Osijek, Rijeka i Dinamo prvi su krenuli u rezove. U Gradskom vrtu igrači su već sljedeći dan složno prihvatili manje plaće dok god se Prva HNL ne vrati na scenu, slično je odreagirala i riječka svlačionica, a prvi problemi javili su se u Maksimiru, u kojem igrači imaju europski vrijedne ugovore, daleko najveće u ligi. Korake ova tri kluba slijedit će i ostali, svaki sa svojim prijedlogom. I za pretpostaviti je da će većini igrači izaći u susret, jer su svjesni da drugog puta nema. Koliko god im ugovori bili zaštićeni pravilnicima FIFA-e. Što barem za sada igrači u Maksimiru koriste.
Jače nego 2008.
Nažalost, sve su to tek prvi rezovi s kojima se HNL mora suočiti. Sljedeći bi mogli biti (još) bolniji, ali i dugotrajniji. Čak i kad bi svjetska pandemija u kojoj živimo bila okončana do konca travnja - u što malo tko od stručnjaka vjeruje - svijet će ući u tešku recesiju. Svjetske banke ovih dana šalju jasne poruke da će ta recesija biti jača nego ona koju smo proživljavali 2008. godine. No, produži li se pandemija na cijeli svibanj, a kamoli na ljeto, posljedice će biti dramatične te će se svjetska ekonomija godinama od njih oporavljati. To nisu nikakve prognoze, to je stav vodećih ekonomista svijeta.
Svjetski nogomet već je pretrpio stotine milijuna eura štete, a otkaže li se završetak sezone u ligama i europskim natjecanjima, gubici će se zbrajati u milijardama. Klubovi će stoga biti prisiljeni na dramatične rezove, od ugovora svojih igrača, do drastičnog rezanja budžeta za dovođenje igrača. I trebat će proći nekoliko godina da se nogomet u financijskom pogledu vrati na današnje grane...
Transferi na udaru
HNL doduše već godinama financijski ne pripada takvom nogometnom svijetu, ali zato izravno živi od njega. I to jako dobro, koliko god nam se do sada činilo da smo siromašni i jadni. Budžet deset klubova Prve HNL u ovoj je sezoni iznosio oko 120 milijuna eura. Dinamo troši oko 50 milijuna, Hajduk, Rijeka i Osijek zajedno još toliko, Lokomotiva oko šest milijuna, Slaven Belupo, Gorica i Istra 1961 po tri, te Inter i Varaždin zajedno tri. To je ukupno manje od budžeta najskromnijeg kluba Premiershipa. Međutim, problem je što najmanje 105 od tih 120 milijuna eura dolazi izravno iz inozemstva, veći dio od transfera igrača, a manji od europskih kupova.
Već smo rekli da će transferi igrača biti prvi na udaru, jer kad nemaš novca onda i ne pomišljaš na kupnju. Ili kupuješ jako jeftino. Dinamo je računao da će za Petkovića ili Moru dobiti barem po 15 milijuna eura, a u novim okolnostima će i pet milijuna biti senzacionalan novac. Rijeka je proračun za ljeto temeljila na tranisferima Lepinjice i Čolaka računajući da za njih zajedno može dobiti sedam-osam milijuna, a sada Mišković zna da nije realno očekivati više od dva milijuna. I da može biti jako sretan ako ih uopće vidi. Pa će Dinamo budžet sa 50 morati odmah srezati na najviše 30 milijuna - i to ako se plasira u Ligu prvaka - dok će Rijeka svojih 15 ili 16 milijuna eura morati svesti na najviše pet milijuna eura.
Nema se što čekati
Postoji doduše i opcija da se klubovi strpe do ljeta sljedeće godine kada bi se tržište trebalo koliko-toliko ustabiliti, ali kako to napraviti kada ti transferi pune najmanje 80 posto proračuna? Što je slučaj kod većine naših klubova. Tko će izdržati tih 15 mjeseci? Stoga je jasno da će kresanje plaća biti tek prvi korak klubova Prve HNL, ali on neće biti dovoljan da prežive barem do ljeta 2021. godine.
Stoga je vrijeme da se u priču o budućnosti i spašavanju Prve HNL ozbiljno uključi Hrvatski nogometni savez. U europskim ligama klubovi imaju Udrugu koja brine o njima, a kod nas je to HNS. Pojedinačne akcije klubova tek su vatrogasne mjere, no za teške mjesece koji im slijede mora se razraditi čvrsta strategija. Jedan od prvih koraka mogao bi biti i uvođenje poluprofesionalizma u ligu. Dinamo, Hajduk, Rijeka ili Osijek imaju od čega ‘kresati’ ugovore, ali što ćemo s Interom i Varaždinom? Sutra s Goricom i Istrom? Kako ćemo puniti Prvu HNL ako su samo Šibenik i Rudeš dali zahtjev za dobivanje licence, što je prvi preduvjet da bi bio prvoligaš? Šibenik i Rudeš su i prije recesije već bili na koljenima, nema smisla ni zvati pa pitati kakvo je sada stanje. Ukratko, ne vidimo kako na jesen možemo sastaviti 10 profesionalnih klubova u cijeloj zemlji, a to je minimum da bi se liga igrala.
HNS stoga nema što čekati. Ponavljamo, okonča li se pandemija već do konca travnja, štete će biti dramatične te Prva HNL u ovakvim okolnostima neće moći opstati. Klubove treba hitno okupiti i početi tražiti model spasa...