Prva HNL dobila je ovoga ljeta pet vrhunskih terena - u Maksimiru, Kranjčevićevoj, Zaprešiću, Koprivnici i Puli. Četiri na kontinentu, jedan na moru. I već ove jeseni moglo se jasno vidjeti što takvi tereni znače za ligu. Bolje utakmice, više pogodaka, u konačnici, i daleko regularnije uvjete za nogomet.
Nisu, međutim, vrhunski tereni bili predviđeni samo za bolji nogomet. Velika je prednost koju su nam trebali donijeti i produžena nogometna sezona. Kada imaš grijane terene, onda to nije problem.
Barem ne dok ne saznaš da su “radijatori montirani, ali peći nema...”. Naime, tereni u Koprivnici, Zaprešiću i Kranjčevićevoj ulici uredno su montirani sa svim elementima nužnima za njihovo grijanje u slučaju velikih hladnoća ili velikih snježnih oborina, ali da bi grijanje proradilo, nužne su kotlovnice. Koje su, realno, trebali osigurati gradovi u kojima su tereni napravljeni, jer tereni su gradska imovina.
Nažalost, kotlovnica nema. Nema ih u Koprivnici, a nema ih ni u Zaprešiću i Kranjčevićevoj; ima ih samo Maksimir. Podrazumijevamo da u Puli nije potreban jer su tamo i snijeg i hladnoće ipak jako rijetka pojava. Nismo uspjeli doznati koliko koštaju takve peći, ali kvragu i to. Je li moguće da netko zbog možda koje stotine tisuća kuna dopušta da prednosti koje nude vrhunski tereni samo tako padaju u vodu? Kao da imate sjajne plaže, ali ne i riješen prilaz do njih. S druge strane, zašto se uopće čudimo tako neodgovornom pristupu kada znamo da jedna Koprivnica nije željela platiti svoj dio kolača za postavljanje terena na stadionu na kojem igra Slaven Belupo.
Briga njih za nogomet...