas ili dugačka lopta na drugu stranu. Trećim dodirom igrač već ulazi u 'zabranjenu zonu’.
- Ne davi balun, riješi ga se! Jedan, dva - vikao je Vučević na igrače.
Bilo je i onih koji ga nisu slušali, pa su slijedile kazne, serije od po dvadeset sklekova.
- Ne čekaj da ti lopta dođe u noge, zaboravi to! Trči, otvaraj prostor - glasno je uzvikivao Vučević daljnje upute igračima. Jedni su ga slušali, drugi manje, ipak će trebati vremena da igrači usvoje sve njegove zamisli.
Nije se predavao Vučević, trošio je grlo, Zlatko Vujović je pak u stankama objašnjavao Čopu i ostalim napadačima kako se namjestiti pred golom, na kojoj poziciji čekati centaršut.
- Trebao bi ti megafon - u polušali je Vujović kazao Vučeviću po završetku treninga.
A Hajduku su, ne samo prvoj momčadi, potrebni i neki zahvati na infrastrukturi. Pogotovo na tom umjetnom travnjaku na kojem su zbog lošeg stanja ostalih trenirali jučer prvotimci, a inače ga koriste sve mlađe uzrasne kategorije, na njemu svoje utakmice odrađuju kadeti i juniori. Davno je, još prije gotovo devet godina, postavljena ta umjetna trava. Pričalo se onda da se radi o prvoklasnoj podlozi, Prestige 600, na kojoj igra gotovo pola Europe. No, prolazilo je vrijeme, odrađivali se brojni treninzi i utakmice na tom terenu, umjetnoj je travi, usuđujemo se kazati, istekao rok trajanja.
- Ovo više nije trava, nego tepih - s kiselim izrazom lica priznao je i Vučević.