Kad se pomnije zaviri u svlačionicu Lokomotive, na površinu ispliva frapantan podatak – od 25 nogometaša koje je trener Goran Tomić koristio ove sezone, samo je za šestoricu plaćena odšteta! I to ukupno milijun i 30 tisuća eura)! Najskuplji je Myrto Uzuni, za kojeg su Lokosi platili albanskom Laciju 350.000 eura, a prošloga su ga tjedna prodali mađarskom Ferencvarosu za pet puta veću svotu (1,8 milijuna eura)!
Na drugom su mjestu, po visini plaćene odštete, kapetan Denis Kolinger i Kristijan Jakić, svaki je koštao po 200.000 eura. Jakić je došao iz Splita prije tri godine, a Kolinger prije četiri godine iz Zagreba. Podsjetimo da je Zagrebov ‘grobar’, Dražen Medić, najprije tražio nebuloznih 700.000 eura na ime odštete za Kolingera, no nakon nekoliko razgovora ipak se urazumio i spustio na zemlju. Za usporedbu, Medić je reprezentativnog vratara Dominika Livakovića Dinamu prodao 2015. godine za 625.000 eura...
Racionalna potrošnja
Slijede Dominik Kovačić i Nikola Pejović, obojica su stajala Lokose po 100.000 eura, Kovačić je došao iz Širokog Brijega, a Pejović iz Empolija. Napokon, šesti igrač za kojeg je Lokomotiva platila odštetu je Stipo Marković, koji je prošloga ljeta za 80.000 eura stigao također iz Širokog Brijega...
- Ovakav je način poslovanja zapravo jedini način da klub poput našeg uspješno egzistira. Vrlo pažljivo i racionalno trošimo novac da bismo opstali, shvatili smo da bi bio previše rizičan posao ulagati veliki novac u igrače i bezglavo juriti za rezultatom. U Hrvatskoj je to nemoguće, oni klubovi koji su to radili sad su negdje u nižim ligama. Naša je filozofija vrlo jasna: iskoristiti vlastite resurse i osloniti se na igrače iz Omladinske škole, te razgranati skautsku službu koja će locirati za nas zanimljive i nadarene igrače - rekao nam je izvršni direktor Lokomotive, Dennis Gudasić.
Višegodišnji kvalitetan klupski rad sad dolazi na naplatu, ubiru se plodovi, a Gudasić posebno ističe:
- Stvorili smo takav imidž da igrači danas žele doći u Lokomotivu! Ne da bi zaradili veliki novac, nego da bi ovdje postali pravi igrači i potom ostvarili bogati transfer u inozemstvo. To se pokazalo na brojnim primjerima, nikad nismo nekom igraču ponudili veliki novac za dolazak, ali naš je rejting takav da igrači rado dolaze na Kajzericu i u većini slučajeva takav se odabir kasnije pokazuje kao korak naprijed u njihovoj karijeri - kaže Gudasić.
Albansko i kosovsko nogometno tržište svakako su Lokomotivin zahvalan izvor dovođenja talenata. Za to je područje zadužen bivši Dinamov nogometaš Besnik Prenga, sad je glavni skaut Lokosa za Albaniju i Kosovo i njegovo je oko snimilo potencijal Kastratija, Uzunija, Mersinaja, Cokaja i Tucija...
- Imam dobre nogometne veze u tim zemljama i među prvima mogu dobiti informaciju o talentiranom nogometašu. Stoga ni jedan od tih igrača nije došao slučajno na Kajzericu. Direktor Omladinske škole Lokomotive, Jurica Čabraja, sa mnom je napravio tisuće kilometara, odgledali smo 100-tinjak utakmica u Albaniji i na Kosovu, bilo nam je preporučeno više od 100 mladih igrača! Na Kajzericu je došlo 50-ak mladih i nadarenih nogometaša na probu i od svih njih ostao je kvartet najboljih - Mersinaj, Cokaj, Kastrati i Tuci. Velike zasluge za njihov ostanak u klubu ima Čabraja, koji je potvrdio moju procjenu da su to igrači za Lokomotivu. Dobili su stipendijske ugovore i onda je sve bilo na njima, formula za uspjeh bila je jednostavna - rad, rad i samo rad! Presretan sam što smo napravili sjajan posao i što je Lokomotiva strahovito profitirala nakon tih naših procjena - kaže Prenga i dodaje:
- Samo Uzuni nije došao kao junior na Kajzericu. Kad sam bio trener u Laciju, preporučio sam vodstvu Lokomotive da ga odmah dovede! Čim sam ga vidio, shvatio sam da je njegov potencijal nemjerljiv i da će biti pojačanje za Lokomotivu, bio sam uvjeren da će Uzuni uspjeti - kaže Prenga.
Albanija i Kosovo raj
Hoće li na Kajzerici osvanuti još neki mladi Kosovar ili Albanac?
- Vjerujem da hoće. Ovih bismo dana trebali dovesti jednog nadarenog igrača, a siguran sam da ćemo i u budućnosti dovoditi igrače iz Kosova i Albanije. Ne zato jer su se ova petorica pokazala odličnima, nego stoga jer tamo doista ima talenata. Sve pratimo, još je nekoliko igrača pod našim ‘radarom’ - rekao je Prenga.
Podsjetimo da je godišnji proračun Lokomotive oko 38 milijuna kuna, prosjek igračkih plaća je oko 23.000 kuna neto, s tim da su oni najskuplji plaćeni oko 50.000 kuna neto. Plaće, eto, nisu spektakularne, ali su redovite i klub nikad nije imao problema s igračima. Gdjekad se znalo dogoditi da je plaća kasnila, ali nikad više od mjesec dana.
Zbog pandemije koronavirusa, na Kajzerici su na tri mjeseca smanjili plaće trenerima i igračima na način da je onima koji najviše zarađuju plaća bila i najviše smanjena, dok onima koji najmanje zarađuju, plaće nisu bile smanjivane. Nakon tri mjeseca sve je vraćeno u normalu i sad svi igrači opet dobivaju onakvu plaću kakvu su i dogovorili prilikom potpisa ugovora. Lokosi su, eto, najbolji primjer da novac nije najvažniji preduvjet za uspjeh...