Ako u čitavoj Dinamovoj tmurnoj priči, postoji jedna svijetla točka, onda je to Dominik Livaković. Kad uzmemo s koje je pozicije startao u sezonu, u kojem je trenutku preuzeo “jedinicu”, ali i partije koje je prikazao, u njega se stvarno ne može uprijeti prstom. Najstandardniji je u formi, spašava gdje može, za pogotke nije krivac. Štoviše, u HNL-u je primio tek jedan i to sad od Istre s bijele točke, Sevilla mu je zabila pet, ali malo toga je mogao promijeniti.
- Hvala na komplimentu, ali osobni uspjesi ne mogu biti potpuni ako mi suigrači pate. Imao sam nešto teži ulaz u sezonu jer sam na pripremama slomio prst, ali brzo je došlo sve na svoje. Imam samopouzdanja, a to je jako bitno za nas vratare. Napadač može tri puta pogriješiti pa ako zabije gol-dva, to se zaboravlja. Mi nemamo pravo na grešku i zato mi je bilo bitno uhvatiti kontinuitet dobrih partija - priča Livaković uoči dvoboja s Lyonom i ulaska u završnicu, vrlo tešku završnicu jeseni, u kojoj svaki kiks, svaka greška, može značiti put u ponor.
- Situacija nije dobra, jer Dinamo nije navikao u ovome dijelu sezone toliko zaostajati za konkurencijom. Ne treba bježati od činjenice da smo upali u krizu. Ne toliko krize rezultata, jer ako usporedite neke prošle sezone, mi smo ove godine osvojili sličan broj bodova. Međutim, naš glavni rival je otišao debelo iznad svojih mogućnosti i tu se stvorila razlika koja bode oči. Nismo navikli biti lovci, već lovina, možda se zato slabije snalazimo u ovoj situaciji. Izvedba nije dobra pa dolazi do nervoze. Pod povećalom smo medija i navijača pa sve skupa utječe na dojam koji mora biti puno bolji.
Dobro, što može Dinamo protiv Lyona, s kakvim očekivanjima uopće ulazite u tu utakmicu, koja je, iz puno razloga, manje važna od svih onih koje dolaze nakon nje?
- Cilj je popraviti dojam iz dosadašnjih utakmica u skupini. Znam da bi bilo zgodno za vaš naslov reći “dobit ćemo Lyon”, ali trebamo biti realni. Sve što Dinamo napravi u utorak - dobro napravi.
Znamo da neće biti lako, a uz jakog protivnika nad glavom stalno visi i taj mač negativnih rekorda, nijednog postignutog pogotka...
- Očekujem dosta posla u utorak, vjerujem da ću biti na razini, a što se momčadi tiče, nadam se da će nas krenuti realizacija. Malo nam smeta to što se stalno ističu negativni detalji poput nula golova ili bodova. Kao da igramo Kutiju šibica, a ne najveće natjecanje u svijetu. S nama je Juve koji je bio doprvak Europe prije dvije godine, Sevilla redovito uzima Europsku ligu, a Lyon je u vrhu jedne od liga petice. Treba stvari gledati i iz tog kuta.
Koliko momčad u ovom trenutku uopće razmišlja o Lyonu? Govori li se više od Osijeku i Rijeci, primjerice, nego o Ligi prvaka?
- Uvijek pričamo o prvoj utakmici koja dolazi. Lagao bih vam kada bih rekao da nam Osijek I Rijeka nisu u mislima, ali to pokušavamo potisnuti. Liga prvaka je premija i nagrada za Dinamo, ali živimo od domaćih trofeja. Oni su preduvjet za sve što kasnije dolazi. No, svejedno, o Osijeku ću razmišljati onog trenutka kada završi utakmica u s Lyonom, to je jedini pravi put.
Zapravo, matematički, još postoje izgledi za prezimljavanje u Europi, razmišlja li još netko o tome?
- Pustimo teorije onima koji se njima time. Ja u svaku utakmicu ulazim da je dobijem. I u ovu s Lyonom, kao i u one s Osijekom, Rijekom, Hajdukom.
Sigurno je pritisak na igračima još veći kad se zna da ne postoji više pravo na kiks u HNL-u, da do kraja svaku utakmicu moraju dobiti?
- U Dinamu je svaka utakmica pritisak. Kada si uvjerljivo prvi, onda je pritisak medija i javnosti da moraš dobro izgledati za ono što te čeka u Europi. Kada zaostaješ onda je pritisak da nemaš pravo na kiks. Uvijek je ovdje taj pritisak i to je nešto s čim moraš naučiti živjeti ili te nema.
Ovako izvana, dojam je da je momčad daleko ispod svoje razine, da će teško do zime puno podići igru i odjednom proigrati, da to neće doći preko noći i samo jednom utakmicom?
- Pomak mora doći. Imamo veliku koncentraciju kvalitete u svlačionici i siguran sam da nas odlasci dva-tri igrača ne mogu baš toliko unazaditi. Treba nam jedan pravi rezultat koji bi bio okidač za naš preporod. Šteta je što nemamo sličnu atmosferu na Maksimiru, kao što je bila ona u Lyonu, koja je Francuze nosila do pobjede. Jer, mislim da bi nam to bio dodatni poticaj, dalo bi nam snagu. No, ako se to promjeni, ako nam navijači daju stimulans i ako mi odigramo na način kako znamo i možemo, zašto se ne bismo nadali dobrom rezultatu. Možda bi baš Lyon mogao biti taj okidač o kojemu pričam.
Prošlo gostovanje Lyona u Maksimiru zapamćeno je po najtežem i najsramotnijem Dinamovu porazu (1:7). Možemo napisati da ovoga puta sigurno neće biti tako gadno?
- Nisam gledao tu utakmicu i ne zanima ne što je bilo u prošlosti, već samo ono što je danas. I što će biti sutra. Nadam se, naravno, da neće biti niti približno kao tada. Obećanje? Mogu samo obećati da ću dati sve od sebe, baš kao i ostalih 10 koji istrče sa mnom u utorak na Maksimiru. Za što će to biti dovoljno, to ne mogu znati.
Puno se toga promijenilo od utakmice u Lyonu, tada je momčad još vodio Cico Kranjčar, Šemper je bio prvi vratar, a Dinamo držao korak s Rijekom, sve je izgledalo optimističnije. Što se otada promijenilo u životu Dominika Livakovića koji je postao prvi vratar Modrih i jedan od trenutno najboljih Dinamovih pojedinac?
- Ništa posebno se nije promijenilo, osim što me ljudi više prepoznaju na ulici. Dinamo je ipak kategorija iznad svega i to se jasno vidi. No, i dalje se družim s istim osobama, treniram istim intenzitetom, na isti se način spremam za utakmicu. Nastojim u svakoj utakmici biti što bolji.
Najveći pojedinačni dobitnik Dinamove sezone, dečko kojemu se ništa ne može prigovoriti, kriza modrih i loši rezultati s njim imaju najmanje veze.