Prije svega treba kazati kako je VAR sustav koji je relativno skup. Kažemo relativno, jer najskuplje su greške koje utječu na prvenstva i život klubova. No, nije to basnoslovno skupo, jer radi ilustracije, Portugal je iznio podatak o milijun eura investicije, dok je u Italiji VAR verzija stajala 1,5-1,8 milijuna eura.
Trošak su podmirile Udruge klubova koji su, logično, i najviše zainteresirani za pravednost sudačkih odluka. Italija je već prije nekoliko godina posegnula za tehnologijom koja odaje je li lopta prošla gol-liniju, te je takav sustav svakog od 20 prvoligaša koštao 300-tinjak tisuća eura. U Njemačkoj, trećoj zemlji koja je počela koristiti VAR, financijske su razine slične…
Novac, međutim, nije jedina prepreka da se tehnološka asistencija sucima uvede u HNL-u. Naime, ne može netko tek tako uvesti tehnologiju u službeno natjecanje. Konkretno, za VAR je prije svega nužno da službene osobe HNL-a prođu potpunu edukaciju njegova korištenja. Tek nakon što IFAB (internacionalni board) i FIFA utvrde razinu spremnosti, tek tada u HNL-u mogu zatražiti dozvolu da ga uvedu u svoje prvenstvo.
Dakle, poprilično je još dug put dok možemo dočekati tehnologiju u domaćem prvenstvu, iako vjerodostojnost liga treba kao voda žednome u pustinji. Polovične ideje ne samo da se ne mogu koristiti, nego bi HNL-u donijele samo dodatnu zbrku. Veliki problem HR sudaca je nepovjerenje u njihove odluke, a dodati im jednog novog pokraj TV ekrana, može se samo misliti kako bi se sumnjalo u objektivnost.
Naime, selektivnost provjera je i u VAR-u još uvijek u fazi usavršavanja, a u ovoj polovičnoj varijanti koju predlaže Ante Kulušić, ona bi bila neizbježna i izražena. Kao takva, za ove prostore, samo poligon dodatnih polemika. VAR je, treba to imati na umu, tehnologija na pomoć sucu, ali tumačenje i odluka opet ostaje na sucu. Za sada je uvjerljiv dojam da i s tehnologijom ostaje poprilično nepovjerenje u njihova tumačenja, odnosno da HR suci prije VAR-a moraju proraditi na povratku kredibiliteta šire javnosti pogotovo za one situacije koje se i prostim okom vide da su (ne)sporne.