Kad nam je Nenad Bjelica po dolasku u Maksimir opisivao što bi trebao donijeti Emir Dilaver, rekao nam je da se radi o karakternom igraču, koji bi za šest mjeseci mogao postati kapetan Dinama. I, u dvije godine se Dilaver uistinu i prometnuo u jednog od vođa svlačionice, među one koji podviknu kad treba, koje se u kabini sluša s autoritetom.

Nije tajna da je Dilaver iznimno vezan uz Bjelicu, da su zajedno bili u Austriji, pa u Lechu, sad u Dinamu, pa se stoga nagađalo, kad je krenula priča oko smanjenja ugovora i kasnijeg Bjeličina odlaska, da će i Dilaver napustiti Dinamo. Između ostaloga, turski mediji spominjali su ga kao jednu od želja Bjelice kad dođe na klupu Fenerbahčea.

Trzavice su normalne

No, Dilaver je još u Maksimiru, sprema se za nastavak sezone i ulogu standardnog stopera i kod Igora Jovićevića. Kako je, dakle, on doživio sve to što se zadnjih mjeseci događalo u Maksimiru?
- Puno se pričalo o tome, ali sada je to iza nas i nema smisla vraćati se. Dogovorili smo se kako će kapetan prenijeti stav igrača, to je Ademi i napravio, i idemo dalje. Jedno je sigurno, nema zle krvi i nekih repova. Sve je dogovoreno i sada okrećemo novi list. Mi smo obitelj, da nismo ne bismo postigli ove rezultate. A u svakoj obitelj ponekad ima trzavica - reći će staloženo Dilaver, ne bježeći niti od pitanja o odnosu s Bjelicom i tom mogućem odlasku iz Dinama.
- Da, imam poseban odnos s Bjelicom i uvijek ću ga imati. Nažalost, nismo više skupa u istoj svlačionici, ali to je profesionalizam. Šefu želim puno sreće u nastavku karijere, jer ima kapacitet i znanje za velike stvari. To je pokazao gdje god je bio i radio.

Kad smo već načeli temu, Dilaver ima ugovor još godinu dana. Kakvi su mu planovi i želje, hoće li produljiti ugovor, jesu li ga iz kluba već zvali, razgovarali s njim?
- Vidjet ćemo što nosi vrijeme. Još uvijek imam važeći ugovor i maksimalno ću ga poštovati, jer ne znam drugačije. A onda ćemo sjesti i vidjeti kakva su razmišljanja kluba, kako ja gledam na stvari i pronaći zajednički jezik. Ne treba razbijati glavu time, jer nas čekaju teške stvari ove jeseni. Od kvalifikacija za Ligu prvaka, kraja prvenstva, početka nove sezone...
Evo, krenuli su napokon normalni treninzi čitave momčadi, kakvi su dojmovi o nogometu o doba korone, po strogim pravilima?
- Odlično! Mislim da je nama najteže bilo psihološki izdržati tu stanku. Doma smo, treniramo sami prema programima koje smo dobili, ali zapravo nitko ne zna kada ćemo se vratiti staroj rutini. Kada je krenulo, pao nam je kamen sa srca. Sada je svaki dan sve bolje.
Jedno od glavnih pitanja među nogometašima i trenerima jest koliko će ova stanka uzeti danak u formi igrača, koliko će im trebati da se vrate na prijašnju razinu. Ili joj se barem približe?
- Pauza će se svakako osjetiti na svima, jer ovo je bilo izvan svih planova i programa. No, nitko od nas nije došao zapušten, svi smo radili koliko smo mogli i mislim da neće biti problem da se brzo vratimo u formu.

Boji li se on zaraze, bolesti, kontakta s drugim igračima kad jednom krenu utakmice?
- Ne bojim se zato što vidim kako se radi, koje se mjere poduzimaju i na kojoj je ozbiljnoj razini sve organizirano. Iako to ne znači puno ako si baš pehist pa naiđeš na zarazu, čini mi se da je mogućnost za tako nešto svedena na minimum. Što se utakmica tiče, jedva čekam da počnu. Nikada nisam imao tako dugu pauzu u ovom djelu sezone.
Igrat će se bez publike, što je igračima uvijek najgore i najtužnije. Neki kažu da nema smisla nastavljati sezonu ako nema gledatelja, drugi da je bitno da se igra, makar i tako. Kakav je stav Emira Dilavera?
- Načelno se nogomet igra zbog publike i naravno da oni moraju biti dio toga, ali treba biti razuman i odgovoran. Ako je odlučeno da se igra pred praznim tribinama, onda za to postoji razlog i mi se moramo prilagoditi. Uostalom, navijači će biti ispred televizora.
Kakva je sad atmosfera u momčadi nakon stanke i svega što se događalo, je li još uvijek ista pozitiva kao i ranije?
- Nisam primijetio da je atmosfera loša, a smatram da imam dovoljno iskustva da to vidim. Mi smo igrači pod ugovorom s Dinamom i na nama je da treniramo i igramo najbolje što možemo. Za takve stvari atmosfera ima jako velik utjecaj. Ako bih primijetio da je loša, onda bih poduzeo sve što mogu da je ispravim. Bez obzira na sredstva i posljedice.

Ciljevi su uvijek isti

Može li ova momčad ponoviti i nadmašiti dosadašnje uspjehe ili je dosegnula svoj vrhunac?
- Ma kakav vrhunac! Ne smije se Dinamo zadovoljavati da ti vrhunac bude skupina Lige prvaka ili proljeće u Europi. Mi moramo raditi korak naprijed u odnosu na sezonu ranije. Ako smo bili u skupini, onda je normalno da i sljedeće godine budemo tamo i da se tučemo za prolaz dalje. U trenutku kada ćemo se zadovoljiti s prosjekom, onda to više neće biti Dinamo koji ja želim i koji navijači žele. Što se momčadi tiče, dolaze novi, mladi, gladni i opasni. Dakako, i iznimno talentirani, jer da to nisu, ne bi bili ovdje. Uz miks iskustva, kvalitete, talenta i pozitivne energije - ovaj Dinamo može puno.
Kakvi su prvi dojmovi o treneru Igor Jovićeviću, kako je momčad prihvatila novog stratega?
- Dojmovi su jako dobri. Nisam imao prilike s njim raditi, ali znamo se iz viđenja sa stadiona. Gledao sam njegove utakmice juniorske Lige prvaka i vidio sam koliko ulaže sebe u sve to. Energija pršti na sve strane. I takvog sam ga osjetio u uvodnim treninzima. Početak je odličan, mislim da će i nastavak biti isti takav, pa i bolji.
Ipak, koliko će biti teško držati ovaj ritam, neobičan za nogometaše? Jer, sezona sad kad krene praktički neće završiti do kraja godine, na to se tek treba naviknuti i dozirati snagu?
- Ritam će biti paklen, ali nije da nas nema dovoljno u svlačionici. Puno je igrača, svi pucaju od samopouzdanja i želje za dokazivanjem. Svatko će dobiti priliku, na nama je da iskoristimo. Pravog odmora kakvog inače znamo neće biti, ali zar se nismo dovoljno odmorili ova dva mjeseca?
Naslov prvaka je samo formalnost, no Dinamo do kraja sezone može srušiti još neke rekorde, po broju bodova, najmanjem broju primljenig golova...
- Ciljevi Dinama uvijek su isti. Zabiti gol više od protivnika, osvojiti sve što se može i što prije riješiti situaciju u HNL-u. Onda se okrećemo Europi i tamo tražimo svoju šansu.