Dok je velika većina svjetskih sportaša već danima u karanteni, Nikola Vlašić (22) danas će u Moskvi istrčati na teren. Njegov CSKA igra protiv Ufe, peta momčad ruskog prvenstva dočekuje osmoplasiranu.
Doduše, teško je reći da su Vlašić i suigrači favoriti u ovoj utakmici, jer proljetni su dio sezone otvorili s iznimno mizernim predstavama - jedan bod u dva kola, ali i bolno ispadanje u četvrtfinalu Kupa.
U produžetku ih je nadjačao Spartak (3:2), gradski rival i najveći mogući suparnik “vojnog tima”. Za navijače bolniji poraz ne postoji...
Daleko od mogućnosti
Teško je zato reći da hrvatski ofenzivac s radošću čeka današnju utakmicu, iako sportaši u Rusiji još uvijek imaju privilegij igrati nogomet, i to pred navijačima, mada je i tamo već počelo zatvaranje tribina pa će Soči i Krasnodar danas igrati bez publike. Uglavnom, oni koji su imali priliku pogledati te tri utakmice CSKA-a vidjeli su potpuno izgubljenu momčad koja je zapala u teško objašnjivu krizu. Prije godinu i pol dana ti su mladi igrači u Ligi prvaka dva puta na koljena bacili veliki Real Madrid, najavljujući golem potencijal iznimne momčadi. Po svakoj nogometnoj logici ta mlada momčad - koja je ostala na okupu - trebala je rasti i sada već biti ozbiljan suparnik moćnog i posloženog Zenita. Međutim, Čalov, Ahmetov, Obliakov, Sigurdsson, Bistrović, Vlašić... danas su daleko od izdanja koja su pokazivali prije 18 mjeseci iako nitko od njih nema još ni 23 godine.
Momčad koja je po Vlašićevu dolasku u Moskvu oduševljavala brzim i agresivnim nogometom kratkih paseva pretvorila se u one najneuglednije engleske niželigaše koji duge paseve ne koriste samo kad loše zahvate loptu. Ne postoji igrač u zadnjoj liniji koji traži igru i otvaranje napada kroz kratka, brza i točna dodavanja. Zato CSKA ovog proljeća igra potpuno negledljiv, dosadan i predvidljiv nogomet u kojem suparnici bez problema čuvaju svoja vrata. Po pitanju obrane stanje je u momčadi još gore jer nema utakmice u kojoj barem trojica suparničkih igrača kombinirano ne naprave pet zicera, a onda na to još dodajte cijelu nisku grubih pogrešaka koje potom završe penalima za suparnike ili crvenim kartonima.
Pogubljeni konci
Ruski mediji jasno ukazuju na to da je momčad potpuno izgubila samopouzdanje te da je inače hvaljeni trener Gončarenko negdje pogubio sve konce. I to je, po njima, ključni razlog zašto su ti talentirani, ali i vrlo mladi igrači upali u krizu neprimjerenu njihovim mogućnostima. Vodstvo kluba iznimno je nezadovoljno svime što se događa u svlačionici, sportski direktor navodno je već smijenjen, a ista sudbina čeka Gončarenka, posebno ako u nedjelju momčad ne uzme sva tri boda.
Nikola Vlašić
Stoga je jasno da i Nikola Vlašić u Moskvi proživljava teške dane. U gotovo 300 proljetnih minuta uglavnom je bio odsječen, bez prave prilike da pokaže ono što svi znamo da može. Gončarenko ga drži dosta visoko jer računa da će ako je bliže golu riješiti utakmicu, a očito ne shvaća da je Nikola igrač ritma i da nikad neće biti napadač koji na utakmici vreba svoj trenutak za pogodak. Ako nije u ritmu i često s loptom, Nikola teško na pravi način pali svoje turbine. S druge strane, Gončarenko je očajan jer je Čalov zabio tek pet golova, a govorimo o sjajnom napadaču za kojeg je klub ljetos odbio 20-ak milijuna eura, koliko je na stol stavio jedan engleski klub. A kako ostali igrači golgeterski praktički ne postoje, Gončarenko jedinu nadu vidi u Vlašiću, koji je ipak zabio sedam prvenstvenih golova, koje je osnažio s četiri asistencije. Na Gončarenkovu žalost, CSKA trenutačno igra toliko loš nogomet i nema tog igrača koji bi sam mogao pokrenuti izgubljene suigrače. Koliko god da je Vlašić po svim relevantnim pokazateljima najbolji igrač ruskog prvenstva...
Zabio tri važna
Da stvar bude gora, koronavirus je oduzeo Vlašićevu mogućnost da osmijeh na lice vrati kroz reprezentaciju, u kojoj već neko vrijeme igra posebno inspirirano i s pregršt samopouzdanja. U kvalifikacijama je Nikola zabio tri iznimno važna gola te je bio jedan od ključnih igrača u pronalaženju puta koji nas je odveo na Euro.
- Grozno je to što nam je propao turnir u Kataru, jer toliko se veselim svakom okupljanju Vatrenih, a i trebaju nam pripremne utakmice, kao i bildanje dobrog ozračja. A ne mogu ni zamisliti da bi se Euro mogao otkazati odnosno odgoditi - javio se Nikola prije nekoliko dana porukom.
Svjetsko prvenstvo u Rusiji nije vidio najviše zahvaljujući Samu Allardyceu, koji mu nije davao šansu u Evertonu, pa ga je Dalić izostavio s popisa putnika. Euro bi Nikoli trebao biti prvo veliko natjecanje, a i odmah bi došao u statusu važnog igrača Hrvatske. Jednog od najvažnijih...
Kako god, za sada se mora usredotočiti na CSKA i golemu krizu koju proživljava zajedno sa suigračima. Analizirali smo već koliko Gončarenko griješi što ga gura u napadački red, jer Nikola se najbolje osjeća kao vezni igrač koji se stalno pridodaje napadu. U takvoj igri ima puno prostora za individualne akcije, ali i za razigravanje suigrača, što je bila ključna prednost moskovske momčadi u vrijeme dok su “šamarali”, recimo, jedan Real Madrid.
Nikola u pravom izdanju jedina je šansa za CSKA. Samo jedna pobjeda mogla bi vratiti mir i zadovoljstvo u svlačionicu, barem dok se koronavirus ne probije do Moskve...
Je li Vlašić starter Vatrenih?
Od posljednjih pet kvalifikacijskih utakmica za Euro Nikola Vlašić u četiri je bio starter, a jednoj je ušao s klupe. U tih pet utakmica Hrvatska je zabilježila tri pobjede i dva remija, a Nikola je zabio čak tri pogotka. I to kakva tri pogotka! Naime, svaki je bio prvi koji je naša reprezentacija postigla na utakmici. U Slovačkoj i Walesu zabio je za 1:0, a u Rijeci protiv Slovaka za 1:1, vrativši nas u život. Raritet je što je sva tri pogotka zabio izvan kaznenog prostora, što doista nije često u današnjem nogometu, a poglavito ne u hrvatskoj reprezentaciji.
U sve četiri utakmice u kojima je startao Nikola je igrao desetku u sustavu 4-2-3-1. Odmah se vidjelo koliko uživa u toj ulozi, jer loptama su ga hranili Luka Modrić i Marcelo Brozović, tandem zadnjih veznih kojemu nije lako naći ravnog u svijetu reprezentacija. Na bokovima je pak imao brzance poput Perišića, Rebića ili Brekala, a ispred sebe stasitog i tehnički sjajnog Petkovića. U takvom okruženju Vlašić je imao puno lopti na utakmici - što je za njega iznimno bitno jer je igrač ritma - ali je imao i puno rješenja kad bi primio tu loptu. U CSKA-u kad igra polušpicu prije svega nema lopti, a onda ni pravih rješenja oko sebe.
Za razliku od Modrića, Rakitića ili Kovačića, koji na poziciji polušpice ne igraju svoj najbolji nogomet, Vlašić uživa u tom okruženju. Nikola je igrač koji sjajno barata loptom, a ne samo da se ne boji gustog okruženja i jakih duela, nego baš kroz njih traži način da ostvari prednost. Što mu je često polazilo za nogom.
Vlašića je posebno lijepo gledati u tandemu s Petkovićem, jer obojica su u reprezentaciju donijela svježinu, ali i stil igre koji ostali igrači nemaju i koji nam donosi raznovrsnost. Petković i Vlašić traže duel, vole gužve i u njima odlično surađuju. Također su odlični u čuvanju lopte, što suigračima daje vremena da se priključe napadu. Vlašić je uza sve to i iznimno brz igrač kojeg posebno krasi eksplozivnost, što dodatno ubrzava napade Vatrenih.
Sve to ipak ne znači da bi Vlašić bio siguran starter na Euru. Naime, u veznom su redu neupitni tek Luka Modrić i Marcelo Brozović, a za treću poziciju osim Vlašića kandidiraju Rakitić, Kovačić i Pašalić, te u nekim opcijama i Badelj. Hrvatska je srebro u Rusiji osvojila igrajući u formaciji 4-3-3, u kojoj su Rakitić i Modrić igrali pozicije osmice. Odluči li se Dalić za takav sustav igre, tek treba vidjeti je li mu prvi favorit i dalje dokazani svjetski rutiner Ivan Rakitić, koliko god imao lošu sezonu u Barceloni. U Chelseaju je pak odličnu sezonu kao osmica imao Mateo Kovačić, ali njegov je hendikep što u reprezentaciji nije pružao igre na očekivanoj razini, a ne može se reći da nije imao šansi. Vlašić je pak najbolje utakmice u karijeri odigrao kao osmica, ali otvoreno je pitanje je li zadobio i Dalićevo povjerenje na toj poziciji, jer ona ipak zahtijeva više nešto drugačijih obrambenih obaveza nego kad igrač igra desetku.
Ostane li pak Dalić vjeran sustavu 4-2-3-1 i na Euru, logično je razmišljati da je Vlašić prvi kandidat za poziciju polušpice.
Bez Eura teško će na ljeto otići u jači europski klub
Ljetos je Nikoli Vlašiću najvažnije bilo izaći iz ugovora s Evertonom jer ga tadašnji trener Marco Silva nije vidio kao startera. Znamo da je i osobno želio ostati igrač CSKA-a jer mu je u Moskvi bilo lijepo, a i osjećao je obavezu prema klubu koji mu je pružio veliku priliku za punu igračku afirmaciju. CSKA ga je na koncu otkupio za rekordnih 16 milijuna eura, ali Vlašić je pristao u ugovor ugraditi otkupnu klauzulu tešku čak 35 milijuna eura. Što je doista golem iznos za rusku ligu...
Iako je Nikola jesenas bio najbolji igrač lige, iako je blistao u dresu Vatrenih, jasno je da neće biti lako pronaći klub koji će ga platiti 35 milijuna eura. To nije velik novac samo za klubove koji su u Top 10 ili možda 15 financijski najmoćnijih, ali takvi ne kupuju igrače iz ruske lige. Kako to ide, mogao je ove zime osjetiti Dani Olmo, koji je usprkos sjajnoj jeseni i činjenici da je igrao za Španjolsku na koncu prodan za 20 milijuna eura plus bonuse. CSKA međutim bonusi ne zanimaju.
Zbog svega toga najrealnije je bilo očekivati da se Nikola pokuša nametnuti kroz Europsko prvenstvo jer znamo da tamo makar i jedna sjajna predstava drastično diže cijenu igraču. Budući da su male šanse da se Euro održi, jasno je da su male šanse i da Vlašić naljeto napusti CSKA. Što sigurno nije najbolje rješenje za njegov daljnji razvoj, jer Nikola je daleko najbolji igrač moskovske momčadi, a i ponajbolji igrač ruske lige, što je jasan znak da mu trebaju jače sredine i kvalitetnije utakmice da bi se nastavio razvijati na najbolji mogući način.
Zona Nikole Vlašića kao zaštitni znak
Napisali smo već da je Vlašić svoja tri gola za Vatrene postigao izvan kaznenog prostora, s nekih 17-18 metara udaljenosti od gola. Dva takva pogotka zabio je i prošlog ljeta za U-21 Hrvatsku na Euru za mlade. Vlašić puno radi na tom udarcu jer vjeruje da ih golman teško s te udaljenosti može braniti ako su dovoljno precizni.
Zanimljivo je bilo vidjeti Vlašićev učinak na pripremama CSKA-a. Na njima je zabio šest pogodaka, a čak četiri bila su iz “njegove zone”, s nekih 18-ak metara.