U davna vremena romantičnog nogometa bez puno trke najlakše je bilo pronaći beka. Poglavito desnog. Tko je imao skromnije znanje, taj je išao na beka. Pravi “šmekeri”, oni koji su umjeli s loptom, igrali su “desetke”, a sva djeca htjela su u napadače. Nitko nije počeo igrati nogomet da bi postao bek, premda su rijetki poput Džonija napravili veliku karijeru na toj poziciji.
Danas? Danas je beka teško pronaći. Nema ekstra kvalitete u klubovima, a posljedično tome ni u reprezentacijama. Bez obzira je li desni ili lijevi, dragocjena je to uloga, deficitarna gdje god se okrenete.
Kako s desnim bekovima stojimo u Hajduku? Na 38. rođendan Darija Srne, na prvi dan svibnja, prisjetili smo se otkada na Poljudu nije iz omladinskog pogona izašao desni bek koji je postao standardni prvotimac.
Od Juranovića, preko Tudora, Josipa Bašića, Vršajevića, Bulkua, Oremuša, Rubila, pa sve do Petra Šute, Tončija Žilića i na kraju Darka Miladina. Nabrojili smo samo neke, ne sve u posljednjih 20-ak godina. I tu ćemo se zaustaviti.
Klasa ‘79.
Darko Miladin, igrač klase ‘79. desni je bek koji je u kolovozu 1998. izašao iz juniora Bijelih debitirajući za Hajduk u europskom dvoboju protiv Malmoa. Za Bijele je igrao do siječnja 2005., potom je šest mjeseci bio u Švicarskoj, da bi potom još sezonu i pol nosio dres Bijelih. Od Hajduka se oprostio prvih dana 2007., u vrijeme kada je iz Zagreba stigao Mladen Pelaić, jedan od najtraženijih igrača u HNL-u na poziciji desnog beka. Nakon Pelaića, premješten je Rubil s veznjaka na desnog beka, pomogao mu je i Albanac Bulku, a kod Špace Poklepovića pojedine utakmice europskih kvalifikacija u ljeto 2010. odigrao je i Ante Režić. Vezni igrač iz Solina, nogometaš ponikao u omladinskom pogonu Hajduka u generaciji Nikole Kalinića. Ali, u mlađim kategorijama Režić je bio vezni, nije bek. Isto kao i Oremuš koji je kasnije znao “krpati” poziciju beka. Hitri krilni igrač iz Kaštel Štafilića silom je prilika preseljen na beka. Situacija koju smo toliko puta viđali zadnjih godina. Silom prilika preseljen na beka.
Puno slučajeva
Istina, puno je takvih slučajeva, jer primjerice i Josip Bašić je godinama pokušavao postati bek. Ili preciznije rečeno, pokušavalo se od veznjaka napraviti bočnog. Zadnjih sedam-osam godina. Jer, Bašić je igrao kod Tudora još u sezoni 2013./14., a danas je još uvijek igrač Bijelih, doduše, bez statusa standardnog prvotimca.
Pokušavalo se zadnjih sezona i s Ismajlijem na beku, igrao je tu poziciju u Tel Avivu protiv Maccabija u završnici eurokvalifikacija prije četiri ljeta. Ali, nije Ismajli ni bek, niti je ponikao u omladinskoj školi Bijelih. Kao ni većina njegovih nabrojenih prethodnika. Jedan od rijetkih igrača koji je puno obećavao na desnom beku, a da se pritom školovao u omladinskom pogonu s Poljuda, bio je Marko Barišić, desni bočni iz klase ‘92. Ali, ostalo je sve na očekivanjima... I tako do današnjih dana.
U aktualnom kadru Bijelih dva su igrača koji pretendiraju na ulogu desnog bočnog Tudorova sustava 3-5-2. Juranović je neprikosnoveni broj jedan na tom mjestu, a njegova alternativa je Francesco Tahiraj. Juranović je prije pet godina doveden iz Dubrave kao živahni, motorični zadnji vezni. Protokom vremena postao je bočni igrač primarno zahvaljujući manjku konkurencije na toj poziciji gdje je 24-godišnji Zagrepčanin dominirao brzinom. Godinama se u toj ulozi mijenjao s Franom Tudorom koji je u Hajduk stigao kao krilo, a odlaskom Tudora u beka je prošle jeseni promoviran Tahiraj, inače doveden iz slovenskog Aluminija kao krilni napadač.
Drugih nema, Juranović i Tahiraj su Tudorova rješenja. Brzi igrači koji mogu pokrivati prostor, a uz to posjeduju napadačku imaginaciju kroz centaršut i ubacivanja u prostor. Međutim, najvažnije od svega je mogućnost ponavljanja i brzina. Hajduk je u procesu stvaranja bočnih igrača otišao i korak dalje od legendarne izjave ikone Liverpoola, Jamiea Carraghera, koji je u jednoj rečenici objasnio kako se rađaju bekovi.
- Svi su bekovi propali stoperi ili krila - kazao je Carragher.
Kasnije postaneš bek
Možda nisu propali, ali su na tim pozicijama počeli karijeru, jer u svemu ispričanom kako su se stvarali desni bekovi u Hajduku zadnjih sezona, razvidna je dijelom i potvrda Carragherove teze. Uostalom, i najveći desni bek kojeg je Hrvatska imala zadnjih 20 godina počeo je kao krilo. Darijo Srna bio je desno krilo u podmlatku i seniorima Hajduka, a jedan od najvećih svjetskih bekova postao krajem prve sezone igranja u Šahtaru, u proljeće 2004. Na desnom beku karijeru je završio i Mario Stanić, aktualni šef struke Hajduka. Stanića pamtimo kao špica na početku karijere, ali Ćiro mu je u Vatrenima, u njegovoj standardnoj formaciji 3-5-2 dodijelio ulogu desnog bočnog. Danas je zanimljivo prisjetiti se kako je Stanić prije godinu dana govorio o ulozi desnog beka/bočnog u reprezentaciji u trenutku kada su Vatreni ostali na Bartolecu.
- Govorimo 15 godina o lijevoj strani, ali ne primjećujemo da je problem na desnoj strani. Bekovi su problem nogometa u cijelom svijetu, a za mene je Philipp Lahm najbolji bek koji je igrao u zadnjih 50 godina - kazao je tada Stanić.
Pogled prema Reloti i Unušiću
Nije Stanić jedini kojeg je Lahm oduševljavao, Pep Guardiola je Lahma titulirao “najpametnijim igračem kojeg je trenirao”. A trenirao je Mesijevu Barcelonu s Iniestom i Xavijem... Lahm je kriterij izvrsnosti, ‘top level’. Ali ne traži se Lahm, realno, očekivanja su ipak znatno niža. Ni Lahm, ni Dani Alves. Samo bek koji će iz omladinske škole Hajduka izaći u prvu ekipu i spremno obući dres prvotimca. U prvoj ekipi su Juranović i Tahiraj, u drugoj Relota, a u juniorima je fokus očekivanja usmjeren prema 18-godišnjem Unušiću. Za Hajduk je svakako dobra stvar što na čelu struke ima čovjeka koji je prošao proces postavši prepoznatljivi desni bočni, brončanog Stanića, cijenjenog u Europi i svijetu.