1. HRVATSKA JE PONOVNO ZDRAVA
Odlučnost da se matira Wales na bilo koji način i po koju god cijenu, pristup koji je asocirao na rusku mobilizaciju i angažman govore: Hrvatska je preboljela postmundijalski stres, slavlja i lebdenja, samozadovoljstvo učinjenim i umišljenost da će pobjede doći same od sebe jer svjetski smo doprvaci. Nekome treba kraće, našem euforičnom mentalitetu nešto duže da ponovno stanemo na tlo i, kako bi Dalić kazao, ponizno krenemo u nove bitke i dokazivanje. Očito je Mađarska pljuska bila gromka i dala je rezultata, možda je iz ove perspektive i dobro što se dogodila. Dakle, Hrvatska je opet gladna, motivirana, željna dokazivanja i novih velikih rezultata. Jednostavno - zdrava u glavi. Sportski motivirana. To vrijedi jednako, ako ne i više od bodova. I sugerira pozitivan nastavak kvalifikacija.
2. NEMA KRUHA BEZ MOTIKE
Zlatko Dalić ima još dosta rada u tesanju ekipe, u raznim aspektima igre. U Opatiji su naglasili prekide i već je bilo bolje. Što se više automatizama usvoji, bit će jednostavnije. Gradi se novi stil u odnosu na SP, s više posjeda i kombinatorike, to je zahtjevnije i traži vremena. Nema kruha bez motike. Isto tako Vatreni čak ne moraju protiv svakog protivnika dati sto posto, ima utakmica koje na kvalitetu znaju riješiti i sa 70 posto angažmana, ali i ova prva tri kola izlučnog ciklusa potvrdila su - ništa veliko nisu kadri napraviti ako ne zapnu svojski. Hrvatska ima svjetske igrače, i mlade kojima još trebaju korak-dva da se vinu na svoje najviše razine, međutim ako nije u formi i disponirana za nastup, teško igra i s Azerbajdžanom.
3. STARI ASOVI I DALJE SU LIDERI
Kako su Luka Modrić i Ivan Perišić odigrali u Gradskom vrtu, nova je potvrda da su senatori i dalje lideri. Nakon utakmice s Walesom jedan od češćih komentara nazočnih bio je - zamislite da se Modrić oprostio od reprezentacija. I odmah sljedeći - a što će biti kad jednom ode? Naš nogomet nikad nije propao, nakon najvećih asova dolazili su drugi, no Hrvatska s Modrićem i bez njega ne može biti ista. Kako stara garda i dalje igra ključnu ulogu, posebna je šteta što je Ivan Rakitić otkazao nastup. On jednostavno mora biti nazočan kad je Hrvatskoj u igri tako veliki ulog i zato do jeseni to treba raščistiti - izostanaka, osim u slučaju preteških ozljeda, više ne smije biti. Kult reprezentacije i homogenost važno su gotovo koliko i pojedinačna vrijednost igrača.
4. MINUTAŽA VIŠE NIJE PRESUDNA
Koliko god Zlatko Dalić znao reći - tko ne igra u klubu neće ni u reprezentaciji, na kraju je s Walesom stavio u ekipu Jedvaja, Lovrena, Barišića i Brekala na čijem je kontu bilo malo minuta zadnjih mjeseci. Hrvatska kao država s malom bazom jednostavno ne može za svako mjesto u momčadi imati dvojicu-trojicu ili više kvalitetnih rješenja i po kriteriju statusa u klubu sastavljati nacionalnu ekipu. Kod nekih se neigranje vidi jako, kod pojedinih ne toliko, iako svakome šteti. Dalić je prisiljen zbog nedostatka boljih opcija koristiti takve igrače, još jednom se ponavlja da reprezentacija često diže pojedince i njihove karijere i zato jedina poruka može biti: tko u klubu ne uživa status prvotimca neka nađe drugi. Duži izostanak s travnjaka ipak bi prisilio izbornika da ga gurne u stranu. A i možda se i tko novi nametne…
5. NEDOSTAJE GOL-IGRAČA
Andrej Kramarić najbolji je strijelac u aktualnoj postavi i da je zabio Walesu rezultat je mogao biti mnogo ugodniji. No, i on će za sebe reći da nije tipičan centarfor, a pogotovo gol-igrači nisu ostali iz Dalićeva kadra. Hrvatskoj više od ičega nedostaju nogometaši koji zabijaju u kontinuitetu, to je pitanje profila i kvalitete. U kratkom vremenu Kockasti su ostali bez dvojice vođa napada, Marija Mandžukića i Nikole Kalinića, HNL odavno nije ponudio pravog nasljednika i danas nam nacionalnu vrstu čine igrači sa skromnim brojkama u rubrici pogoci. Ako se izuzme luda utakmica sa Španjolskom u kojoj je Jedvaj kao lijevi bek bio dvostruki strijelac, a ukupno su zabijena tri gola, više od dva Hrvatska nije dala od Argentine na Svjetskom prvenstvu. Iako je nakon toga igrala 14 puta.
