Odluka Ryana Giggsa da Garetha Balea pozicionira na desno krilo, a ovaj “drži ruke u džepovima” kad Hrvatska krene u napad, otvorila je autocestu Perišiću i povremeno Kramariću te više od ičega obilježila taktički aspekt utakmice. Perišić je bio junak, a Bale se hvatao za glavu, sa samo ponekim udarcem kad bi se “ukazao” kao centarfor.
Kako kombinirati i stvarati šanse, a ujedno spriječiti dva jaka aduta rivala - ofenzivnu tranziciju i skok igru - bili su najveći zadaci pred Zlatkom Dalićem. Izvršeni su odlično, sve do završnice kad se dogodilo nekoliko loših stvari.
S naglaskom na Perišića i Kramarićevo uvlačenje u igri, gdje je Andrej demonstrirao koliko nogometaški donosi i razvlači spore stopera, što nije okrunio golom iako je gotovo s lakoćom ulazio u prilike, Kockasti su obavili gro napadačkih zadataka. Čvrstinom u sredini, kolosalnim Modrićem i dobrim ađutantom Kovačićem, unatoč neuvjerljivom Brozoviću, držali su Wales u hibernaciji. Tek ponekad bi sijevnuo pokušaj kontre, nemoguće je bilo očekivati da neće nikad, a Livaković je zaustavio sve što se moglo.
I to nije sve. Kad bi Velšani samo u nešto većom broju zagazili prema našim vratima, Vatreni bi im “prodali“ kontru, oružje koje nam je i dalje najjače, no koje bi zacijelo bilo još ubojitije da Kramarić u nekim situacijama potisne bespotrebno soliranje i loptom posluži suigrača u boljoj poziciji, poput jučer Pašalića. Kako god, naivno je od Walesa da mu Hrvatska kod 0:0 napravi protunapade, ali to je njihov problem…
Konačno, u jakoj i bitnoj utakmici Hrvatska nije primila pogodak iz prekida, nije bilo ni panike, inzistiranje na treninzima na tim standardnim situacijama dalo je rezultat. Premda je Wales puno polagao na Vaulksa snimivši muke Hrvata čak i kod auta.
Potrošnja energije
Ryan Giggs ofenzivni red nije revidirao samo pozicijom Balea, koji u reprezentaciji inače najčešće igra centarfora, izostavio je Brooksa što se također pokazalo promašajem. Dojam je da je Vaulksa postavio na teren samo zato što daleko baca aut… Šifra Knudsen, instalirana u Nižnom Novgorodu na osmini finala SP-a s Dancima i potvrđena na Wembleyju u studenom, nije mu prošla. Ovaj put Dalićevi momci bili su pripravni. A Brooks je, ulaskom, konkretizirao njihovu igru...
Problematična zbivanja po Kockaste počela su se događati u finišu utakmice. Pašalić je ušao umjesto Brekala na desno krilo, što mu nije prirodna pozicija, a Dalić, kad se već odlučio izvući napadača Wolfsburga nije imao klupi imao ni jednog bočnog ofenzivca. Badelj je zamijenio Kovačića, Modrić počeo gubiti dah i igra je tonula. Kontre su i dalje radile, ali defenziva je bila sve poroznija i umjesto sigurne pobjede strepili smo do kraja. No, Livaković je sačuvao koncentraciju i visok nivo.
Teško vrijeme utjecalo je na dinamiku, a potrošnja energije bitan je razlog što nisu do kraja uspjeli držati sustav i postulate igre koje su zacrtali. No, s malo “šaranja” ipak je sačuvana pobjeda, što je daleko najvažnije. Činjenica je, Hrvatska je bila bolja od Walesa za više od jednog gola koliko je zapisano na semaforu.
