Tomislav Obradović ima jednostavni ritual: svako jutro uz kavu prvo pročita Sportske novosti, pa ode na internet i pogled kakve su vijest iz afričkog nogometa. Trener koji je u Hrvatskoj radio kao pomoćnik Josipu Kužeu, Srećku Bogdanu, Anti Čačiću… u Ruandi je 2,5 godine bio izbornik U-20 reprezentacije s kojom je napravio najveći uspjeh u povijesti te zemlje. Jedan gol dijelio ih je od plasmana na Svjetsko prvenstvo. Inficirao se afričkim nogometom i vrlo rado govori o njemu.
Budući da Vatreni na otvaranju Mundijala idu na Nigeriju, pitali smo ga koliko ona danas vrijedi.
- Pojedinačno vjerojatno dosta, ali kao momčad mislim da nemaju kvalitetu na svjetskom nivou. Zašto to tvrdim? Imaju previše istih igrača, s jednakim karakteristikama. Hrvatsku ne mogu pobijediti. Niti u jednom segmentu igre. Ni tehničkom, ni taktičkom, ni organizacijskom, niti u bilo kojem smislu. Bez podcjenjivanja, smatram da smo za njih predobra ekipa - odmah je “udario” konkretno, bez okolišanja.
Prva je drugačija
Mnogi kažu da je ključna baš ta utakmica s Nigerijom, kao da postoji mali strah od njih? Je li opravdan?
- Mislim da nije. Naravno da je uvijek pred prvi susret pritisak, da postoji nervoza. No, vjerujem da su naši igrači svjesni da su bolji. Normalno, deplasirano bi bilo reći da ćemo ih matirati lijevom rukom jer nogomet je takva igra u kojoj se svašta može dogoditi, zato treba biti oprezan. Ali siguran sam i uvjeren da smo u velikoj prednost. Ući ćemo ozbiljno i angažirano, ako to bude tako, ne dajem Nigeriji ni jedan posto šanse. Jedino kako nas mogu zaskočiti je ako počnemo srljati pa nam zaprijete iz kontranapada jer oni su takvi igrači, motorični, hitri. Ali mislim da nećemo ići na njihov mlin, moramo držati loptu, čekati i igrati svoj organiziran nogomet jer smo bolji, discipliniraniji, jači na lopti, kvalitetniji jedan na jedan…
Francuska škola
Nigerija spada u vrh afričkog nogometa, ali po čemu je specifična? Kako je komparirati s Ganom i ostalim tamošnjim velikanima?
- Zapadna Afrika, gdje su Gana, Nigerija i Obala Bjelokosti, čini perjanicu nogometa na tom kontinentu. Većinom je to francuska škola, oni su dovoljno dugo tamo. Njihov problem nije nikakva nedisciplina. Gotovo svi su vrlo moćni, okretni, ali za veći rezultat nedostaju im određeni profili igrača. Imaju jako puno defenzivnih veznih jer su čvrsti, fizički dominantni, kao što posjeduju i brza krila. No, Nigerija nema kreativne igrače ni prave stopere. To je naša šansa jer to su ključni segmenti, organizacija igre i defenziva. U tome nam ne mogu parirati.
Gana posjeduje Ayewa i više španera…
- Takvi se igrači rađaju. U Africi su takvi uglavnom u arapskom svijetu, Egipat, Alžir…
Neki europski klubovi se oslanjaju na stopere iz Afrike.
- To su u pravilu igrači koji odrastaju u Europi. Kod njih je takav stil života, opušteno, lagano, za sve ima vremena, a pozicija stopera traži izrazito da se bude energičan, pravodoban, koncentriran… zato imaju problema. Nema baš afričkih stopera u top klubovima.
Poput Njemačke
Radili ste u Ruandi, kako iz njezine perspektive izgleda Nigerija?
- Kao Njemačka u Europi. Prvo, to je mnogoljudna zemlja, što popisanih, što nepopisanih ima ih 300 milijuna. Jako puno njihovih igrača kao mladi odu u Europu.
Može li se Nigeriji dogoditi kao Kamerunu koji je došao na SP u Brazil razmontiran, igrači su bili nezadovoljni jer im savez nije htio isplatiti premije.
- Mislim da je to nemoguće. Najveća prednost Nigerije je što su mlada ekipa, a mladi tako ne razmišljaju. Ovi stariji su premazani svim mastima, već su sto puta bili prevareni, pa se nisu dalje dali varati. Ne znam koliko je ljudima kod nas poznato, ali ja sam se tamo susreo s fenomenom da igrači traže premije prije utakmice, a kamoli prije prvenstva. No, ovi Nigerijci neće raditi bojkote jer će ti dečki igrati za svoju promociju.
U tom času gledali smo Leicester na televiziji, Ndidi je bio na terenu, u Arsenalu je Iwobi, u Chelseaju Moses, imaju poznatih igrača u ofenzivi.
- Usporedite sve njih koje su im karakteristike? Svi su slični i brzi, dobri unutar jednog kolektiva. Ali gdje su im plemeniti igrači?
Nigerija je znala proći skupinu na svjetskim prvenstvima, jesu li tada Orlovi bili jači?
- Sigurno. Argentina i Hrvatska su favoriti. Hrvatska je, po meni, među četiri najbolje ekipe na svijetu, iako jasno rivala treba uvijek respektirati.
Kakav je vaš dojam o afričkom nogometu?
- Ide naprijed. Njihova su nacionalna prvenstva zanimljivija, ti su igrači odrasli na ulici.
Ogromna razlika
Radili ste u Africi s mladim igračima, 18-19 godišnjacima, a isto tako prije ste trenirali u Hrvatskoj mlade igrače, pa i neke sada zvijezde kao što su Modrić i Ćorluka. Možete li usporediti kad ste ovdje dobili u ruke 18-godišnjake i tamo?
- Ogromna je to razlika. Tamo klubovi nemaju škole nogometa, dječaci se razvijaju u običnim školama, profesor tjelesnoga napravi sebi klub, i to je to. Kod nas dobiješ igrača koji je tehnički vrhunski osposobljen. Mi ponekad zbog našeg mentalnog sklopa zanemarujemo motoričke i brzinske sposobnostima. Ja sam se u Ruandi u reprezentaciji morao baviti osnovnim stvarima, učio sam ih primopredaju lopte. Ali zato u Gani, Nigeriji, Kamerunu selekcioniraju djecu sa 10 godina, da bi sa 12 otišli u Europu. To je čisti biznis. No, jednostavno je raditi zato što svi žele, hoće, svi sanjaju Europu, a u bilo kojem poslu ključna je volja. Možeš ih gaziti koliko želiš, oni će te slijepo slušati, u tebi i u nogometu vide izlaz ih tog svog svijeta koji je takav kakav jest.
Na kraju je rekao da očekuje veliki rezultat od Hrvatske u Rusiji. A poznaje li Zlatka Dalića?
- Najviše iz Hrvatske lige, kad sam bio u Interu radio je u Varteksu, zasad je sve super napravio. Mislim da preferira napadački nogomet koji dokazuje kreativnost trenera, a koliko se zna zatvoriti, jer defenzivni dio je isto jako bitan, vidjet će se. Za veliki rezultat moraš imati vrlo kvalitetnu defenzivu.