Josip Mišić bio je uz Kristijana Jakića i Lirima Kastratija jedan od junaka Dinamovog trijumfa nad Goricom i plasmana u finale Kupa. Njegov sjajni pogodak za poravnanje početkom druge dionice preokrenuo je tijek utakmice.

Do njegovog majstorskog poteza Dinamo nikako nije mogao naći načina da probije čvrstu obranu momčadi Siniše Oreščanina. Tek smo kasnije na snimci vidjeli kako je lopta skrenula obilazećom putanjom i završila blizu rašlji vratara Banića. Taj nas je pogodak podsjetio na onaj Roberta Carlosa 1997. godine kad je veliki Brazilac zabio Fabienu Barthezu... Istina, Carlos je pogodio iz slobodnog udarca iz veće razdaljine, njegova lopta imala je nevjerojatnu putanju, ali i Mišićeva je obilazila oko svih...
- Da, gledao sam taj pogodak Roberta Carlosa... Nisam ga baš zabio kao Carlos, ali dobro je sjela, ha, ha, ha - dobro je raspoložen jučer pričao 26-godišnji veznjak.

To mu je bio drugi pogodak za Dinamo, jedan je u HNL-u zabio Varaždinu u 25. kolu u pobjedi Modrih od 5:0.
- Naravno, ovaj pogodak Gorici je važniji od onog kojeg sam zabio Varaždincima. Vježbam li posebno udarce? Pa radimo na treningu, ja sam uglavnom na poziciji za pucanje izvan šesnaesterca, tako da dosta često pucam. Na treninzima, ali i na utakmicama. To je već automatizam.

Teško se bilo odlučiti koji je pogodak Gorici bio ljepši, taj Mišićev ili onaj Kristijana Jakića u stotoj minuti koji je definitivno prelomio polufinale. Što kaže Josip?
- Jakićev je bio, ne znam kako bi najbolje rekao, atraktivniji. Ja sam gađao unutarnjim dijelom kopačke, on je opalio punom nogom. Jakićev pogodak izgledao je kao prava bomba koja nosi sve pred sobom. Ali dobro, prepuštam Jakiću najbolji potez utakmice, neka njegov pogodak u mom izboru bude ljepši!

Modri su Gorici zabili tri pogotka izvan šesnaesterca, a i onaj Majerov je bio samo korak unutar šesnaesterca.
- To se događa jako rijetko. Ja se eto ne sjećam utakmice u kojoj je neka momčad zabila takva tri atraktivna pogotka izvan šesnaesterca. Ali prije utakmice smo se dogovorili da trebamo više pucati očekujući takvu formaciju Gorice. A kad su nam zabili pogodak na samom početku bilo nam je sasvim jasno da će se povući, da će biti teško zabiti iz šesnaesterca. Posrećilo nam se malo... Nego, kad je Jakić ušao u igru, kad je završilo 90 minuta, kazao sam mu da proba opaliti jednu jaku loptu prema golu pa kako bude. Veli on meni “pa nema baš prostora”... Kažem mu ja, ako bude, samo ti pucaj. I evo, poslušao me, ha, ha, ha... Nego nemojmo zaboraviti Kastratija, on je loptu gurnuo i Jakiću i meni.

Mišić je inače posebna priča koja može nadahnuti ljude koji se bore s teškim bolestima. Pokazuje kako se nikad ne treba predati i prepustiti bolesti da pobijedi. Imao je tumor testisa, operiran je, a vratio se na sjajan način. Zanimalo nas je kako se Josip uspio othrvati svojim demonima u tom teškom razdoblju? Bilo je to doba kad je sjajno igrao u PAOK-u, bio je proglašen najboljim igračem sezone, a onda je stigla bolest...
- Bilo je jako teško nositi se s tim. Imao sam puno podrške od obitelji i prijatelja. Oni su mi olakšali to teško životno razdoblje, tako da sam uspio sve to nekako prebroditi. Joj, kad se toga sjetim, baš je bilo gadno. Kad sam krenuo trenirati nakon svega, imao sam osjećaj kao da nikad nisam igrao nogomet. Krenuo sam praktički od nule. Ali sad sam zadovoljan i sretan kako se sve odvijalo i kako sam dospio to ovoga što sam danas.
Mišić je u karijeri odigrao mnogo velikih utakmica i čovjek je s brojnim trofejima. S Rijekom je osvojio prvenstvo i Kup, u dresu PAOK-a također, a uzeo je i Kup sa Sportingom. Sad je na pragu osvajanja još jedne dvostruke krune, s Dinamom.
- Bila bio mi to treća dvostruka kruna u karijeri. Da, imali smo malo muke s Goricom, bilo je puno utakmica, uhvati te umor, primili smo pogodak iz njihove prve akcije. Kad su se zatvorili, bilo je zaista zahtjevno, trošili smo mnogo energije. No, uz našu kvalitetu, mi sve uspijevamo izvući. Vjerujem li u dvostruku krunu, moju treću u karijeri? Ma, vjerovao sam ja i kad sam došao u Dinamo. A kako ne bih sada kad smo jako blizu tom uspjehu. Imamo četiri boda viška u odnosu na Osijek uz utakmicu manje, u finalu smo Kupa. Bilo bi zaista veliko iznenađenje da nas Osijek prestigne.

Dinamu sad slijede tri gostovanja, kod Slaven Belupa, Hajduka i Rijeke. Koliko bi bilo bodova dovoljno da se osigura naslov prvaka?
- Pred nama su zaista tri teška gostovanja. Slaven je prava domaćinska momčad, Hajduk će nam se htjeti revanširati za poraz u Maksimiru, zapravo za sva tri poraza ove sezone, a Rijeka je uvijek neugodna na Rujevici, bori se za treće mjesto. Ako pobijedimo Slaven i Hajduk, mi smo prvaci Hrvatske.
Kad smo već kod Osijeka, pitali smo ga kako gleda na svoj bivši klub u kojem je proveo deset godina, od 2005 do 2015. godine?
- Nije me Osijek iznenadio. Očekivao sam da će biti u vrhu. Kad su Mađari ušli u klub, znao sam da će ambicije Osijeka biti velike. Dosta su se tražili u početku, ali su pogodili s dovođenjem igrača. Nije uopće čudno da su tako dobri. No, to je dobro za hrvatski nogomet, pogotovo za Dinamo! Jer baš je dobro što Dinamo ima nekakvu konkurenciju.
Tko zna kako bi bilo Osječanima da Josip tamo te 2015. godine nije prodan Rijeci...
- Osijek tada nije imao novaca, bili su u velikim problemima, otišao sam u Rijeku najviše zbog toga da Osijek preživi! Da uspiju nešto zakrpati.

Priča nam kako mu je kasnije bilo u Sportingu, pa u Grčkoj.
- Nogomet je ponekad dosta čudan. Negdje se prilagodiš, negdje ne. Negdje dobiješ priliku, negdje ne. U Sportingu nisam imao previše prilika, uglavnom sam ulazio s klupe. Nisam bio zadovoljan, tražio sam da idem negdje igrati. Onda se dogodio PAOK, imao sam sreće, tamo sam zaista igrao dobro. U Grčkoj sam odigrao najbolju sezonu u životu, bez dvojbe, a tad mi se dogodila bolest. Da, u Rijeci je također bilo dobro, ali se ne može uspoređivati s onime u Grčkoj.