Puno je interesa izazvao jučerašnji tekst u SN-u o ‘žutoj oznaci’ na istočnoj maksimirskoj tribini. Ona je privremeno neupotrebljiva, zagrebački potresi dodatno su pogoršali ionako loše stanje na maksimirskom stadionu.
- Je l’ to istina, zar nikad više nećemo na Istok?! - zvali su ljudi i pitali zabrinuto. To je, među onima koje znamo, a koji najčešće ili uvijek idu baš na Istok Maksimira, bilo najčešće pitanje...
Dinamo stadion
Promijenile su se generacije Dinamovih navijača, promijenili su se običaji. Danas možda više nije kao nekad, Istok možda više nije tako ciničan, urban, poseban kako nekad. Na njemu danas ima i onih koji su tamo odmalena, ima ‘novih’, onih koji su ‘rasli’ na Sjeveru ili Jugu. Neki koji s Istokom dijele prve uspomene na Dinamo, u međuvremenu su preselili na Zapad. Neki će, pak, kad su velike utakmice u pitanju, Istok odabrati tek kad je Zapad rasprodan... Ali, Istok je, na neki način, uvijek Istok, najveća maksimirska tribina, jedan od simbola stadiona.
Na sramotu svih
I zato, kad je Istok ‘privremeno neupotrebljiv’, premda svi odavno znamo da je Maksimir više-manje ionako neupotrebljiv, to je svojevrsna psihološka granica kad znaš da je stvar došla do kraja.
Dinamo stadion
- Istok je moj dnevni boravak već 30 godina. I sad zamislite da u svom stanu ne možete biti u boravku. U redu, možete u spavaću sobu, ako imate više kvadrata možda i neku drugu prostoriju, ali kakav je to stan i život bez dnevnog boravka. E, vidite, tako je i sa stadionom. Mogu one tri tribine ostati i na travnjaku se igrati utakmice, ali Maksimir s neupotrebljivim Istokom, to nije isto - slikovito nam se pojadao stalni maksimirski kibic Damir Paić, jedan od onih koji odmalena Dinamove utakmice prate s Istoka.
- Nema više druge, sad Maksimir treba srušiti i napraviti novi stadion. Tko će se ikad više vratiti na te tribine kad znamo da su nesigurne, da je veliki rizik biti na utakmici. Ja prvi, s djetetom, teško - poručio je, pak, Borna, mladić s Črnomerca s nešto manjim stažem na najvećoj tribini Maksimira.
Oni su tek dva primjera, ali sličnih poruka je puno, svi se polako mire s tim da više neće gledati utakmice s omiljene tribine. Okolnosti su takve da sad publike ionako neko vrijeme neće biti, ako natjecanje i krene, pa u očima javnosti Maksimir s Istokom ili bez njega ne djeluje kao neki veliki hendikep. No, s obzirom na situaciju i koliko se kod nas stvari brzo rješavaju, ne sumnjamo da će prije sva ograničenja biti skinuta, epidemija završena, nego što će problem maksimirskog stadiona biti riješen. I priča o Istoku, neupotrebljivom, i dalje će biti na snazi. Na sramotu svih koji su dopustili da do toga dođe!