Kad se radi o obiteljskim razlozima, onda se podrazumijeva da oko toga više nema podpitanja. Tako nalažu pravila pristojnog ponašanja. S te strane odlazak Jensa Anderssona, dojučerašnjeg sportskog direktora Hajduka , izveden je elegantno: Šveđanin je lijepo objasnio da mu nedostaje njegova obitelj - supruga Viveka i sinovi 11-godišnji Tim i 7-godišnji Noa - koji se nalaze u dvije i pol tisuće kilometara udaljenoj Uppsali pa je odlučio dati otkaz u Hajduku.
Ne želi otpremninu
Andersson se zahvalio svima, Hajduku je poželio sreću, kaže da neće uzeti niti otpremninu jer je otkaz jednostran, ostaje na dispoziciji za svaki oblik buduće suradnje i to je to.
Šveđanin se vraća kući, a Hajduk ide dalje...Hajduk ide prema sjednici Gradskog vijeća koja je zakazana za 9. listopada, a na kojoj će se raspravljati o financijama i eventualnoj prodaji Hajduka.
I tu se zapravo krije pravi razlog Anderssonova odlaska iz Hajduka. Priča “o obiteljskim razlozima” samo je mamac za naivne.
Šveđanin odlazi zbog pritiska iz Grada koji je Hajdukov većinski vlasnik. Razlaz se dogodio zbog pritiska politike koja odlučuje o tome hoće li Hajduk nastaviti s aktualnim modelom upravljanja ili će se ići na proces prodaje.
Uostalom, nije li glavni kritičar Anderssonova rada bio splitski gradonačelnik Ivo Baldasar koji je nedavno izjavio:
- Anderssonov rad smo vidjeli u prijelaznom roku u kojem Hajduk nikoga nije prodao niti je išta zaradio.
Baldasar je tada poslao jasnu poruku:
Kolateralna žrtva
- Očekujem od uprave da u najkraćem roku povuče potez jer onaj tko je neuspješan već bi bio negdje drugdje!
Tako je govorio Baldasar prije derbija Hajduka i Dinama. Hajdukov predsjednik Marin Brbić demantirao je priču o političkom pritisku:
- Anderssonov odlazak nema veze s kritikama da imamo preskupog sportskog direktora. Meni to nitko nije zamjerio. Nemamo potrebe žuriti i tražiti novog sportskog direktora preko noći.
Glavna zamjerka je da se na Šveđanina nepotrebno trošio veliki novac u situaciji kad Hajduk traži izlaz iz financijskih dubioza. Andersson je navodno imao plaću od šest tisuća eura mjesečno i bonuse od tri do pet posto od svakog prodajnog transfera.
To je preveliki trošak u situaciji kad Grad mora pokrivati kredit koji Hajduk nije sposoban vratiti (32 milijuna kuna), Radnoj zajednici kasne plaće nekoliko mjeseci, a mladi igrači igraju za pet, šet tisuća kuna mjesečno.
Baldasar je ideju o prodaji Hajduka zasad stavio na čekanje. Gradsko vijeće dat će podršku aktualnoj upravi Hajduka da nastavi sa radom, ali i rok do 1. veljače dokad moraju srediti financijsko stanje.
Andersson je stoga samo kolateralna žrtva novog plana štednje u Hajduku.
Doveo je Iluridzea
Izlaz se vidi u naplati dugova (Al-Ittihad se opet žalio, ali će morati platiti oko dva milijuna eura odštete za Anasa Sharbinija) ali i novim transferima koje se planira realizirati u siječnju (Pašalić, Maloča...). Tad bi Brbićeva uprava dokazala da je njihov poslovni model održiv.
A Andersson? Bio je prekratko u Hajduku . Nije uspio prodati nikoga i to mu je glavna zamjerka. Iz kluba su otišli Vuković i Blažević uz malu ili nikakvu odštetu.
Kao njegov posao vodi se dovođenje Iluridzea, a u istom potezu doveden je i Bukva. Njegov je angažman bio oko dovođenja Kamerunca Nloge koji nije mogao dobiti papire.
Da je prodan Mario Pašalić u Cataniju za 1,5 milijuna eura vjerojatno bi i dojam o Anderssonu bio drugačiji. Šveđanin je otišao tek što je počeo hvatati konce u Hajduku...