Joško Gvardiol (18) najveći je poklon koji je Dinamo mogao dobiti za Božić. Istina, Leipzig još nije poslao pismenu i službenu potvrdu da mladić ostaje u Dinamu do ljeta, ali Nijemci su se javili usmeno i Gvardiola gurnuli pod Dinamov plavi bor. Valjda se neće u posljednji trenutak predomisliti i oteti blagdanski poklon? Svi su sigurni da neće...
Bila je to definitivno briljantna sezona nogometnog dragulja, koji je ovog ljeta potpisao za bogatog njemačkog bundesligaša. Leipzig ga je kupio za 16 milijuna eura, ali uz ogromne bonuse i ostanak u Maksimiru. Istovremeno je postao Dinamov prvotimac, nametnuo se kao jedan od glavnih igrača, ušao je u fokus javnosti, pratio se svaki njegov potez. S nepunih 19 godina igra na iznimno visokoj razini. Jedini je Dinamov obrambeni igrač koji je odigrao baš sve minute u grupnoj fazi Europske lige. Ne samo da je bio najkonstantniji, Gvardiol je bio vjerojatno najbolji igrač Dinamove obrambene linije...
S obzirom da je ljevak, Zoran Mamić ga je koristio i na poziciji lijevog beka, a Gvardiol je igrajući tu poziciju pokazao da je može igrati jednako dobro kao i svoju izvornu, stopersku. Ne samo to, Gvardiol je izniman u izgradnji napada kroz dodavanja, ukupno je zaista sjajan nogometaš, tehnički je dobar i snalazi se u driblingu, ima dobar pregled igre i jako dobro dugo dodavanje. Tjelesna moć i tehnika su rijetka kombinacija talenata, a on to sve ima... Zbog toga su ga tako silno željeli Leipzig i Leeds, koji su ga pratili dugo vremensko razdoblje. Gvardiol je sigurno najljepša maksimirska priča, ona prava za ovo blagdansko vrijeme, priča o uspjehu koji je stigao radom, skromnošću i poniznošću.
Koja je zapravo tajna Joška Gvardiola, jeste li uopće svjesni koliko ste dobri s 18 godina?
- Ne bih rekao da postoji neka tajna, iako to lijepo zvuči, ha, ha... "Tajna" je u radu, trudu, dajem sve od sebe, marljivo treniram, od malih nogu pristupam nogometu jako ozbiljno i živim za to. Tu je svakako i talent, koji je zasigurno bitan faktor u svakome od nas, no to je nešto što je urođeno. Zadovoljan sam svime što se događa, sretan sam jer sam dio sjajne momčadi i čast mi je što sam već u ovim godinama doživio toliko velike uspjehe - kazao nam je u uvodu.
Koliko se oslanjate na obitelj, koliko je vaš uspjeh promijenio situaciju doma?
- Imam podršku obitelji u svemu što radim i sigurno da mnogo znači kad su tvoji najbliži tu, kad te podupiru i kad su ti oslonac. Ne bih rekao da uspjeh nešto mijenja. Bitno je da imaš s kime razgovarati i podijeliti sve što ti se događa, da obitelj vjeruje u tebe.
Kako gledate na ljude koji vam vode karijeru, koje njihove savjete cijenite, jeste li ih ikad odbili poslušati, bili svojeglavi?
- Dobivam puno savjeta, posebno u zadnje vrijeme. Mislim da dobro surađujem s ljudima oko sebe. Znam da mi žele sve najbolje, najbolje za moj razvoj i karijeru. Povjerenje jednostavno mora postojati kad s nekime radiš u bilo kojem poslu. Cijenim svaki savjet za koji vidim da od mene može napraviti boljeg nogometaša ili čovjeka. Nisam nikada odbijao savjete iako, kad si mlad ili kad si dijete, onda za puno stvari misliš da znaš najbolje. Ipak, nije to baš uvijek tako...
Jeste li u kontaktu s Nagelsmannom, je li vam stigao kakav program dodatnog rada od Leipziga?
- Ne, nisam u kontaktu s Nagelsmannom. Čujem se samo s Olmom, razgovaramo i u kontaktu smo. Leipzig je momčad sa sjajnim kvalitetnim igračima, pratim klub, njihove igre, u tijeku sam sa svime što se tamo događa.
Biste li uistinu željeli kraj ove sezone dočekati u Dinamu?
- Iskreno ću vam reći da bih. Želim osvojiti sa suigračima novi naslov prvaka i Hrvatski kup i da odemo u Europi što dalje. Ja sam dijete Dinama, imam tu prijatelje, kolege i osjećam se super. To je tako u nogometu, karijere odvedu igrače u druge klubove i zemlje, ali ovo kako se moja karijera razvila je san snova. Volio bih da na kraju sezone pričamo ponovno uz dvostruku krunu i ostvareni uspjeh u Europi.
Koje nogometne zamjerke biste sami sebi pripisali, s čime ste zadovoljni u svojoj igri?
- Uvijek se može poraditi na fizičkoj spremi, fokusu i koncentraciji u određenim situacijama na terenu. Tu, recimo, vidim prostor za svoj napredak. Sve su to stvari na kojima se uvijek može raditi kroz cijelu karijeru. Pogrešaka ima ili će ih biti, to je sastavni dio nogometa, treba učiti iz toga. Zadovoljan sam svojim igrama, mislim da sam ostvarivao dobro sve što se tražilo od mene zasebno i od mene kao dio momčadi u svim važnim trenucima.
Da vam danas dođe engleski premierligaš, biste li i sad bili stava da još niste sposobni igrati Premiership?
- Uh, dobro pitanje. Premiership je top liga, to je neupitno, mislim da svi teže igranju u takvim ligama. Ali uvijek treba biti na zemlji, posebno mi mladi igrači. Teško mi je odgovoriti, mislim da svatko treba proći neki svoj put u karijeri, svoj rast i napredak do vrhunca karijere s ciljem ostvarivanja u vodećim europskim klubovima i ligama.
Vidite li se u kadru Zlatka Dalića za Euro 2021. godine, smatrate li da bi to možda bilo prerano za vas?
- Ne mogu reći vidim li se, vidjet ćemo što donosi 2021. godina. Bi li bilo prerano? Ne znam, sve ovisi kako bi se stvari posložile, puno je faktora.
Može li vaša generacija osvojiti Euro U-21? Jeste li u kontaktu s izbornikom Igorom Bišćanom?
- Mlada reprezentacija igrat će u zahtjevnoj grupi s Portugalom, Švicarskom i Engleskom. Skupina nije nimalo lagana i neće biti lako, to je sigurno. Svejedno, nekako sam siguran da prolazimo, mislim da ova momčad ima kvalitetu za to. Nadam se da će biti tako. A s izbornikom Bišćanom nisam se čuo...
Po čemu ćete pamtiti 2020. godinu, što biste mijenjali, što biste drukčije napravili? Koju svoju utakmicu biste zaboravili, koju istaknuli?
- Pamtit ću godinu po svim dobrim rezultatima u Dinamu, po mom nogometnom putu o kojem puno igrača sanja. Nažalost, godina je bila teška, dosta se stvari promijenilo zbog epidemije, pa je nekako teško baš onako biti potpuno sretan i oduševljen. Moji svi su zdravi, to mi je jako važno. Ipak, u zaključku, sretan sam i zahvalan na svemu u ovoj godini.
Što vam se promijenilo u životu s minutama u Dinamovoj momčadi, primjećujete li da vas drukčije doživljavaju frendovi, cure, poznanici?
- Došla je ta neka slava, ali nije me to promijenilo. Ljudi me više prepoznaju, javljaju se, žele autograme, to je sve jako lijepo i sigurno da svakome paše. Svi koji me znaju godinama dobro me poznaju i mislim da me nitko od njih ne gleda drugačije zbog toga. Promijenila se samo činjenica da me ljudi prepoznaju gdje god dođem...
Vozite li se i danas tramvajem, možete li se zamisliti u javnom prijevozu za koju godinu? Hoćete li ostati običan dečko iz kvarta ili će vas slava neminovno promijeniti?
- Trenutno se ne vozim tramvajem, vozim se autom jer sam položio vozački. Vidim se i dalje u tramvaju, naravno, to je normalna stvar, koliko ljudi nema automobil i vozi se javnim prijevozom svaki dan. Kako da ne... Samo, dok mi situacija to omogućava, vozit ću auto, položio sam i volim voziti. Jedva sam to dočekao. Ostajem kakav jesam, oduvijek sam pokušavao biti skroman i zahvalan, radim puno, želim biti maksimalno pozitivan i želim takav ostati.
Sada je 2020. godina, gdje bi Joško Gvardiol htio biti 2030? Gdje se vidite za deset godina, na kojoj ćete razini biti igrački, u kojem klubu?
- Vidjet ćemo. Nadam se da ću biti zdrav i imati lijepu karijeru. Igrački mogu dati sve od sebe da za deset godina budem na top razini, a gdje ću lokacijski biti tko zna...