Šahtarovi navijači naviknuli su na glamur Lige prvaka, na najveće utakmice, sve ispod toga nije ima primamljivo. Pogotovo ne u Harkivu gdje se euforija oko najboljeg ukrajinskog kluba i ne osjeća previše. Teško ćete, osim prije utakmice, vidjeti navijače u dresovima i sa šalovima, večer prije dvoboja s Dinamom stadion je bio, praktički, u mraku, osvjetljen tek toliko da igrači mogu trenirati i da UEFA-ine službe mogu odraditi ono što je nužno.
Inače, zanimljivu nam je priču o Šahtarovim navijačima ispričao ukrajinski kolega Vadim Skičko. Naime, najvatreniji navijači, Šahtarovi ultrasi, nisu s klubom baš u najboljim odnosima. Problemi su krenuli u vrijeme rata. Dakle, da bi mogli ući na Donbass Arenu u Donjecku, ali i na gostujuće utakmice, navijači su morali ostaviti u klubu sve osobne podatke da bi mogli kupiti ulaznicu, a ti podaci su se prije toga provjeravali.
Međutim, kad je krenuo rat postoji sumnja da su ti podaci došli u ruke drugoj strani, koja ih je koristila za prijetnje tim ljudima, pa su mnogi morali napustiti Donjeck. Naravno, ti su ultrasi izgubili povjerenje u dio klupskih dužnosnika (možda ti podaci u krive ruke nisu došli slučajno) pa sad ne žele ponovno davati klubu svoje osobne podatke, koji su nužni da bi pratili Šahtar na gostovanjima. Zato ih na njima i nema, odnosno, ako i idu prate utakmicu s nekih drugih tribina, a ne iz gostujućeg sektora. Nakon tih prijetnji i bijega iz Donjecka, velika većina njih ne želi ni čuti za suradnju s klubom po tom pitanju...