Svoje mjesto u hrvatskoj nogometnoj povijesti zauvijek je pronašao u Lensu 1998. godine. Na SP-u u Francuskoj, na startnoj utakmici protiv Jamajke (3:1), Mario Stanić (47) zabio je prvi pogodak Hrvatske na svjetskim prvenstvima! Dvije godine ranije, na Euru u Engleskoj, Stanićev bivši suigrač i sadašnji kompanjon u menadžerskoj agenciji BGM Sport, Goran Vlaović, postao je prvi strijelac Hrvatske na europskim prvenstvima, postigavši pogodak za 1:0 pobjedu protiv Turske. Takve zvijezde definitivno nema ni jedna menadžerska agencija na svijetu...
Mario Stanić veliko je ime hrvatskog nogometa. Osvajač brončanoga odličja na SP u Francuskoj, nekad sjajni napadač koji je za našu nacionalnu vrstu odigrao najviše utakmica na poziciji - desnog braniča! Jednom smo, prije o-ho-ho godina, razgovarali u hotelu u Dublinu i na upit koliko mu se teško žrtvovati kao klasičnom napadaču i prihvatiti ulogu desnog braniča, Stanić je poskočio i odgovorio:
- Ma kakva žrtva! To je privilegij i - ponos! Sretan sam i ponosan što mogu igrati za Hrvatsku - govorio je tada Super Mario.
U Zagreb je došao 1992. pobjegavši iz ratnih užasa Sarajeva, u kojem je igrao za Željezničar. Uz pomoć menadžera Predraga Naletilića stigao je u Maksimir, u ondašnji HAŠK-Građanski i u klubu se zadržao jednu sezonu, odigravši 26 utakmica i postigavši 11 pogodaka za Plave. U ljeto 1993 preselio je u Španjolsku, u Sporting Gijon. I tako je počela krasna inozemna karijera nastavljena u Benfici, Bruggeu, Parmi i Chelseaju, gdje je, zbog ozljede, i okončana prije 15 godina.
Nakon prestanka igranja, Stanić se povukao iz javnog života, sagradio je velebnu vilu u hercegovačkom selu Bijači, odakle su podrijetlom njegovi roditelji, kao i druga mu supruga Dragana, inače sestrična dinamovca na posudbi u Istri Marija Ćužea, štićenika BGM sport agencije.
Prije desetak godina počeo je pisati blog, koji su prenosili mnogi portali. Kritizirao je rad HNS-a, glavni su mu junaci u kolumnama bili Zdravko Mamić i Davor Šuker, znao je dodirnuti i Igora Štimca, prstom upirao u sukobe interesa, isticao da nam ne treba nacionalni stadion, ukazivao je na ono što, prema njegovu mišljenju, nije dobro u hrvatskom nogometu.
U koji se vratio kao član menadžerske agencije, iz koje izlazi da bi preuzeo ulogu prvog čovjeka struke u Hajduku. Vrijeme će pokazati hoće li mu neiskustvo u tom poslu biti prednost ili mana, te hoće li se i on pogubiti u toj poljudskoj, kako to vole reći Dalmatinci, "kištri s čavlima" ("kašeta brokava")? Ili će u svojoj misiji pronaći formulu za izlaz iz tunela...