U ovim teškim vremenima kad se svijet savija pred napadima koronavirusa saznali smo kako se u život može promijeniti u vrlo kratkom vremenu, kako zapravo može postati nadrealan.
Osjećate li se kao da živite u nekom filmu totalne katastrofe? Gotovo sve je zatvoreno, ljudi oko vas hodaju s maskama na licima, ne smijete im prići bliže od jednog metra, na ulicama i trgovima ih gotovo i nema, dobivate upute da ne izlazite iz svojih domova, stvarate zalihe hrane, ne možete se ni ošišati...
Sad ste u pravom smislu riječi mogli prepoznati onu poslovicu - zdravlje je najveće bogatstvo. Koronavirus ne bira, nije bitno jeste li bogati ili siromašni, živite li u vilama ili u kartonskim kutijama kao beskućnici. Sve se promijeni praktički u sekundi.
Nema sekiracije
Dinamovu stoperu Dini Periću život se promijenio i prije nego što je kotonavirus napao Hrvatsku. Imao je iza sebe sezonu iz snova, postao je hrvatski reprezentativac zaigrao je na kvalifikacijskim utakmicama protiv Gruzije i Slovačke, nadao se s pravom odlasku na Euro. A onda mu se na prvenstvenoj utakmici s Osijekom dogodilo najgore. Dijagnoza je glasila: ruptura prednjeg križnog ligamenta! Operacija, šest mjeseci stanke.
U jednom trenutku imao je sve, a onda nije imao ništa. Njegov rodni Osijek nije mu bilo sretno mjesto.
- Ima gorih stvari u životu od poraza, ima gorih stvari u životu od jučerašnjeg penala, ima gorih stvari u životu od ozljede, ali često su potrebna desetljeća da to shvatimo. Bogu hvala pa sam toga svjestan. Budi sretan i zahvalan na onome što danas imaš jer to je ono najbitnije. Bogu hvala na svemu što imam - idemo dalje, nema sekiracije. Hvala svima na podršci od srca - kazao je Dino nakon te utakmice u Gradskom vrtu.
Kao da je bio zloguki prorok... Ubrzo je stigao koronavirus.
- Ma nisam nikakav prorok, nego mislim da je to jedino normalno razmišljanje. Jer ljudi su uglavnom koncentrirani na sve ono što im u životu nedostaje, a zapravo nismo ni svjesni koliko trebamo biti sretni onime što trenutno imamo. Evo ja ću provesti šest tjedana na štakama a prije toga nisam ni razmišljao o tome kako je bilo lijepo hodati - kazao nam je jučer Dino.
Operiran je u Lyonu, operirao ga je specijalist za tu vrstu ozljeda Mathiu Thaurnat. Trenutačno je na terapijama.
- Sve ide svojim tijekom. Ozljeda je takva da zahtijeva puno vremena za oporavak i jednostavno se moram pomiriti s time. Radim svakodnevno vježbe kroz terapiju, osjećam se dobro i samo moram biti strpljiv.
Strašne stvari
Izgleda kao crni humor, ali nekako bismo mogli kazati da je za njega ispalo - u svakom zlu nešto dobro. Nogomet se prestao igrati, nije samo on odvojen od terena, nego i svi ostali.
Kako sada stvari stoje, takvo će stanje potrajati još nekoliko mjeseci...
- Tako ispada, ali nema veze s vezom. Bilo bi ružno i sebično razmišljati na taj način. Ovo su strašne stvari koje se događaju i žao mi je zbog cijele situacije.
Odgođen je Euro, igra se sljedeće godine. Da se igralo ove, sigurno ne bi bio na kontinentalnoj smotri, sljedeće će možda biti?
- Vjerujte mi da ne razmišljam o tome. Sada mi je jedino na pameti da se oporavim i da počnem s treninzima. Nema smisla razmišljati toliko unaprijed jer da tako to radim, onda bih prije mjesec dana maštao o tome kako ću u lipnju ići na Euro. Sada sam ozlijeđen, a Euro je odgođen. Idem dan po dan pa ćemo vidjeti kamo će nas to odvesti.
Dan za terapiju
Kako se vi čuvate od koronavirusa? Pratite li upute stručnjaka?
- Naravno da pratim situaciju i držim se onoga što stručnjaci govore, ali i onoga što su nam rekli u klubu. Mislim da je Dinamo sjajno reagirao nakon što je poslao igrače i djelatnike u svojevrsnu izolaciju. Svi su dobili programe za trening, čak i videosnimke kako da se trenira. I sada svi čekamo da to prođe.
Što radite u ovo teško doba, čime se bavite, kako vam prolaze dani, imate li kakav hobi?
- Meni je uglavnom cijeli dan baziran na trening i terapiju. Tako da više manje cijeli dan mi je posvećen što boljem oporavku.
Kako je živjeti bez sportskih događaja, bez sporta, nogometa?
- Teško. I bez koronavirusa mi je bilo teško gledati suigrače na televiziji, sada nam je svima tako. No, jedino normalno je bilo ugasiti sport. Ne možeš igrati bez navijača, a koncentracija većeg broja ljudi je opasna. Ljudski život je važniji od svake zabave pa i sporta.
Čujete li se sa svojim suigračima, o čemu pričate, kako oni ubijaju vrijeme, plaše li se koronavirusa, plašite li se vi?
- U redovitom smo kontaktu. Dečki treniraju po programima i vidim da im je dosadno. Nisu navikli na ovakav način. Pa mi smo cijeli život u grupama, treninzima, putovanjima… I sada moramo biti sami. Nije to psihološki lako prolaziti i vjerujem da im je teško.
Brzo ću se vratiti
Mislite li da će vam karijera nakon povratka od ozljede biti isto tako uspješna kao što je bila do tada? Što mislite koliko će vam vremena trebati da se nakon povratka vratite u onu formu koja vas je dovela u reprezentaciju?
- Znam da puno ljudi misli da se nakon ovakvih ozljeda igrači teško vraćaju isti i da im puno treba da se vrate tamo gdje su bili. A ja za sebe baš mislim suprotno, mislim da ću se jako brzo vratiti u formu u kojoj sam bio i uživam svaki dan u oporavku jer znam da sam jedan dan bliže povratku na teren - zaključio je Dino Perić.