Dečkima koji imaju dar drukčiji od njihova, kao što su Gabrijel Vidović i Franjo Ivanović, čak i poslovično oprezni Nijemci tepaju o potencijalu da jednom postanu međunarodne klase. U našoj idealnoj projekciji, to bi bilo nešto poput tandema Luke Modrića i Ivana Rakitića, ili Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog. A hoćemo li ih uopće gledati u "kockastom" ili tuđem dresu?
- U Münchenu već živi 60 tisuća Hrvata. Pa koliko ima većih gradova u Hrvatskoj? Skoro kao u Zadru, više nego u Šibeniku… - kazao nam je Danijel Lučić, koji se bori kao lav ne bi li dijaspora disala domoljubnim plućima i koliko je god moguće u nogometu živjela s Hrvatskom.
Jeremy Toljan odbio je i razgovarati, igrač Hoffenheima kojem je otac Amerikanac, a majka Hrvatica nikad nije ni stigao u pravi doticaj s "našim svijetom“. Međutim, današnja škola Bayerna govori južnjačkim jezicima, tamo praktično nema uzrasta bez nekoliko Hrvata. Ali kako ih iz sigurne perspektive jedne od najmoćnijih zemalja privoljeti pod naš stijeg? Hoće li Bavarci postati među važnijim izvorima igrača za Vatrene ili će oni na kraju biti Nijemci? Jesu li Vidović iz Bayerna i Ivanović iz Augsburga predestinirani da razvesele Štefa i Jozu ili Ulija i Hansa? Obiteljski odgoj i osobni izbor drže ključ, a HNS koji radi dobar posao, vjerojatno će još morati dodati gas.
JEREMY TOLJAN
Jeremy Toljan (nogometaš Hoffenheima hrvatskih korijena)
U Vidoviću i Ivanoviću, dakako, nije poanta. Oni su uz Marušića doista najveći talenti, ali 14-godišnjaci su kvarljiva roba i brojni nisu ispali kako im se predviđalo. Iako će se za ovu trojicu mnogi zakleti da ne mogu biti od krivog materijala. Hrvatska će uvijek prvenstveno živjeti od stvaranja igrača kod kuće, od Dinama do najmanjeg sela, ali s opasnim egzodusom stanovništva Vatreni bi mogli trpjeti udarce ne bude li iz dijaspore novih Kovača, Šimunića, pa i boljih... Njemačka postaje važnija nego ikad.
U veljači, pred odlazak Romea Jozaka, Savez je imenovao trojicu koordinatora za dijasporu, Danijel Lučić je to za Njemačku, Marko Bagarić za Švicarsku, Darko Kovačević za Austriju, a u postupku je da Robert Mikulić postane za Švedsku, pa i cijelu Skandinaviju. Lučić hvali Antu Pavlovića i pogotovo Romea Jozaka i Josipa Tomaška. Bez njih djeca ne bi imala pravi doticaj s domovinom roditelja ili predaka. Ali pazite, DFB posjeduje širom zemlje čak 986 trening-centara, na svakih deset ili dvadeset kilometara jedan. Za ekstra treninge najnadarenijih već od 10. godine. Pa mi nemamo ni jedan ni u Hrvatskoj, u vlasništvu HNS-a. Skaut Eintrachta zna za svakog klinca od Berlina do Münchena.
Hrvate su davno detektirali i ispod oka gledaju što rade. Čak HNS i ne smije službeno djelovati na tuđem tlu jer to bi moralo ići preko FIFA-e i UEFA-e, zato se cijela operacija odvija pod okriljem Hrvatskog svjetskog kongresa. Lučić priča:
- Krenuli smo s tim projektom sa 1997. godištem, iz kojeg su danas trojica s profesionalnim ugovorima: golman Buntić u Ingolstadtu, Džalto u Bayeru iz Leverkusena i Pongračić u RB Salzburgu. Nažalost, tada je stalo na dvije godine. Potom nas je Ante Pavlović opet kontaktirao i spojio s Romeom Jozakom, nakon 15 minuta sastanka dogovorena je suradnja. U tom času bio sam predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačka. Naknadno smo igrače 1998. i 1999. godišta registrirali u HNS-u kod tajnika Josipa Tomaška, primjerice Benka iz Bayerna, Stanića iz Augsburga, Jonjića iz Kaiserslauterna, Šverka iz Mainza…
Gabriel Vidović (Mladi Hrvat koji je član bavarskog velikana Bayerna; screenshot Bayern FC)
Dakle, Hrvatski svjetski kongres uz podršku HNS-a svake godine ima barem jednu akciju za uzraste od U-13/U-14 do U-16/U-17. To su četiri generacije…
- Koga do 17 godine ne detektiramo, taj teško da će kasnije isplivati. Uvjeren sam da nam više nitko ne može promaknuti. To je jedinstveno u Europi, niti jedan drugi savez nema organizaciju da se igrači iz dijaspore tako prate.
Klince sa 13 i 14 godina pozivaju na kamp, ove godine ih je više od 60, od toga 35 iz klubova prve i druge Bundeslige.
- Svi su se odazvali.
Tu naprave selekciju da bi uzrast U-14/U-15 vodili na memorijalni turnir u Vukovar, kao ekipu Hrvata iz dijaspore. Lani su u polufinalu ispali od Osijeka udarcima s bijele točke, ali kako se nalaze jednom ili dvaput godišnje, jasno je da je uigranim klubovima lakše. Sljedeće godište ide u Hrvatsku na dvije utakmice s reprezentacijom, da bi U-17 nacionalna vrsta stigla svake godine na turnir u Njemačku, gdje se konačno odmjere snage mladića iz domovine i Njemačke. Već od uzrasta U-15 izbornici ih zovu pod državni barjak, tako je Mladen Ivančić odabrao petoricu za ovogodišnji turnir u Crnoj Gori.
- Osobno raspolažem mrežom od tridesetak trenera i skauta, koji nam svakodnevno javljaju informacije o potencijalnim igračima. U stožeru za Njemačku glavni trener je Karlo Luketić, pomoćnik Ante Udbinac, šef vratara Krešo Olujević, tajnik Petar Ćosić. Moram pohvaliti Josipa Tomaška koji nas svakodnevno motivira na suradnju jer inače ovaj projekt ne bi bio uspješno stavljen na noge.
Najbolji ulaze u hrvatske reprezentacije, tako ih se veže, dobiju osjećaj pripadnosti…
- Pratimo ih i nakon 17 godine, ali to je filtar, kad budu 19-godišnjaci ostane ih 5-6 koji zaigraju Bundesligu. Do tada HNS ima već sve informacije i kontakte.
Sve se to radi da bi najbolji isplivali i jednom bili za Vatrene. Lučić tumači:
- U godištu 2003. imamo dvojicu iz Bayerna, Gabrijel Vidović je veznjak, a Gabrijel Marušić stoper. Igrali smo u travnju utakmicu sa Splitom, toga sam se prisjetio kad sam vidio nedavno da su SN objavile vijest o malom Martinu Baturini, da je prešao iz Splita u Dinamo, i da podsjeća na Messija. Baš na toj međusobnoj utakmici morali su svi priznati da je Vidović još veći talent od Baturine, i HNS, i Dinamo, svi su to kazali. Igrali su jedan protiv drugoga, Baturina više nije znao gdje se nalazi. Vidović je supertalent, ali oko njega bi u budućnosti mogao izbiti mali rat, jer Nijemci su nemoguće zainteresirani. Njega računaju kao jednog od Top 5 talenata toga godišta u cijeloj Njemačkoj. Nizak je, vrckast, izgleda baš kao mali Modrić. Kad ga vidite, rekli biste - što taj radi s loptom, a kad krene utakmica sve ih izuje iz cipela. Igra za nas, ali i selekciju Bavarske. Iz toga godišta čak devetorica Hrvata nastupaju u pokrajinskim reprezentacijama Njemačke. Marušić je, pak, nedavno zabio gol protiv Crne Gore za Hrvatsku. Bayern ga planira odmah prebaciti u starije godište jer je vrlo visok i snažan.Tu je i Franjo Ivanović iz Augsburga koji je baš dobio poziv od austrijske reprezentacije U-15, i on je već igrao za nas u Crnoj Gori, ali ga Austrijanci svakako žele pridobiti. Ta trojica su vrh.
Hoće li na kraju igrati za Hrvatsku i što HNS mora napraviti da bude tako?
- Radi se sve točno kako treba. Jedino ću reći da imam osjećaj da naša djeca iz Njemačke moraju biti 20 posto bolja, da bi se HNS-u isplatilo pratiti ih. Možda bi to trebalo sniziti na deset posto. Shvaćam, ako su dva igrača slična, u Hrvatskoj ga je lakše podržati, klubovi u našoj zemlji žive od eksporta, realist sam, zašto bi plaćali trošak nekome iz Njemačke ako nije ništa kvalitetniji. No, bitno je da ni jedan ne može pobjeći. Bile su tu delegacije i Dinama, i Hajduka, svi su vidjeli kako to ide. Kvaliteta pobjeđuje, mi nemamo nikakve koristi, nismo menadžeri, samo najbolji gaze naprijed. Slučaj Toljan više se ne bi smio dogoditi. Iako Toljan nije ni tako bitan jer ako netko ne igra za Hrvatsku sa srcem, ne treba ni igrati.
Vidović "osmica“ i Ivanović "desetka“, danas su simbol projekta koji s dijasporom treba dati dodanu vrijednost Vatrenima u budućnosti.