Izgradnja nove Kantride kreće krajem godine, Rijeka iduće sezone igra u Puli?

Ako se nova Kantrida ne počne graditi do kraja ove godine, pitanje je kada bi se uopće opet mogla dogoditi prigoda (tj. osiguran novac) za novi pokušaj jer financijski planovi svake ozbiljne kompanije i njene fondacije rade se barem godinu dana unaprijed, a za 2014. sredstva su osigurana.

Rijekin predsjednik Damir Mišković to je dosad istaknuo barem desetak puta, a prošloga je tjedna na kolegiju riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela po prvi put istaknuto kako postoje realni izgledi da se sa gradnjom stadiona krene krajem ove godine, a s gradnjom klupskoga kampa na Rujevici već ovoga ljeta. Navijači su oduševljeni, spremni biti nomadi dok ne dobiju svoje novo komforno zdanje, ali ih zanimaju odgovori na to koliko bi gradnja novoga stadiona u Portiću 3 trajala i gdje bi Rijeka za to vrijeme igrala?

Prošle srijede, poslije kup-utakmice Istre 1961 - Rijeka u Istri, o tome smo razgovarali sa Rijekinim predsjednikom Damirom Miškovićem. Oduševljenim svime što je doživio i vidio u Puli i na Drosini.

- Predviđeno vrijeme gradnje novoga stadiona je od godinu do godinu i pol dana. To je najbolja procjena koja se može dati - govori Mišković. - Ne, nismo još odlučili gdje ćemo igrati za to vrijeme premda su Istra 1961 i stadion Aldo Drosina jedna od realnih opcija. Od ljeta bi mogli imati kamp na Rujevici i uvijek znati gdje ćemo trenirati, za stadion još nije pala definitivna odluka.

Zašto je Drosina jedan od realnih mogućnosti vidjelo se na kup-susretu, ne samo zbog (relativne) blizine dvaju klubova, tj. gradova.

- Rijeka i Istra još su jednom svima pokazale kako u smislu kulture navijanja i ponašanja na stadionu mogu, trebaju biti putokaz HNL-u i hrvatskome nogometu. Kada se dogodi neka negativa onda se to tjednima povlači i provlači kroz medije. Mislim da je red isticati i ovu pozitivu! Sportski naboj, važnost rezultata i regionalni rivalitet bili su golemi, a dvije regije, primorska i istarska pokazale su kako se navija, kako se ponaša i kako se ugošćuje neovisno o tome što su im sportske želje i ambicije, logično, bile posve oprečne, a ulog na travnjaku vrijedan finala Kupa. Ambijent je cijeloga dana bio savršen da bi kulminirao na samome stadionu, na samoj utakmici. Najprije se nikad duža i brojnija karavana automobila satima prelijevala kroz Učku, od Rijeke prema Puli i sve je bilo savršeno civilizirano, sportski. Onda sat-dva prije utakmice dođeš pred stadion i uživaš u fluidu iščekivanja sportskog praznika. Sa jedino i isključivo pozitivnom energijom Istrijana i Primoraca. Pa se popneš na tribine Drosine, a tamo sedam tisuća ljudi priredi ambijent iz snova i ne trebaju im ni ograde, ni žice, ni kavezi. Nikakva "opsadna stanja" jer su ljudi došli navijati za svoje - poštujući druge! I Riječani i Istrijani, uopće nije bitno, ne radim tu apsolutno nikakvu razliku jer za Kvarner i za Istru kažem - naša regija. Vidjeli smo u Puli kako se to radi kad su i naboj i rivalitet do neba, ali je i civiliziranost jednako takva. Možemo pričati o rivalitetu no ne možemo o negativnim tenzijama. U što smo se još jednom uvjerili mi iz klupske delegacije (baš kao i kolege iz Istre 1961 tjedan dana ranije kod nas na Kantridi). Gostoljubivost, doček, gledanje same utakmice, komentari (još vrući) nakon samog susreta... Bez ikakve negativne energije ili tenzija. To su Istra i Rijeka, to je ono kako bi uvijek trebalo biti svugdje kada igraju naši klubovi.

Mišković je zaključio:

- Svatko se ogrnuo svojim bojama i navijao za svoje, ali bijelo-plava i zeleno-žuta nisu se samo sučelile u nadmetanju tko će biti bolji na travnjaku tj. glasniji na tribinama nego i ispreplele u kulturi navijačkoga ponašanja. Hvala još jednom i Istrinoj Upravi baš kao i Istrinim i našim navijačima. Da, Pula ostaje opcija, moguće je da se sa kolegama iz Istre 1961 dogovorimo o tome da igramo kod njih dok se Kantrida bude gradila baš kao što su oni bili na Kantridi dok su gradili Drosinu!