Zadarski zet i poliglot ne trpi uplitanja sa strane, je li on taj spasitelj kojeg je Hajduk čekao!?

Je li konačno došao spasitelj Hajduka, hoće li mu skandirati Niko kao Hajduk iz Splita? Koga je izgubila Gorica, a koga je dobio Hajduk angažiranjem 37-godišnjeg Litavca Mindaugasa Nikoličiusa za sportskog direktora? To pitanje ponajviše zanima armiju navijača Hajduka, razočaranih i frustriranih svim neuspjesima i krivim koracima splitskog kluba u posljednjih petnaestak godina.

Je li zadarski zet, iz grada Nida na Baltičkom moru, konačno taj spasitelj kojeg se toliko čekalo i čovjek koji će preokrenuti trend da Hajduk, poslije godina pada, krene uzlaznom putanjom? Ako je suditi po svemu što je napravio u dosadašnjoj karijeri, Niko, kako su ga svi zvali u Velikoj Gorici, ima predispozicije za velike stvari. Iako dolazi iz zemlje košarke, od malih nogu bio je zaljubljen u nogomet.

Najprije je odlazio na utakmice kao navijač Atlantasa iz Klaipede, a studirajući pravo, prvi posao mu je bio u administraciji Litavskog nogometnog saveza. Uporan i izuzetno ambiciozan, već sa 23 godine dobiva priliku života, te preko poznatog litavskog tajkuna ruskog podrijetla Vladimira Romanova, postaje sportski direktor škotskog Heartsa. Proslavio se najskupljom prodajom vratara u Škotskoj, kada je Craiga Gordona transferirao u Sunderland za devet milijuna funti, a još nekoliko igrača prodao je za iznose od dva do tri milijuna funti. Paralelno je počeo stvarati mrežu agenta suradnika po cijelom svijetu, a u svakom klubu gdje je bio posebno je inzistirao na što široj skautskoj službi. Čak 15 trofeja osvojio je u osam godina boravka u Žalgirisu iz Vilniusa (2010. - 2018.) kao sportski direktor (četiri prvenstva, šest Kupova i pet Superkupova), uz dvadesetak europskih utakmica.

Kada je došao u Žalgiris, klub je bio pred bankrotom, a vrlo važnu riječ u njegovu vođenju imali su najžešći navijači, što je odlična paralela s Hajdukom. Dakle, Nikoličius već ima iskustva sa “socios” modelom vođenja kluba, što mu je veliki plus kada dolazi u tako kompleksnu sredinu kao što je Split. Ono na čemu će posebno inzistirati i što je sigurno bila jedna od najvažnijih tema u pregovorima s predsjednikom Jakobušićem jest - samostalnost u radu i odlučivanju. Nikoličius ne voli nikakva uplitanja sa strane, odluke u svom sektoru želi donositi sam i za njih je uvijek spreman odgovarati. Važno je reći i da mu novac nije na prvom mjestu, on i inače dolazi iz vrlo bogate obitelji, govori čak sedam jezika i u Splitu se očekuje predstavljanje na hrvatskom, te je u nogometu spreman biti od 0 do 24. Pravi fanatik posla, kao što je bio i trener Dambrauskas. Dalmaciju obožava i ne samo zato što je oženio Zadranku Josipu Jurlinu, s kojom je u listopadu prošle godine dobio kćerku Sofiju, već kao sjevernjak voli toplu klimu i dalmatinsku kuhinju, a naročito morsku ribu.

U mnogim razgovorima isticao je i važnost navijača za svaki klub (“kada vidiš 20.000 ljudi na stadionu u Škotskoj, od nogometa se više ne možeš odvojiti”), spominjući i Torcidu kao simbol odanosti. Onu poznatu tezu “da se za Hajduk ne navija, već se za Hajduk živi”, Nikoličius je zasigurno spreman upotrijebiti za svoj rad i angažman u Hajduku, kojeg vidi kao ključnu stepenicu za neki budući odlazak u neki moćni europski klub...