U ovom prijelaznom roku prštale su ponude za mlade Hajdukove igrače, prodan je Ante Palaversa za veliki novac u Manchester City i još ostaje na Poljudu, za Domagoja Bradarića odbijene su ponude kao i za još niz igrača.
Idealan je stoga trenutak za razgovor s Hajdukovim šefom Akademije Krešimirom Gojunom, koji zasluge ne pripisuje sebi, nego sustavu koji je postavljen u klubu. Osim toga, Gojun je u intervjuu odgovorio na još niz pitanja, među kojima je prvo bilo ono još nerazjašnjeno nakon rastanka Hajduka s bivšim trenerom Zoranom Vulićem.
Je li Krešimir Gojun baš toliko moćan kako je ustvrdio Zoran Vulić kazavši da baš vi stojite iza njegove smjene?
- Ne znam što bih rekao na to. Ako je voditelj Akademije moćan da smjenjuje i postavlja ljude… Mislim da to ne postoji ni u jednom sustavu, pa tako ni u Hajduku. Ne bih to više ni komentirao. Meni je to, neću reći, smiješno pitanje. Sustav jasno funkcionira. Zna se tko odlučuje i tko donosi poteze. To su predsjednik Uprave i sportski direktor, sigurno ne direktor Akademije.
Dobro, koliko ste vi onda važni u Hajduku kao direktor Akademije?
- Odgovorio bih otprilike na sljedeći način. Svaki sektor unutar kluba je bitan da bi sustav funkcionirao. Tako je i sa sektorom Akademije. Ako se radi o nekom dugoročnom projektu, a to je projekt razvoja mladoga igrača, čemu Hajduk teži, onda je sigurno jedan od bitnijih faktora i Akademija. Nemamo mi moć za smjenjivanje, ono što mogu jest utjecati na kadar i trenere unutar Akademije, a sigurno ne na trenere prve momčadi.
Koliko ste zaslužni što na klupi prve momčadi Hajduka gledamo trenera Sinišu Oreščanina, on ima vaše veliko povjerenje, pretpostavljamo i podršku?
- Zaslužan sam utoliko da sam ga doveo u sustav. Trener Oreščanin prije svega ima ljudske kvalitete i apsolutno ima kvalitetu da bude prvoligaški trener, pa i u Hajduku. To je moj stav. Budući da ga dugo poznajem i znam kako čovjek radi, kako razmišlja i ako je dugoročni projekt u Hajduku, a jest, te da gro prve momčadi bude sastavljen od domaćih igrača, ako je to jedino održivo, a jest u našim okolnostima, onda je sigurno trener Oreščanin jedan od najboljih izbora u ovom trenutku.
Apsolutno zadovoljan
Kolika je vaša zasluga za izrastanje Bradarića, Palaverse, Nejašmića…?
- Ne bih pričao o svojoj zasluzi. Isto kao što je trener Oreščanin neki dan na press konferenciji nakon Osijeka rekao da se uvijek traži tko je zaslužan i ljudi se počnu isticati ‘ja sam zaslužan za ovo i ono’. Svi mladi igrači, pa tako i Palaversa i Bradarić izlaze iz sustava. Unutar sustava postoji određeni broj ljudi koji s njima radi svakodnevno. Nije bitan pojedinac, nije bitan Gojun, niti je bitan pojedinac-trener kao trener. Bitni su ljudi koji konstantno rade s tim mladim igračima. Ima tu fizioterapeuta, kondicijskih trenera, psihologa, pedagoga i tako dalje. I čistačice i kuharice koje se svakodnevno brinu o igračima. I kad imate sustav koji funkcionira kvalitetno, onda ta djeca izlaze. Nebitno je da li je Gojun za nešto zaslužan. Mene možete pitati eventualno jesam li zaslužan za sprovođenje sustava i njegovo postavljanje unutar Akademije. A sad, tko je više ili manje zaslužan… Rekao bih da smo jednako zaslužni kao i roditelji koji dobro odgajaju tu djecu. Cijeli tim se brine o njima, svi guramo u jednom smjeru i želimo da mladi igrač, odnosno što više njih, dođe do prve momčadi. To je naš cilj.
Jeste li zadovoljni radom Hajdukove Akademije u kojoj ste već dvije i pol godine?
- Apsolutno jesam. Naravno da sam zadovoljan. Mogao bih argumentirati sa stotinu stvari zašto je to tako, ali bi to predugo trajalo. Ali mislim da ne postoji nijedan argument da ne budem zadovoljan. Može li to biti bolje? Uvijek može biti bolje. Ali moramo kazati da od ljeta 2016. godine kada smo došli i dalje radimo u istim uvjetima u kakve smo došli. Da biste napravili još jedan, dodatan iskorak, potrebno je i ulaganje u infrastrukturu, u još kvalitetnog trenerskog kadra, potrebno je i ulaganje u igrače. To su tri glavna segmenta, i ako ih ostvarimo, možemo biti još bolji. Ali s obzirom na uvjete u kojima radimo, ja sam poprilično zadovoljan kako stvari funkcioniraju. A mislim da se to i vidi.
U Kupu nisu posrtaji
Kako objašnjavate posrtaje triju kategorija u Županijskom kupu?
- Da sam na vašem mjestu, ja bih to gledao zašto je ove godine sustav tako postavljen da se Kup igra na takav način. Sustav igranja kup-utakmica bio je nejednak, mi smo odigrali puno više kvalifikacijskih utakmica od drugih konkurenata po županijama, a to nema nikakve logike, da za sve nisu ista pravila, posebno zbog količine utakmica u kratkom razdoblju i s obzirom na to da dajemo puno igrača u reprezentativne selekcije. Za mene to nisu posrtaji, jer smo samim plasmanom u finale Županijskog kupa izborili plasman u regionalni kup, a taj smo regionalni kup osvojili s obje kategorije te se plasirali u četvrtfinale Hrvatskoga kupa za pionire i juniore. Kadeti su ispali na tom putu, ali ako pogledate, nismo mi jedino kiksali.
Ima li u Hajdukovu pogonu novih talenata koji mogu naslijediti današnje i donijeti još bolje rezultate?
- Ono što je bitno za ljude je da znaju jest da sustav funkcionira. Neću pojedinačno o igračima. Imamo veliki broj igrača koji participiraju po reprezentacijama i ima ih koji su u nacionalnim vrstama nositelji i imaju kvalitetu. Oni se dalje školuju unutar Akademije, dalje rade. Imamo popriličan broj igrača koji obećavaju, ali s obzirom na to da su još u fazi razvoja, ne bih rekao koliko je to točno, ali moje nekakvo predviđanje je da Hajduk neće imati problema u nadolazećem razdoblju po pitanju mladih igrača, odnosno transformacija iz juniora u drugu momčad, a onda iz B momčadi u prvu ekipu, što je nekakav konačni cilj.
Juniori kao B momčad
Što ste kao šef Akademije najviše mijenjali na Poljudu u odnosu na stanje koje ste zatekli?
- Imali smo jasnu viziju što želimo napraviti, a želimo razvijati igrače. Mislim da su se zbog nekih otegotnih okolnosti, ponajviše financijskih u kojima je Hajduk bio nekada, možda radile neke stvari koje za razvojnu priču mladoga igrača nisu dobre. Jednostavno, razvojne stepenice nisu bile dobro posložene. Juniori su igrali regionalnu ligu, a B momčad je igrala Treću ligu Jug koja objektivno, za igrače koje treba razvijati za prvi sastav, nije dobar podražaj. Imali smo jasnu viziju što želimo napraviti od prvoga dana te jasnu viziju po kategorijama. Prebacivanje mladih igrača što ranije u što teže uvjete, odnosno stavljanje ulaznih juniora u nacionalnu ligu, nema nijedan klub u Hrvatskoj. Naše juniore 70 posto čine ulazni juniori, a to javnost možda dobro ni ne razumije. Naša prva juniorska momčad je zapravo B momčad. To je, ponavljam, naš cilj, da što mlađe igrače guramo u teži podražaj. Jer da bi igrač napredovao, vi njemu morate otežati put napretka, a ne mu podilaziti. Trebate ga stavljati u što teže okvire da on nauči preskakati prepone, što se kaže. Onda samo dižete letvicu, a oni koji su najizdržljiviji, oni dođu do prve momčadi. I mi smo od prvoga dana imali jasan cilj i viziju što želimo napraviti, to smo i napravili, i sada mi je baš gušt doći na trening B momčadi. U ovom trenutku u drugoj momčadi imamo 16 reprezentativaca. E, sad vi meni recite, kada radite takvu selekciju i kada najbolji dolaze do druge momčadi, koja je vjerojatnost da netko od njih neće uspjeti doći do prve momčadi? Ako imate koncentraciju kvalitete i još k tome težite da vam B momčad bude između 17 i 20 godina. Pa tako jedan Mario Vušković igra praktički drugu polusezonu za B momčad kao ulazni junior.
Koliko je u ovom trenutku Hajdukova škola po radu blizu Dinamovoj za koju svi kažu da je najbolja, a i vi ste u njoj radili? U čemu je Dinamo danas u prednosti, a u čemu Hajduk?
- Dinamo nije ni u kakvoj prednosti. Odgovorno tvrdim da smo mi u ovom trenutku najbolja razvojna škola u Hrvatskoj za mlade igrače. Ono gdje je Dinamo u prednosti, to je svakako infrastruktura, uvjeti za rad i vjerojatno više ulažu novca u akademiju. Mi znamo u kojem segmentu sebe još možemo poboljšati, detektirali smo gdje možemo napredovati. Ali što se tiče samoga rada unutar Akademije i stručnog kadra, trenera, odgovorno tvrdim da smo trenutno najbolja akademija u Hrvatskoj.
Spominjali ste već infrastrukturu, po tom pitanju Hajduk zaostaje… Koliko je ona zapravo važna? Istina, u posljednje vrijeme su izgrađena dva mala terena…
- Ti pomoćni tereni su napravljeni i na njima treniraju najmanji uzrasti i Otvorena škola, a imamo i ženski nogometni klub unutar našega kluba. Ne treniramo samo mi na tim malim terenima. Oni su uglavnom za te potrebe. Što se tiče naših kategorija, mi i dalje treniramo svi na jednom terenu s umjetnom travom. Infrastruktura i tereni su možda i ključni za daljnji napredak, jer ćemo u jednom trenutku doći do zida i tapkati. Vjerujete mi, kada 220 djece trenira na samo jednom terenu, samo organizacijski je već to zahtjevno, a kamoli kvalitativno.
Jesu li roditelji i menadžeri zadovoljni kako se radi u Akademiji?
- Za menadžere mi je manje bitno.
Od 2016. bez odlazaka
Spominjemo to da se ne bi ponovili slučajevi Baturine i Vasilja…
- Pa Baturina nije bio u Hajduku, bar dok sam ja tu. On je bio u Splitu, nije iz Hajduka otišao u Dinamo. Zašto je on izabrao Dinamo, to je njihova privatna stvar, ali nije otišao iz Hajduka. Što se tiče Vasilja, on je u ljeto 2016. bio na odlasku iz Hajduka, nije želio produžiti ugovor. Priča je duboka, otac je bio razočaran s odnosima prije i jednostavno je rekao da on više nikada neće potpisati za Hajduk. I to je bilo to. Od tog trenutka, a to vrlo bitno znati, od ljeta 2016. nijedan igrač koji je nama bitan, koji je po našoj procjeni za Hajduk, nije otišao iz kluba.
Ajmo na jedno aktualno pitanje… Je li istina da vam je Dinamo preoteo mladoga lijevoga beka Makedonca Antonovskog?
- Nije. Mi skautiramo dosta igrača, a Antonovskoga smo skautirali zbog pozicije koju igra, ali Dinamo ga nam nije preoteo. On je igrač kojega smo htjeli dovesti, ali ne pod okolnostima u kojima je on otišao u Dinamo. Opet kažem, ono što mi nudimo ovdje je sigurno najkvalitetnija razvojna priča za mladoga igrača. Međutim, kada krene ona druga strana, a to je financijska, često puta ne možemo pružiti ono što netko drugi da. Skautiran jest, ali nam nije preotet. Skautiramo još dosta igrača na toj poziciji, tako da imamo opcije koje su nam recimo prioritetnije.
Je li vam žao što bivši predsjednik Ivan Kos nije više u klubu, on vas je doveo?
- I to ću pokušati malo razjasniti. Meni je žao kada bilo tko dobije otkaz. Normalno da mi je žao da ljudi koji su krenuli s nama u neku priču više nisu tu. Ali to je život. I život bez predsjednika Kosa u Hajduku ide dalje, tako će ići i bez Gojuna kada za to dođe vrijeme ili bez bilo koga. Mislim da mi u toj priči nismo najbitniji, najvažnije je da posložimo stvari i da klub može funkcionirati i bez ljudi koji su bili u sustavu ili koji će biti u sustavu. Ako vi maknete osobu A s neke pozicije i sustav se uruši, onda to znači da nije dobro postavljen u samom startu.
Kakva vam je suradnja sa sportskim direktorom Sašom Bjelanovićem?
- Suradnja sa sportskim direktorom Bjelanovićem je korektna, isto kao što sam prije imao suradnju s gospodinom Brancom. Sportski direktor obavlja svoje stvari koje treba, a ja se držim svojih. Upiremo svatko u svoje i pokušavamo nametnuti da to bude što bolje.